Stvarne, možda i trajne, posledice takozvanih „prozora“ FIBA u kalendaru videće se kad se kvalifikacije za Mundijal u Kini završe, kad vidimo koji će igrači igrati i koje će se zemlje – ili neće – kvalifikovati. Pošto kvalifikacije još nisu počele, ostaju samo pretpostavke, nagađanja, nadanja, možda i neki diskretni pregovori federacija i klubova.
Saša Đorđević je spisak od 36 igrača sveo na 24, još uvek može da bude menjan 7 dana pred prvu utakmicu. U našem slučaju to je meč sa Austrijom 24. novembra u dvorani „Aleksandar Nikolić“. Protivnik je takvog kvaliteta da bi ga trebalo pobediti sa bilo kojim sastavom, ali nije poenta u tome. Biće i težih rivala i komplikovanijih utakmica za koji će biti potreban jači sastav.
Odavno je jasno da niko ko ima igrače u NBA neće moći da izvede najbolju ekipu. U našem slučaju to znači odsustvo Teodosića (mada ne bi ni igrao zbog povrede), Bogdanovića, Bjelice, Jokića i Marjanovića. Đorđević je među 24 stavio i 9 igrača iz klubova Evrolige. Koliko čujem, nema garancija da će oni, ili bar neki od njih, biti na raspolaganju. Nekako mi je simptomatično da su ta devetorica (Micić, Nedović, Lazić, Milosavljević, Gudurić, Dangubić, Militinov, Musli) na spisku koji je medijima dostasvio KSS poređani od 16. do 23. mesta. Spisak reprezentativaca obično se, bar do sada, sastaviljao po mestima u timu: plejmejkeri, bekovi, krila, centri… Možda je ovo izuzetak, čista slučajnost, ali kao da upućuje na zaključak da su ova devetorica „rezerve“…
U muci koja ga je snašla, Saša Đorđević je potegao za nekim prinudnim rešenjima. Pod zastavu je pozvao bivše reprezentativce Milenka Tepića, Ivana Paunića i Đorđa Gagića, kao i nove snage poput Stefana Pena, Alekse Avramovića, Alekse Radanova, Ilije Đokovića, Vanje Marinkovića ili Dejana Todorovića. Pozvani su i neki igrači za koje se pretpostavljalo da neće biti ni blizu reprezentacije, recimo Sava Lešić.
Izboru nema šta da se prigovori, teško je naći nekog igrača za koga bismo bili saglasni da je zaslužio poziv a nije na spisku. Ostaje nada da će oni najiskusniji – Jović, Simonović, Mačvan, Birčević, Raduljica, plus Paunić, Tepić i neko od mlađih koji budu u 12, pregurati te dve prve utakmice (drugi meč je 27. protiv Gruziji) pa da onda sa strepnjeom čekamo februarske „prozore“ i iste muke i dileme.
Serđo Skariolo, selektor Španije, stavio je na spisak od 24 kandidata čak 11 igrača iz klubova Evrolige. Ni španska federacija nema nikakve garancije da će se oni odazvati, mada ih na to obavezuje španski zakon o sportu. Situacija je slična kao kod nas: jedan igrač, Serđi Vidal, vratio se u reprezentaciju posle 12 godina, poslednji put je igrao na EP u Beogradu 2005. Centar Fran Vaskez je ponovo na spisku posle 7 godina, poslednje takmičenje bilo mu je Mundijal 2010. Albert Oliver, plej Gran Kanarije, biće – ako zaigra – najstariji debitant jer ima 39 godina. Za ljubitelje kurioziteta biće zanimljiv podatak da su na spsiku i dva igrača „fenjeraša“ ACB lige Burgosa (0-7): Sebas Saiz i Havier Vega. Ako ne dođu igrači iz klubova Evrolige, kapiten će biti Pablo Agilar iz Gran Kanarije, koji je sakupio „čitavih“ 35 utakmica u reprezentaciji, dve više od Frana Vaskeza.
Većina selektora evropskih reprezentacija stavila je na spisak igrače iz evroligaških klubova, izuzetak je Litvanija. Od klubova zasad se zvanično oglasio samo Fenerbahče rekavši da neće pustiti svoje igrače. Petorica turskih reprezentativaca iz šampiona Evrope izrazilo je žaljenje što, uprkos želji, neće moći da igraju za reprezentaciju. To znači da će Grci ostati bez Slukasa, Česi bez Veselog, mi bez Gudurića, Italijani bez Melija i Datomea…
Nezvanično, priča se da će Himki i CSKA, po „naredbi sa vrha“, pustiti igrače ali vest nije potvrđena, niti se zna da li se – ako je tačna – odnosi samo na ruske internacionalce, ili će moći da se odazovu i igrači drugih selekcija. Ovo drugo mi izgleda nemoguće jer neće ostati dovoljno košarkaša za mečeve u Evroligi.
Jasno je da će gotovo sve reprezentacije igrarti u prinudnim sastavima, sa povratnicima, veteranima-debitantima, mladim igračima i tek ponekim standardnim igračem. Selektori su, u dobroj meri, FIBA i Evroliga. Ako na stranu ostavimo ko je kriv za takvu situaciju koja ideju o propagiranju košarke preko nacionalnog tima pretvara u suprotnost, ostaje činjenica da to ni približno nije ono što se želelo.
Photo: Printscreen