Do starta kvalifikacija za Svetsko prvenstvo 2019. ostalon je manje od 14 dana a većina selktora još ne zna sa kojim će igračima početi put ka Kini. Sukob FIBA i Evrolige oko kalendara traja i, osim nekog čuda u poslednjem trenutku, neće biti rešen. Ostaje da se vidi kakve će odluke doneti klubovi i igrači, odnosno nacionalne federacije.
Španski mediji izveštavaju da je problem stigao do Evropske Unije, odnosno do njene Generalne direkcije za konkurenciju. Obe strane dostavile su svoju argumentaciju. Santiago Fisa, španski evro-poslanik, bio je inicijator prenošenja problema na “politički teren”. Španija je jedna od zemalja koje su najviše pogođene konfliktom oko kalendara jer je selektor Serđo Skarilo stavio na spisak 11 igrača iz klubova Evrolige. Ako oni ne budu mogli da igraju, plus 9 igrača iz NBA na koje se ni u jednoj varijananti nije računalo, to je 20 najboljih igrača. Nesumnjivo veliki hendikep čak i za zemlju sa velikim košarkaškim potencijalom kakva je Španija. Više trenera španskih klubova (Pablo Laso, Đoan Plaza, Pedro Martinez…) bili su kritički nastrojeni prema “prozorima” FIBA. Laso je pitao “gde su braća Gasol i Ernangomez, Riki Rubio, Abrines…” i to je teza koju najčešće koristi Đordi Bertemeu, director Evrolige: Igrači iz evroligaških klubova nisu “druga kategorija” u odnosu na one iz NBA.
Generalna direkcija konkurencije je organ Evropske unije koji primenjuje norme EU u oblasti konkurencije. Tematika je regulisana članovima od 101 do 109. Sporazuma o funkcionisanju EU. Ideja je garantovanje firmama i organizacijama jednake uslove poslovanja a sve u korist potrošača i na dobrobit ekonomije Evropske unije. Na čelu je Johanes Laitenberger, nemački prtavnik.
Na web-stranici na kojoj je detaljno objašnjeno sve u vezi sa ovom direkcijom stoji i rečenica da se njena uloga svodi na kontrolu i obezbeđenje jednakih uslova poslovanja na “internom evropskom tržištu”.
Ostaje dilema, šta god da stigne iz Brisla, da li je taj organ Evropske unije nadležan za donošenje odluka koje će imati direktne posledica na mnogo veći broj zemalja od onih 29 koje čine EU. Druga polovina Evrope je van EU, da ne govorimo o zemljama sa drugih kontinenata. I FIBA i Evroliga su “multinacionalne kompanije”, sa klubovima i federacijama koje dolaze iz različitih regiona i (veoma) različitih političkih uređenja. Odatle i dilema u kojoj će meri neka odluka doneta u Brislu obavezivati one koji nisu deo Evropske unije ? Da li će, recimo, Crvena zvezda, morati da posluša i oslobodi igrače koje je pozvao Saša Đorđević ako odluka bude da igrači moraju da igraju za svoje državne selekcije?
Dok se čeka rasplet, nacionalne federacije pokušavaju da u pregovorima sa klubovima izdejstvuju bar delimično oslobađanje igrača, makar za jednu od dve utakmice u novembru. U tom smislu Jovica Antonić, pomoćnik Saše Đorđevića, je rekao da je sa Unikahom postignut dogovor da pusti Nedovića, Milosavljevića i Muslija za drugu utakmicu sa Gruzijom dok je sa Istanbulom dogovoreno da Birčević igra prvi meč a propusti drugi. Dragan Milosavljević je ubrzo demantovao Antonića rekavši da on ne zna da je klub dao dozvolu. Videćemo brzo šta je tačno. Andrej Kirilenko, predsednik ruske federacije, rekao je da se radi na tome da CSKA i Himki budu “što manje oslabljeni” za svoje evroligaške utakmice što treba razumeti kao kompromis: ne svi igrači na koje selektor Bazarevič računa i ne za obe utakmice.
Po svemu sudeći, biće nekih kompromisa koji će malo ublažiti problema ali ga neće rešiti.
Foto: FIBA