![]({"full":{"0":"2016\/06\/tp-1.jpg","1":672,"2":372,"3":false,"file":"https:\/\/kosmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2016\/06\/tp-1.jpg"}})
Goran Radonjić: Čudesni Toni Parker, najbolji Francuz ikad
- June 18, 2016
- 1 comments
- Goran Radonjić
- Posted in EVROPA/SVET
Ovih dana je prva godišnjica i mali rođendan novog Koš magazina. Lično sam izuzetno počastvovan što sam bio nekada saradnik, a evo i u posljednjih godinu dana sam nekako ponovo prisutan na ovim, sada elektronskim stranicama. Često sam se pitao da li je to dobro što napišem, da li to nekoga interesuje, da li mi previše zamjeraju što sam po neki put dug i opširan? Ili se to nekome dopada? Do ovog trenutka mi nisu kazali ništa negativno, i ja eto nastavljam. Sa koliko uspjeha? To ne mogu da kažem, ali mi je nekako želja da vam saopštim ono što niste u prilici da čujete baš svaki dan, ili da saznate ponešto košarkaško što niste mogli da pročitate ili čujete ranije.
Sve to, naravno, nije lagano, ali vjerujte meni da to činim (i pored toga što nemam dovoljno vremena) sa uživanjem. Želim da vam dočaram ljepotu i bogatstvo najprije francuske košarke, a onda po neki put i da usmjerim vaša razmišljanja o nekim drugim košarkaškim dešavanjima. Ako jednog dana ne bude interesantno to što napišem, samo vas molim da mi na vrijeme kažete i ja ću odmah, bez ljutnje, znati šta treba da uradim.
Ovaj put sam želio da napišem par rečenica o čovjeku o kome se skoro sve zna i kod nas, a u Francuskoj i Americi pogotovo. Naravno, radi se o jednom od najboljih evropskih košarkaša svih vremena. Ovaj epitet će zasigurno da izazove različite komentare, moguće da se mnogi neće složiti s tom konstatacijom (o ukusima ne treba raspravljati, i valja poštovati svačije mišljenje, čak i onda kada nismo saglasni) ali je činjenica da je Toni Parker osvojio četiri prstena kao šampion NBA, da je bio najbolji igrač NBA finala, da je proglašavan za najboljeg igrača Evrope i da je bio šampion kontinenta sa reprezentacijom Francuske. Šta je vrijednije, i koja su zvanja ili medalje važnije: njegovi uspjesi, ili odličja drugih vanserijskih igrača – nije na meni da presuđujem.
U svakom slučaju i Toni Parker i njegova karijera zaslužuju veliko poštovanje svakog od nas. Ovaj put neću posebno naglašavati da će ovaj vrsni košarkaš ponovo doći u Beograd (25. juna), a četiri dana prije toga će svoje srpske prijatelje i košarkaške “ljute protivnika” da sretne u Parizu, u AccorHotels Areni (nekadašnjoj dvorani Bersi, koja je nakon 30 godina od otvaranja renovirana i sada ima sve sadržaje najmodernijih arena u Evropi).
Dakle, neću o tome koliko je puta bio jedan od najboljih igrača na NBA utakmicama, ili kako je najbolji francuski igrač svih vremena (to svi već znaju i tu nema dileme), ponoviću samo koliko je on čovjek kome je svijet pravo okruženje, i da mu je planeta – skoro pa mala. Tačno je naravno da je rođen u Belgiji, i da je tamo bio samo kratko vrijeme svog života. Majka mu je bila nekadašnja ljepotica iz Holandije i nutricionistkinja po zanimanju, a otac Amerikanac, nekadašnji košarkaš u Čikagu, zatim profesionalac u Belgiji i Francuskoj. Toni je sa roditeljima već nakon mjesec dana preselio u Francusku gdje su mu se rodila dva brata, i gdje je sjeverno od Pariza odrastao i započeo prve košarkaške korake.
Koliko su svi oni zavoljeli Francusku nije potrebno posebno naglašavati, a Toni je uvijek bio primjer kako treba da voleti svoju zemlju (tretirao je kao svoju, makar je mogao i drugačije). Od 15. godine, kada je ušao u INSEP, počeo je da nosi reprezentativni dres kroz sve selekcije, i uvijek je iskazivao ogromnu ljubav prema domovini. Svaki put kada je bio u dresu reprezentacije, a bilo je to dosad 168 puta (u trenutku pisanja ovog teksta), izgarao je do posljednjeg atoma snage. Svaka pobjeda mu je bila draga, a svaki poraz mu je teško padao. U svojoj ogromnoj kući u San Antoniju, u sobi za trofeje (a ima ih puno), dugo je držao prazno mjesto za medalju prvaka Evrope. Kada je 2013. osvojio zlato u Ljubljani ta medalja je popunila prazninu i značajno svjetlila između četiri NBA prstena.
Toni je kao svoj kraj u reprezentativnom dresu zacrtao Olimpijske igre u Riju, ali za to će morati da preskoči predolimpijski turnir u Manili. No, o tome će da budu napisane druge priče, od pravih novinara.
Primjetio sam da svaki put kada bi Francuska igrala zvaničnu utakmicu, i kada bi se svirala i pjevala čuvena Marseljeza, Toni bi odavao priznanje i motivisao se gledajući u parket, i slušajući melodiju za koju je potom “ginuo”. Samo je jednom digao glavu i glasno pjevao. Sjećam se dobro tog dana. Svi koji su bili prošlog avgusta u Kombank Areni se takođe sjećaju događaja sa francuskom himnom. Spiker je najavio Marseljezu, a onda je tehnika zatajila. Svi su bili u čudu. Začuli su se i drugi put prvi taktovi melodije koja je poznata svima, ali još jednom je bio neuspjeh. Francuski reprezentativci su onda započeli da pjevaju, a dovitljivi spiker je sa mikrofonom prišao ljekaru selekcije, koji je pjevao najglasnije. Uz njega i cijela ekipa trikolora je bila još glasnija. Parker je podigao glavu i – po prvi put pjevao kao i svi iz njegove ekipe, iz sveg glasa. Jedan nemili “incident” se pretvorio u velike ovacije beogradske publike, i svi su bili uz gostujuće igrače. Naravno, da u redovima Francuske košarkaške federacije (FFBB) niko nije niti pomislio da to je to moglo da ima bilo kakvu drugu dimenziju osim slučajnosti.
Toni je veoma rano otišao u SAD, i imao veliku sreću kada mu je Greg Popović ukazao povjerenje i dao vodeću ulogu graditelja igre Sparsa. Francuzi bi rekli “dao mu je ključeve od kamiona”, a on je to na najbolji način iskoristio. Kako se veoma brzo adaptirao na NBA uslove, tako je počeo da razmišlja i o sopstvenoj budućnosti. Za one koji malo bolje poznaju situaciju u NBA nije tajna da je Toni sada na početku posljednje godine svog ugovora. Njegov ugovor u narednoj sezoni iznosi oko 15 miliona dolara, međutim on je započeo razne vrste biznisa koji mu donose veliku korist. Neki kažu da pored ugovora sa klubom, zarađuje približan iznos i od svojih sponzorskih ugovora. Nekoliko značajnih ima sa različitim kompanijama, ali onaj ugovor za patike Peak (opremu ovog proizvođača iz Kine nose i košarkaške selekcije Srbije) je baš veliki. Jednom prilikom mi je Toni Lin (jedan od onih u Peak-u koji prate razvoj i uticaj koji Parker ostavlja na kineskom tržištu) govorio o koristi koju imaju od kada su potpisali ovog vrsnog košarkaša, i pokazivao mi razne čudesne snimke s njegovih gostovanja u Kini.
Kao što rekoh, Toni živi u ogromnoj kući u San Antoniju. U njoj ima bioskopsku salu, bazene i košarkašku dvoranu. Uz njega su često bliski prijatelji iz mladosti, ali nisu oni kao prijatelji drugih NBA igrača. U Parkerovom slučaju svi su oni organizovani i itekako prisutni u poslovima u kojima je Toni angažovan.
Otkriću vam sada dva podatka koja su nevjerovatna, i koja su i za mene začuđujuća. Prvi je da je, do unazad desetak godina, oko 75% NBA igrača završavalo na ivici životne egzistencije! Mnogi bivši košarkaši nisu mogli da se izbore sa problemima koji su ih nakon igračkih karijera odvodili u propast. Kažu da u proseku najmanje 11 ljudi živi od jednog aktivnog NBA igrača (na sreću Parker je daleko od toga). Drugi podatak je takođe zapanjujući: prošle godine je prvi put u istoriji NBA crni igrač stariji od 80 godina umro prirodnom smrću! Na sreću nove generacije su drugačije, posebno igrači rođeni van SAD.
Da se vratimo TP i onome što (možda) niste znali. On ima sve što mu je potrebno za normalni život, pa je nedavno je njegov privatni kuvar dobio povjerenje i Parker mu je otvorio restoran francuske kuhinje u San Antoniju. Koliko TP voli svoje drugove pokazuje i činjenica da je Boris Dijao živio kod njega u kući prvih 75 dana nakon promjene kluba i dolaska u SA. Slavni Francuz svojim drugarima pomaže i tako što im omogućuje da budu sa njim u biznisima raznih vrsta. Tako je i sa članovima njegove porodice. Svima je obezbedio stanove i svi imaju uslove za normalan život, ali se kod svih njih ne može primjetiti bilo koja vrsta razbacivanja. Toni Parker Senior (otac popularnog igrača) je u poslednje vrijeme veoma aktivan u animiranju vrijednosti francuskog Asvela. I to nije slučajno.
Toni je još odavno počeo da razmišlja o svojoj budućnosti nakon igranja. Najprije je bio član rukovodstva kluba Lion Vilerban (popularni Asvel, jedan od najboljih klubova u Francuskoj, a s kojim su čuveni trener Bogdan Boša Tanjević i Vlade Đurović kao pomoćnik osvojili titulu 2002. nakon 17 posnih godina). Kada je Parker spoznao da je trofejni klub organizovan po njegovom ukusu, postao je potpredsjednik i doveo svoje sponzore u Asvel. Od prošle godine je postao glavnokomandujući u klubu, i pravi vlasnik. Kao svog prvog saradnika postavio je nekadašnjeg člana juniorske reprezentacije Francuske koja je postala prvak Evrope u Zadru 2000. godine i odličnog prijatelja Gaetana Milera (koji se takođe već dokazao u sportskom biznisu). Miler je delegiran kao predsjednik kluba u odsustvu TP (nešto kao Mića Berić u Partizanu kad je predsednik Nikola Peković u Americi), ali posljednje godine ništa važno nije moglo da se uradi bez gazde. Toni je vukao odlične poteze, a najvažniji je bio da je sjajno pripremio ekipu za francuski plejof. Iako pred početak doigravanja nije bio zadovoljan jer je njegov klub izgubio utakmice protv tima Nikola Antića (CCRB), a onda i od Dižona i posljednjeplasiranog Avra. Toni je zato krajem marta doveo odličnog igrača koji je bio 2015. na ljetnoj ligi u San Antoniju: novopridošli plej i šuter Kasper Vejr je postao odlučujući faktor u timu koji je inače predvodio francuski reprezentativac Šarl Kaudi.
Predsednik Toni Parker je osjetio važnost situacije i bio je uz svoj tim, sve po onoj narodnoj “dok se jednom ne smrkne, drugom ne svane”. Iznenadno rano ispadanje iz NBA plejofa omogućilo mu je da se bavi biznisom, ali i svojim klubom Asvelom iz Vilerbana, predgrađa Liona. Jurio je na sve strane, a znalo je da se desi da u toku dana bude sa sponzorima na Formuli 1 i na Velikoj nagradi Monaka, a onda helikopterom “skokne” u Lion i gleda pobjedu svog tima. U klubu se odjednom sve okrenulo, i njegov Asvel je u plejofu izbacio najbolju ekipu iz regularnog dijela prvenstva Monako (kojeg je ove godine predvodio odlični crnogorski trener Zvjezdan Mitrović).
Finale je bilo Strazbur – Asvel. Ništa čudno – da trener protivničke ekipe nije prvi čovjek francuske reprezentacije Vensan Kole, s kojim je Toni postao prvak Evrope. Strazbur je prve dvije utakmice finala plejofa pobjedio na svom terenu, a TP nije bio prisutan. Obećao je igračima da će da bude uz njih na narednim mečevima. Lion je lagano pobjedio treću, a onda, kada je izjednačio na 2–2, svi su počeli još više da vjeruju najmarkantnijoj osobi francuske košarke. Toni je za posljednju utakmicu obezbjedio privatni avion svojoj ekipi, a prethodno je proveo veče sa igračima šaleći se i opuštajući ih. Nakon večere im je čak organizovao igru “mafija” zajedno sa svim članovima uprave kluba. Podsjetio je sve da je obećao svom suigraču iz reprezentacije Kaudiju da dođe u njegov Asvel kako bi postali prvaci. Hrabrio je svoje igrače, nije govorio puno ali je pomenuo da je Strazbur posljednja tri finala bio favorit, i – svaki put izgubio. Računao je na hrabrost svojih košarkaša i znalačk ih je pripremio kako bi odigrali najbolje kad je najpotrebnije. Zasigurno su trener Asvela, Kanađanin J.D. Džekson, i pomoćni trener T.J. Parker (jedan od dvojice braće čuvenog košarkaša) znali da će Toni da bude od ključne pomoći.
Mnogi su se tada sjetili polufinalne utakmice Eurobasketa 2013. u Ljubljani, kada su Španci vodili 14 razlike na poluvremenu (34–20), i kada su u svlačionici najprije govorili Toni Parker i Boris Dijao, pa tek onda trener Kole. Toni je tada insistirao da ne želi da izgubi utakmicu a da ekipa prewthodno ne ostavi srce na terenu. Time ih je sve motivisao, na njegov specifičan način, i kada su se vratili na teren do kraja utakmice su ginuli. (Meč su sudili budući brazilski olimpijci – jedan od najboljih na svijetu Belošević, odlični Letonac Latisevs i Slovenac Javor). TP, kojeg sudije nisu štedile i zaboravile su da mu daju priliku da završi meč u regularnom toku jer nisu svirali nesportsku grešku Španaca, je odigrao čudesnu utakmicu. Svi su tada znali da je najbolji igrač, MVP Eurobasketa. Pogodio je 32 poena, od ukupno 75 francuskih (Španci su bili skomniji sa svojih 72 poena), a na kraju je ostvario svoje dječačke snove i osvojio toliko željeno zlato.
Znao je u pravom trenutku da prenese svoja sjećanja igračima Asvela, i svi su izašli na vrući teren u Strazburu spremni da slijede brojne primjere svog predsjednika. Pobjeđivao je on u mnogim važnim utakmicama, a u Strazburu je ulio samopouzdanje članovima stručnog štaba i igračima. U toku te posljednje utakmice, u srcu Alzasa, bilo je čak i +22, a onda na kraju je šampion Francuske postao klub Tonija Parkera: Asvel Basket Lion Vilerban, i to 18. put što je rekord u Francuskoj. Ne treba posebno napominjati da je Kasper Vejr bio najbolji igrač, postigao 27 poena, i da je upravo on najviše opravdao povjerenje predsjednika. A na drugoj strani trener Vensan Kole je i četvrti put ostao bez titule u četiri posljednja finala LNB (sutradan je ostao i bez posla u Strazburu).
Toni je osvojio novu titulu koju je tako želio. Rekao je posle pobede da je srećan, i da se osjeća slično kao kada je pobjeđivao u finalima NBA i na Evropskom prvenstvu. Ali nije zaboravio da je predsjednik, pa je odmah započeo pripremu za narednu sezonu i počeo da sakuplja odlične igrače.
Photo: LNB, YouTube
Pohvala autoru za tekst, i da se ustali sa slicnima na ovom portalu .E,i Ostojic zasluzuje pohvale za trud oko kreacije portala , i predlog ostavite polje ovaj kod,minut mi je trebalo da klikcem da bih se snasao.