Dva velika derbija lokalnog karaktera, ali interesantna za celu košarkašku Evropu, igrana su u petak u isto vreme u okviru 8. kola Evrolige. U Atini su se sastali Panatinaikos i Olimpijakos, u Barseloni Barsa i Real Madrid. Atinski derbi završen je sa 77-79, onaj u Barseloni 63-102. Prvi spada u kategoriju “deja vu” (već viđeno), drugi u sasvim suprotno, nikad viđeno, jer Real nikada u dvorani „Palau” nije slavio sa tolikom razlikom. U “Oaki” je opet u prvom planu bio Vasilis Spanuilis, ovog puta nije meč rešio trojkom ali jeste genijalnom asistencijom sa Printezisa koji je -1 pretvorio u +1 i još izvukao faul za +2. Rekoh, već viđeno.
Šta se desilo u Barseloni? Real je do preksinoć najveću pobedu u tom gradu ostvario 1968. kada je slavio 90-67. U Madridu je 1973. pobedio sa 125-65 uz 47 poena Voltera Ščerbijaka, ali poslednjih dvadesetak godina rivali su mnogo izjednačeniji, smenjuju se u osvajanju trofeja u Španiji, pa i Evropi, ali ovakva razlika se ne pamti. Za mojih 25 godina u Španiji video sam bar pedsetak utakmica dva ljuta rivala, ali ovakvu dominaciju jednog tima ne pamtim. Real je u ovom trenutku bolji tim od Barselone, ne samo što je kompletan, za razliku od Barse koja je jaču petorku (Navaro, Ribas, Dolman..) imala na klupi za povređene nego na terenu. Nekako mi se čini da je tim loše ukomponovan. Lično sam uvek voleo plejmejkere koji “trpaju”, one koji su sposobni da daju i 30 poena, ali koji su istovremeno sposobni da razigraju tim, podele asistencije, budu vođe na terenu. Od svih tih kvaliteta Tajris Rajs ispunjava samo prvi – on je plej-strelac, ali sa isuviše naglašenim individualnim osobinama. Zna mnogo, može mnogo, ali ume i da bude sebičan, da “siluje” šutirajući sa 9 metera, preko ruke rivala, u ranoj fazi napada. Što je najgore, igra Barselone postala je isuviše zavisna od njega, ali u meču sa Realom – koji je pred kraj vodio i sa 47 poena razlike – njegova 23 poena nisu bila dovoljna ni za častan poraz. Sledeći strelac bio je Dorsi sa 10 poena, Ante Tomić je ostao na 5 uz 1 (!) skok. Prvi skakač Barselone bio je Bugarin Saša Vezenkov sa 10 uhvaćenih lopti. On pokazuje vidan progres u odnosu na prethodnu sezonu, ali bez poena Perperoglua, sa 2 poena Koponena ili 6 Olesona, bez zamena, Barselona nije imala nikakvu šansu. Pa kad na sve to protivnik pogodi 14 od 28 trojki, kad ima Ljulja (20) i Kerola (19 poena), spektakularnog Randolfa (18), plus rampa kola na Dorsiju, eto objašnjenja za + ili -39, u zavisnosti ko za koga navija.
Čitam u katalonskoj štampi da se igrači izvinjavaju navijačima za bruku. Barcokas kaže da se njegov tim predao “posle 5 minuta”. Madridska štampa se naslađuje, katalonska pokušava da debakl malo upakuje u celofan, da bude manje vidljiv, što nije nimalo lako. Navijači su, kao retko kad, pre kraja napuštali “Palau” jer nisu mogli da istrpe poniženje. Narednih dana očekuju se i neka ozbiljnija kritika, prvo tiha u vidu pitanja, kasnije verovatno i direktnija. Adresa će, naravno, biti trener Jorgos Barcokas, ali i uprava koja se letos u konkurenciji nekoliko kandidata opredelila za njega. U rosterima sa 12-13 igrača kad nedostaje samo jedan od važnijih nastaje problem. Barsi od početka sezone fale po 3-4, i to jeste opravdanje za Barcokasa, ali na kraju krajeva navijače to ne interesuje, oni pamte -39 u meču sa “najdražim neprijateljm” i ne zaboravljaju.
Ishod u Barseloni pokvario je trend izjednačenih utakmica u Evroligi, mada je i u ovom kolu bilo egal utakmica. Makabi je dobio u Kazanju sa poenom razlike, Olimpijakos je bio bolji od Panatinaikosa za 2 poena, jedan meč je završen sa 4 razlike (Galatasaraj-Darušafaka), Baskonija je dobila Bamberg sa 7, Fenerbahče Efes sa 8, CSKA Žalgiris sa 9… Iskočili su, na našu radost, Zvezda sa plus 13 protiv Armanija i već pomenuti Real u duelu sa Barsom. Zvezdi svaka čast, posle 8. kola je na 4-4, ako bi izdržala taj ritam to znači da bi na kraju regularnog dela imala bar 15 pobeda. Sa tim bilansom bila bi, verujem, blizu plejofa, sa jednom ili dve pobede više gotovo sigurno bi ušla među 8. To može da bude želja, manje cilj jer još uvek nije realan što ne znači da je neostvariv. Bila je ovo sjajna nedelja za “crveno-bele”, od egzibicije u Zagrebu preko pobede u Bambergu do trijumfa nad Armanijem. Džentlmen Jasmin Repeša, trener Armanija, korektno je priznao zasluženu pobedu našeg prvaka, ali je izrekao i jednu misao nad kojom se treba zamisliti. Rekao je da će na kraju slaviti onaj ko poslednji umre… Grubo, ali suštinski tačno. Isto to, samo malo ublaženo glasilo bi: ko preživi pričaće. Kalendar je takav kakav je, znali smo da ulazimo u nešto nepoznato a zaključke ćemo svoditi na kraju, kad se uz pobede i poraze prebroje povređeni igrači i pređeni kilometri.
Zvezda je protiv Armanija daleko nadmašila svoj skoromni prosek datih poena i sada više nije poslednja. Sa 72,1 je 15. iza je samo Barselona koja daje 71,2 poena po meču. Zvezda ima veliku kompenzaciju u činjenici da ima daleko najbolju odbranu, primila je jedina ispod 600 poena (574, ili 71,4 po meču). Profesor Aca Nikolić je govorio: “Da bismo dali koš moramo prvo da imamo loptu, mnogo je bolje da je uzmemo nego da je dobijemo posle njihovog koša”. Dakle, odbrana je sjajna a kad Marko Simonović namesti ruku funkcioniše i napad. Protiv Armanija mu se pridruži Nejt Vollters, sjajno je rasteretio Stefana Jovića i još bio precizan. Znamo šta može Marko Gudurić, Nemanja Dangubić igra sve standardnije, Branko Lazić je suvo zlato u odbrani, Ognjen Kuzmić (drugi skakač Evrolige sa 8,1) i Milko Bjelica postaju sjajan tandem (koji ne igra zajedno, što ne znači da u nekom trenutku i neće)… Zvezda, formalno, i dalje traži još jednog centra, ali kako tim raste smanjuje se i imperativ angažovanja još jednog igrača.
Nedelja za nama donela je prvi poraz CSKA (od Darušafake), zatim je ta ista Darušafaka izgubila od “fenjeraša” Galatasaraja. Žalgiris je mučio CSKA usred Moskve punih 35 minuta… Ono što je nesporno jeste da imamo kvalitetnu, ujednačenu ligu, u ovom kolu opet su 4 pobede, dakle 50%, odneli gosti. To je ono što smo želeli i što nam treba, još samo da igrači fizički izdrže dok se kalendar ne dovede u podnošljive okvire.
Photo: Euroleague