Čitam na nekom sajtu kako je Real Madrid uveličao lep jubilej Željka Obradovića – 400. meč u trenerskoj karijeri. Nije mi namera da bilo koga ispravljam, ali nešto mi, što bi se reklo, ne štima. Željko je trener od 1991.a ako se na sajtu Evrolige uđe u njegovu biografiju lako je videti da je od te prve sezone u Partizanu do ove tekuće u Fenerbahčeu, sa samo jednom godine pauze, vodio blizu 1.000 utakmica u nacionalnim ligama u zemljama u kojima je radio (Srbija, Španija, Italija, Grčka, Turska). Imam detaljan bilans, meč po meč, njegovih utakmica u Evropi, a zbir daje 595 utakmice: 437 pobeda, 1 remi i 158 poraza. Procenat pobeda je 72,8%.
Po klubovima, to izgleda ovako:
Partizan 21 17 4
Huventud 20 16 4
Real Madrid 58 43 15
Beneton 41 33 1 7
Panatinaikos 278 196 82
Fenerbahče 164 119 45
Ukupno: 582 424 1* 158 (72,9% pobeda)
*Jedini “remi” je bio protiv Partizana u Kupu Saporta 1997. Posle pobede u Trevizu 90-77 u Beogradu je bilo 73-73 i nije se igrao produžetak.
Obradović je u Evropi debitovao 1. oktobra 1991. u Solnoku protiv Mola. Bilo je 92-65 za “crno-bele”. Revanš je igran dva dana kasnije, takođe u Solnoku, Partizan je opet pobedio (89-72) i plasirao se u Evroligu. Zbog rata na prostoru bivše Jugoslavije, FIBA je obavezala Partizan, isto kao Cibonu i Slobodnu Dalmaciju iz Splta, da kao domaćin igra u nekoj drugoj zemlji. Sva tri kluba su izabrala Španiju, a Partizan je novi dom, u pravom smislu reči, našao u Fuenlabradi pored Madrida. Tamo je počeo put koji će se završiti trijumfalno u Istanbulu.
U Fuenlabradi su pobeđeni Antverpen (87-67), Filips (86-70), Komodor (111-77), Huventud (76-75), Bajer Leverkuzen (93-76) i Aris (99-65), dok su u gostima savladani Komodor (81-75) i Filips (94-89). Partizan je kao 4. u grupi ušao u plejof, gde je sa 2-1 eliminisao Kinder. U celoj sezoni jedinu utakmicu odigrao je 12. marta 1992. u Beogradu, bilo je 78-65. Kinder je u Bolonji minimalno slavio 61-60, ali je Partizan dobio majstoricu, takođe igranu u Bolonji (69-65), i stigao na Fajnal four. U Istanbulu je prvo pao Filips, treći put u sezoni (82-75), a u finalu i Huventud (71-70) istorijskom trojkom Saše Đorđevića.
Tako je Željko Obradović u debitantskoj trenerskoj sezoni stigao do najvećeg trofeja, a usput je uzeo prvenstvo i Kup Jugoslavije. Sve ostalo je istorija. Posle još jedne sezone u Partizanu počela je njegova međunarodna karijera koja i dalje traje. Na njegovim prstima je 9 šampionskih prstenova Evrolige, plus dve titule u Kupu Saporta i preko 30 nacionalnih trofeja. Moja računica kaže da je u trenerskoj karijeri vodio više od 1.500 utakmica od kojih, sa 15 u ovoj sezoni, ima 597 u Evroligi! Nemam pri ruci preciznu evidenciju učinka trenera u Evropi, ali mislim da je Obradović prvi. Eventualno, zbog dužeg staža, konkurenti mu mogu biti Aito i kum Dušan-Duda Ivković, ali sa nižim procentom pobeda.
Photo: Euroleague