Početna EVROPA/SVETGoran Radonjić: Fenomen Nanter

Goran Radonjić: Fenomen Nanter

od Goran Radonjić
11 pregleda

Posljednji vikend u Franuskoj košarkaškoj porodici je još jednom obilježen velikim praznikom – finalom Kupa Francuske. Vjerovatno ćete pomisliti pa šta – sve zemlje imaju svoje kup utakmice? Ipak to nije baš tako, ovdje u Parizu je to poseban praznik. U dva dana odigraju se šest finalnih susreta u kojima su se sastali timovi četrvtog nivoa, a onda u subotu su igrali timovi za pobjednike u kategorijama mlađih od 17 godina, da bi na kraju najuspješniji timovi u ženskoj i muškoj konkurenciji igrali za prestižni pehar. Uvijek je to prilika da se FFBB prisjeti i onih najuspješnijih košarkaških radnika iz prethodnog perioda, ali i da klinci do 12 godina izbore odlazak na utakmice NBA.

U ženskom finalu su igrali Charleville Mezieres i Bourges (drugoplasirani i četvrtoplasirani u regularnom dijelu prvenstva i polufinalisti play offa košarkašica).  Utakmica je započela tvrdom igrom oba tima, u drugoj četvrtini rezultat je bio 16 – 16 kada je trener višestrukog prvaka Francuske i reprezentativna selektorka Valerie Garnier ubacila Miljanu Bojović. Srpska reprezentativka je zaigrala odlično i u sedam minuta preokrenula rezultat! Pogodila je jednu trojku imala 3 skoka i napravila 3 dodavanja pa kada je izašla da se odmori rezultat je bio 22 – 33, a ona je dobila zasluženi aplauz. Na kraju je Bojovićeva završila utakmicu sa 6 poena, ali je dobila i velika priznanja svojih suigračica. Ambient Accor Arene (nekadašnji naziv je bio Bercy) je bio impresionirajući i u tome se baš nisu najbolje snasle suigračice Lidije Turcinović (2 poena za 12 minuta igre) i pobjednički pehar je pripao ekipi Bourgesa.

U muškom finalu hala je bila puna sa rekordnih 15.207 gledalaca, i obojena u dvije osnovne boje navijača: narandžastu (navijači Le Mansa) i zelenu bojom (navijači Nanterrea 92). Za Le Mans je to bila prilika da osvajanjem Kupa Francuske spasu najslabiju sezonu u posljednjih 20 godina, a za Nanterre da po drugi put osvoje dragocijeni Kup. Utakmica je bila veoma dobra, a Nanterre je serijom trojki osigurao stalno vođstvo. Već u prvom poluvremenu su pogodili 8 trojki, a onda su u nastavku još i pojačali. Ukupno 19 pogođenih trojki je bilo dovoljno da Nanterre ostvari drugi pehar (79 – 96). Kapiten Nanterrea, njemački reprezentativac Heiko Schaffartzik je pogodio čak 8 trojki iz 11 pokušaja i zasluženo dobio MVP trofej. Kada su pokušali da zaustave “njemacku” kanonadu stvar je preuzeo u svoje ruke Chris Warren, i postigao 14 poena u posljednjoj četvrtini za pobjednike. Pobjeda Nanterrea je veliki podsticaj za uzvratnu utakmicu finala FIBA Europe Cup koji Nanterre igra na svom terenu protiv drugog francuskog predstavnika Chalona S/S (prvi susret je završen 58–58).

