U samo tri dana dva potpuno različita lica Partizana! U ABA ligi traljav protiv Primorske u Kopru, u Evrokupu blistav protiv Ritasa u Viljnusu. Dobro, nije baš to bilo blistavo, ali svi komplimenti idu Partizanu koji je prvi put u svojoj bogatoj evro-istoriji pobedio ovog protivnika u Litvaniji – 61-66.
Trojkom 27 sekundi pre kraja ovu pobedu je doneo Nemanja Gordić. Pri rezultatu 59-60, kad je Ritas pokrio sve u odbrani a igrači Partizana se pozicionirali po ćoškovima, Gordić je preuzeo odgovornost. Pogodio je za pobedu i istoriju. I za skor 3-0 u Evrokupu.
Izgleda da je 66 magična i talična brojka ove sezone za Partizan. I u Veneciji su postigli 66 poena i pobedili Rejer, ponovilo se to sada u Viljnusu. Kad se pobeđuje sa tako malo datih koševa jasno je da je ključnu ulogu odigrala odbrana, koja je protivniku dozvolila još manje poena. Zato nije čudno što su posle pobede protiv Ritasa i trener Trinkijeri i svi igrači potencirali samo tu jednu reč – “Odbrana”.
Ritas je počeo po receptu Primorske, ali se Trinkijeri već na kraju prve četvrtine dosetio šta treba činiti. Ubacio je dva beka, sporog i neupotrebljivog Parahuskog prikovao za klupu i ubacio Bila Mozlija umesto njega. Bio je to potez koji je odneo prevagu u ovoj utakmici, Mozli je proveo na parketu skoro 32 minuta a njegov doprinos je statistički teško merljiv. Ostaje zapisano da je upisao 11 poena i 7 skokova, ali uradio je on još mnogo toga dobrog za svoj tim. Sve “ničije” lopte završavale su u njegovim rukama, a bananama je ubio svaku nadu igračima Ritasa da mogu postizati lake poene u kontrama.
Da je Partizan bio boljeg šuterskog raspoloženja sigurno da bi Ritas bio savladan i ubedljivije. Pred kraj prvog poluvremena crno-beli su šutirali trojke 1 od 11. Jedini koji je do kraja pogađao bio je Markus Pejdž. On je ispalio pet “bombi”, a četiri su pogodile. Svih ostalih 11 igrača Partizana zajedno su pogodili tri trojke, dakle jednu manje od Pejdža.
I sa tim felerom na šutu za tri poena beogradski tim je mogao lakše da slavi pobedu samo da su bolje šutirali slobodna bacanja. Završili su utakmicu sa 50 odsto ubačaja sa linije penala (7 od 14) pa bi neupućen čitalac mogao zaključiti da su sva slobodna bacanja šutirali Nikola Janković i Bil Mozli. Ne, dva centra poznata da se muče sa penala poput nekada Šejkila O’Nila, promašila su samo dva šuta, ostali promašaji idu na dušu Pejdža i Zagorca.
Kad se tako loše izvode penali, kad se tim tako muči sa šutem za tri poena i kad se postigne svega 66 koševa jasno je da ovo nije bila maestralna partija Partizana. Ipak, sve će se to brzo zaboraviti, a dugo će ostati upamćena ova pobeda. Na parketu na kome su generacije i generacije Partizana sanjale uspeh. Eto, ova Trinkijerijeva ekipa je uspela.
Photo: Eurocup