Kad god se – u vezi sa našom košarkom – pomene Istanbul nekako se u meni, a verujem i kod svih ljubitelja basketa, probude lepa sećanja. Prvo ona Saletovu trojka protiv Huventiuda u finalu Evrolige 1992, potom na zlato reprezentacije na Evopskom prvenstvu 2001, nema razloga da se ne sećamo i Svetskog prvenstva 2010. kada nismo igrali finale samo zahavljujući sudijama. Na neki način, za našu košatrku vezujemo i uspehe Željka Obradovića sa Fenerbahčeom a doskora je na Bosforu radio i Dušan Ivković. Sećanja su, uglavnom, lepa i u tom kontetkstu nemam ništa protiv što nas je žreb za Evropsko prvenstvpo iduće godine poslao baš u Istanbul. Grupa sigurno nije najlakša, ali postoji i velika kompenzacija – nećemo se seliti. Na prvi pogled detalj nije bitan, ali svi koji su ikada radili u sportu znaće da promena hotela, kreveta, ambijenta, hrane, plus put, ima uticaj na funkcionisanje tima. Mi ćemo od prvog do posledenjeg dana biti u Istanbulu što nije mala prednost. Teoretski, najveći rivali biće nam domaćin Turska i Rusija, nešto lakši Belgija i Velika Britanija (u zavisnosti od sastava u kome će doći), između njih dobra ali pobediva Letonija. Grupa će se igrati u dvorani Fenerbahčea što znači da će Bogdan Bogdanović i Nikola Kalinić biti na „domaćem terenu“.
Dejan Bodiroga na žrebu za Eurobasket
Pošto se u nokaut rundu plasiraju 4 tima iz svake grupe, ne mogu ni da zamislim da Srbija neće biti među njima. Raspored je sledeći:
1, septembar Letonija
2. septembar Rusija
4. septembar Turska
5. septembar V. Britanija
7. septembar Belgija
Ni raspored nije loš. Prvo Letonija za zagrevanje i da vidmo gde smo i kakvi smo, zatim dve najjače utakmice sa Rusijom i Turskom, pa za kraj Britanci i Belgijanci za overu plasmana sa što bolje pozicije.
A (Helsinki): Poljska, Grčka, Francuska, Finska, Island, Slovenija.
B (Tel Aviv): Ukrajina, Izrael, Litvanija, Gruzija, Italija, Nemačka.
C (Kluž): Hrvatska, Češka, Španija, Crna Gora, Rumunija, Mađarska.
Čini se da je najujednačenija grupa C, najlakša B a najneujednačenija- na ne mnogo viskom nivou – A. Na koga ćemo u nokaut fazi nemoguće je predvideti, ali to i ne treba da nas zanima u ovom trenutku. Srbija je svetski i olimpijski vice-šampion. Drugim rečima, rivali treba da misle o nama a ne mi o njima. Pre dve godine u Lilu završili smo na 4. mestu, možda za nijansu manje od očekivanog, ali borili smo se za medalje. Sada je red i da je osvojimo i da se, posle 2009, vratimo na postolje.
Arvidas Sabonis i Joško Vranković prate žreb
U sportu je najteže ponavljati dobre rezultate, ali ako je to moglo 2014/15. i da se ponovi 2016, zašto ne bismo bili optimisti pred 2017? Selektor Saša Đorđević imaće, uglavnom, na raspolaganju junake iz Rija, plus Bjelicu i, nadam se, konačno Bobana Marjanovića. Možda izmisli još nekog igrača, na primer Stefana Jelovca, možda vrati Novicu Veličkovića, možda šansu da Marku Guduriću, ali okosnicu će i dalje činiti Teo, Bogdan, nadam se i Stefan Marković, Jović, Mačvan, Kalinić, Simonović, Jokić, Raduljica, možda ponovo Kuzmić posle renesanse u Crvenoj zvezdi… Đorđević je pred Rio rekao „idemo da se pobijemo za medalju“. Nadam se da će isto reči i pred Istanbul. Ne samo da se treba pobiti za nju, nego je treba i osvojiti. Ne usuđujem se da tipujem na zlato jer i drugi igraju košarku, i to dobru, ali biću zadovoljan ako se uopšte budemo borili za medalje. To znaći da smo i dalje u evropskom vrhu, tamo gde smo davno i dugo bili a onda napravili podužu pauzu koja je bolela.
Serđo Skariolo i Garbahosa predvodili su špansku delegaciju
Sad imamo tim, imamo selektora, imamo ambijent, podrškuj javnosti. Imamo sve argumente za medalju i nadam se da ćemo je ponovo osvojiti.
Bilo kako bilo, ja ću put Istanbula krenuiti po medalju, a nadam se da će me Sale i igrači pratiti u toj ideji.
Photo: FIBA i Goran Radonjić



1 komentar
po zlato! čekamo od 2002.godine