Prilika je da ovaj klub iz predgrađa Pariza predstavimo i kažemo nekoliko neobičnosti. Najprije, Nanterre je osnovan 1987. i svi kažu da je to pordični klub familije Donnadieu. Otac Jean je osnovao klub i odmah za trenera postavio svog sina, i od početka do danasnjih dana Pascal je jedini trener ovog kluba (nikada nije zavržio trenersku školu, nego je izuzetno diplomu dobio zahvaljujući uspješnim rezultatima). Majka Laurence je dugo bila osoba koja je vodila finansije kluba, a sada je to prepustila mlađima uz njenu stalnu kontrolu. Mlađi sin Frederick je direktor Centra za mlade kategorije. Taj klub je funkcionisao tako da se iz godine u godinu penjao u viši rang takmičenja, a po prvi put je igrao finale Kupa Francuske 2007. (utakmica protiv višestrukih prvaka Paua – pisac ovih redova je tada odsudio svoju oproštajnu utakmicu). Kada je ovaj klub prvi put zaigrao u Pro A – najjačoj ligi Francuske, osvojio je 8. mjesto u regularnom prvenstvu, a onda u play offu skidao skalpove renormiranih ekipa i postao je prvak na opšte inzenađenje.

Kasnije, u takmičenju Euroleague, CSKA i Barcelona su izvukli glavu sa minimalnim pobjedama, dok je ekipa Partizana bila poražena u Parizu. Od ulaska među prvilgaše samo jednom nisu igrali play off završnicu. Stigli su i da osvoje FIBA Europe Cup pobjedom na Final Fouru u Izmiru prije dvije godine, a sada su na domaku još jednog trijumfa. Poznajući istoriju ovog kluba nameće se jednostavan zaključak da je u košarkaškom sportu sve moguće!!!

Monako je svoju utakmicu 29. kola odigrao unaprijed, i u nedelju savladao Limoges (92 – 88), a ekipu crnogorskog trenera Zvezdana Mitrovića narednog petka i nedelje očekuje Final Four BCL takmičenja na Tenerifama. Utakmica sa Limogesom je bila ujednačena i uzbudljiva, a u pobjednićkoj ekipi su bolji od ostalih bili Caner-Medley (15 poena i 8 skokova), Davies (12 poena i 4 skoka) Wright i Gladyr (po 11 poena) i Bost (8 poena i 6 uspješnih dodavanja). U ekipi Duška Vujoševića koja je poražena nakon tri uzastopne pobjede bolji su bili Prepelič (16), Camara (9 poena i 9 skokova) i Faire (15). Ovom pobjedom Monaco je učvrstio vodežu poziciju, dok će Limoges da se bori za Play Off.

Možda je ternutak da kažemo da se u vrijeme uskršnjih praznika u Francuskoj igra veliki broj turnira za mlade kategorije (oko 150 turnira). Na njima veliki broj učesnika je iz Srbije ali i drugih zemalja regiona. Timovi iz Srbije svake godine ostvaruju odlične rezultate, i kao po pravilu uvijek su među osvajačima trofeja. U Parizu je selekcija Beograda, igrača mlađih od 15 godina, igrala odlično i osvojila drugo mjesto. U finalu su poraženi od košarkaške škole iz Litvanije – Mazeikiai (80 – 60), ponajviše zahvaljujući umoru iz prethodnih teških utakmica. Selekcija Beograda je igrala u sastavu: Denić (3), A. Kovačević (2), Todorović (9), L. Kovačević, Dinović (7), Dobrašinović (10), Trifković (8), Gorunović (11), Dimitrijević (5), Petrović, Stefanović (5).

U predgrađu Lillea, na sjeveru Francuske, Tourcoing je bio organizator na kojem je jedna  druga selekcija Beograda osvojila ovaj put treće mjesto (inače Beograd je više puta bio pobjednik ovog turnira) ubjedljivo nadigravši selekciju Londona.  Klub RAS iz Beograda je došao u Francusku sa više selekcija i veoma su dobro predstavljali srpsku košarku. Inače, veliki broj srpskih ekipa će da učestvuje i na raznim turnirama u vrijeme raspusta kada vjernici slave praznik Duhova (oko 100 turnira se organizuje u tom periodu). Vrijedno je napomenuti da je jedna od najvećih spona u tim francusko – srpskim  relacijama Dejan Dimitrijević, predsjednik Košarkaškog saveza Beograda.

Photo: FFNB

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar