Početna EVROPA/SVETFilm: Kako je Obradović zadužio Huventud

Film: Kako je Obradović zadužio Huventud

od Vladimir Stanković
46 pregleda

Narednog meseca, tačnije 21. aprila, navršava se četvrt veka od trijumfa Huventuda u Tel Avivu. Tim iz Badalone osvojio je titulu prvaka Evrope u dramatičnom meču protiv Olimpijakosa. Bilo je 59-57 za ekipu na čijoj je klupi sedeo tada mladi Željko Obradović. Dve godine ranije, u Istanbulu, „oduzeo“ je istu titulu Huventudu i „poklonio“ je svom Partizanu, ali je 1993. seo na klupu Huventuda i „vratio dug“.

Tim povodom katalonska TV3 priprema dokumentarni film o putu do titule. U filmu o putu do vrha svedoči više od 30 protagonista, od „arhitekte“ trijumfa Željka Obradovića, njegovih saradnika, funkcionera kluba koji su ga doveli, igrača, novinara među kojima je i moja malenkost. Deo filma snimljen je jesenas, prilikom gostovanja Fenerbahčea u Barseloni u okviru Evrolige. Zeljko je izneo svoja sećanja, njegov tadašnji (i sadašnji) pomoćnik Hose Marija Iskierdo takođe, a ja sam, prvi put javno, ispričao priču da je za tu sezonu „viđeni“ trener Huventuda bio – Boža Maljković! Bio je na razgovorima, dogovor je bio blizu, sve je bilo odloženo za nekoliko dana jer je zatražio „tajmaut“ da se konsultuje sa familijom koja je bila u Limožu. Kada sam ga odvezao na železničku stanicu, na voz za Limož, bio sam uveren da ćemo se uskoro ponovo sresti u Barseloni. Međutim, „kućni savet“ je presudio da se ostane u Limožu. Ljudi iz Huventuda su bili razočarani, računali su da „imaju trenera“, nisu ni razmatrali alternativne opcije. Našavši se u nezavidnoj situaciji, pitali su Maljkovića da li bi bar mogao da im preporuči nekoga. Rekao im je: “Uzmite Obradovića…”

Sećam se Željkovog dolaska, prvih intervjua koja sam prevodio katalonskim kolegama, razgovora o njegovom stanu u naselju Alelja u blizini Badalone…

Viktor Lavanjini, Zeljko Obradović i Vladimir Stanković u Barseloni decembra 2018.

Huventud je put ka tituli prvaka Evrope počeo u osmini finala, u dva meča bio je bolji od Broćenija iz Rige, a zatim je u osmini finale B grupe bio treći sa bilansom 9-5. Ispred su bili Efes Pilsen sa 10-4 i Panatinaikos, a iza Bakler Bolonja, svi sa sa takođe 9-5. Poredak su odredili međusobni ishodi. Huventud je u četvrtfinalu igrao sa Real Madridom, koji je u grupi A završio kao drugi (9-5), iza Olimpijakosa (11-3) a ispred  Limoža (9-5) i Barselone (8-6). Prva utakmica igrana je u Badaloni 9. marta 1994, bilo je 88-69 za Huventud. Majk Smit je dao 28 poena, Đordi Viljakampa 25, Korni Tompson i Rafa Đofresa po 13. Realu nisu pomogli ni Sabonis (11) ni Arlaukas (10). Naredne dve utakmice trebalo je da se igraju u Madridu jer je Real imao prednost terena, ali odigrana je samo jedna. Huventud je pobedio i u gostima, bilo je 71-67, i obezbedio odlazak u Tel Aviv. Bila je to pobeda tima, poeni su bili lepo raspoređeni (Rafa Đofresa 17, Korni Tompson 14, Feran Martinez 13, Majk Smit 11) ali i trijumf Željka Obradovića koji je nadmašio iskusnijeg kolegu Kliforda Luika na klupi Real Madrid.

Završni turnir igran je u Tel Avivu od 19. do 21. aprila. Ostali učesnici bili su Olimpijakos (eliminisao Bakler iz Bolonje), Panatinaikos (bolji od Limoža) i Barselona (izbacila Efes Pilsen). Shodno pravilima FIBA, plolufinalisti iz iste zemlje morali su da igraju u polufinalu pa smo imali dva duela klubova iz iste zemlje. Prvo je Olimpijakos pobedio Panatinaikos 77-72 (Žarko Paspalj 22 poena, Milan Tomić 6 – Volkov 32, Galis 8 za „Pao“), a potom je Huventud nadigrao Barselonu 79-65 posle sjajne partije Tomasa Đofrese (21) i Đordija Viljakampe (20).

Finale je bilo izednačeno, na poluvremenu 39-39, ali je na nekih 7 minuta pre kraja Olimpijakos poveo 57-52. Na dva minuta pre sirene Viljakampa je trojkom smanjio na 56-57, a posle promašaja Olimpijakosa Korni Tompson je na 18 sekundi pre kraja trojkom doneo prednost svom timu (59-57).

Huventud 1994.

Bio sam u Tel Avivu i dobro se sećam dramatičnog kraja. Na 4,8 sekundi Majk Smit je faulirao Paspalja. Na snazi je bilo pravilo “1+1”, drugo bacanje izvodilo se samo ako se pogodi prvo. Paspalj je posle dobrog prvog poluvremena igrao znatno slabije u drugom. Bio je umoran, nervozan i nije uspeo da pogodi prvo bacanje. Dao je 16 poena, ali je penale šutirao 3/10! Rafa Đofresa je uhvatio loptu i bacio je nasumice verujući da je kraj. Međutim, sat je stajao, zapisnički sto je brljao maksimalno, Olimpijakos je u “mrtvom vremenu” šutirao čak 3 puta, Tarpli i Paspalj su promašili izjednačenje a Tomić – trojku!

Utakmica “bez kraja” je ipak završena, slavio je Huventud, Obradović se našao na rukama igrača. Vratio je “dug” i zadužio Huventud za sva vremena. I danas je u sjajnim odnosima sa tadašnjim igračima i ljudima koji su vodili klub. Četvrt veka od trijumfa u Tel Avivu ponovo ih je ujedinilo.

Feran Martinez je sa 17 poena i 10 skokova bio jedan od junaka finala, Viljakampa je dao samo poen manje, Tompson je završio sa 9, Smit sa 6, Tomas Đofresa sa 5, Rafa Đofresa sa 4 a sadašnji predsednik Juanma Morales sa 2. Paspalj je, sa Tarplijem, bio najefikasniji u timu Olimpijakosa sa 16 poena, iako je na kraju bio tragična figura meča. Današnji Zvezdin trener MIlan Tomić dao je 10, Roj Tarpli 12 uz 14 skokova, Dragan Tarlać 2…

O svemu tome biće reči, iz različitih uglova, u dokumentarnom filmu koji će trajati 54 minuta. Imam obećanje da će film biti prikazan na Festivalu dokumentarnog filma na Zlatiboru u poslednjoj nedelji juna.

Photo: Privatna arhiva

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar