
Goran Radonjić: Pobeda francuske “C kategorije”
- February 28, 2018
- 0 comments
- Goran Radonjić
- Posted in EVROPA/SVET
Kao i druge najbolje evopske košarkaške nacije (ukupno 32 svrstane u 8 grupa), i Francuszi su odigrali posljednjeg vikenda svoje dvije kvalifikacione utakmice za Svjetsko prvenstvo 2019. (ovaj put protiv Rusije i Belgije). Kao i svim drugim košarkaškim selekcijama, i “trikolorima” su nedostajali najbolji, ukupno 26 igrača (11 iz NBA, 14 iz Euroleague i jedan od najboljih igrača u nacionalnom šampionatu, povrijedjeni Louis Labeyrie).
Obje utakmice u Strasbourgu i Nancyju su odigrane pred prepunim gledalištem. Tražila se karta više posljednjih 15 dana, bez obzira što je reprezentacija bila sastavljena od “C kategorije” igrača. Francuska federacija, koja je svo vrijeme iskazivala neslaganje sa novim sistemom kvalifikacija je, htjela ili ne htjela, morala da učini sve da reprezentativni susreti donesu što manje štete. Na obje utakmice je podijeljeno po 3.000 francuskih zastava, i ambijentu sa ukupno 11.000 gledalaca nije mogla da se stavi bilo kakva primjedba.
Francuska je sa puno muke nadigrala Rusiju. Igrači koji nisu navikli na ovakve uloge nisu imali ni znanja niti kvaliteta da razriješe sami utakmicu. Sreća je bila da je kapiten reprezentacije i jedan od dvojice najboljih igrača svih vremena Boris Diaw ponovo pokazao kako se bori za reprezentativni dres. Bio je na terenu više od 34 minute, a u produžetku je pokazao sve svoje vrline. Diaw je postigao 23 poena (odličan šut od 9 – 6, od čega je pogodio i 4 trojke, a imao je po 7 skokova i 7 dodavanja). Ova utakmica, koja je donijela sreću Francuzima, umnogome je podsjetila na 2011. i Evropsko prvenstvo u Litvaniji, kada je Savanović (na utakmici Francuska – Srbija kod minimalne prednosti Francuza) “sam kao duh” na dvije sekunde prije kraja promašio koš sa dva metra razdaljine. Ovaj put je isto učinio i Sergey Karašev, a Francuzi su slavili nakon pobjede u produžetku.
Utakmica protiv Belgije nije donijela puno kvalitetniju igru. U prvoj četvrtini francuski šuteri su iz 10 pokušaja pogodili samo jednu trojku, a kada je nakon treće četvrtine šut trojki bio 20 – 3 svi su bili zabrinuti u dvorani kluba Nancy, nekadašnjeg prvaka Francuske i pobjednika Kupa Radivoj Korać koji sada, nažalost, igra u drugoligaškoj konkurenciji. Sreća za Francuze je bila da se Mustapha Fall razgoropadio. Ovaj 217 cm visoki košarkaš koji sada igra u Turskoj, postigao je ukupno 23 poena, imao 3 skoka, 2 dodavanja i 3 banane, a iz igre je bio nepogrešiv. Fall je od 10 pokušaja pogodio 10 puta, od čega je većina pokušaja bilo završeno zakucavanjem. Francuzi su samo 12 puta pogodili slobodna bacanja iz čak 28 pokušaja, a najbolji igrač na terenu je bio baš neprecizan sa linije penala (11 – 3).
Kako se pobjedi ne gleda u zube, to su svi bili zadovoljni što Francuzi nemaju niti jedan poraz iz 4 utakmice, i svi su počeli da razmišljaju gdje će da se igraju utakmice u drugoj grupi kvalifikacija. Francuzima su ostala još dva susreta u prvoj fazi takmičenja, u Bosni i Hercegovini (najvjerovatnije Tuzla) i u Rusiji (vjerovatno Perm, ali to nije toliko važno jer francuski reprezentativci svuda putuju privatnim avionom).
Ovih dana je L’Equipe, najčitaniji sportski list u Francuskoj, objavio listu sportista sa najvećim primanjima u prošloj godini. Nakon što je 4 godine uzastopno Tony Parker bio sportista sa najvećim zaradama od igranja, ali i od ličnog marketinga, u prošloj godini primat je preuzeo fudbaler Paul Pogba (22 miliona i 200.000 eura godišnje). Tony Parker je na drugoj poziciji sa 19,7 miliona €, a Nicolas Batum (18,9 miliona €) je na četvrtom mjestu. Od francuskih košarkaša Joakim Noah (16,1 million €) je na 6. poziciji, Evan Fournier je 7. (15,2 miliona €), a Ian Mahinimi je na osmom mjestu (14 miliona €). Medju 50 najboilje plaćenih sportista su još i Boris Diaw i Rudy Gobert (sa po 5,4 miliona €). Kao što znate, Diaw sada zaradjuje samo 5.000 € mjesečno, ali ima klauzulu da može da ode u drugi klub kada god želi. S druge strane, Gober je u ljeto prošle godine potpisao novi ugovor u NBA i on će da dodje na sami vrh francuskih sportista jer njegov četvorogodišnji ugovor sa Utaj Jazzom iznosi 102 miliona dolara.
Dok su reporezentativci igrali svoje utakmice, ostali igrači su se odmarali i pripremali za nastavak. Pauzu je najbolje iskoristio Monaco, koji je potpisao ugovor sa Damjan Rudežom, hrvatskim reprezentativcem koji je igrao tri godine u Indiana Pacersima, Minnesota Timberwolvesima i Orlando Magicu, a ovu sezonu je započeo u Valenciji gdje je imao diskretnih 2,8 poena po utakmici.
Posljednji košarkaški dogadjaji su okupili punio poznatih lica. Posebnu radost mi je pričinio, nakon 15 godina, susret sa nekadašnjim asom jugoslovenskog rukometnog sporta, Ljiljanom Mugošom. Ona je jedna od dvije sestre, nekadašnje reprezentativke Mugoša koje su osvojile mnogo medalja igrajući za svoje klubove i reprezentaciju. Starija Ljilja je sada udata za izuzetnog trenera francuskog prvoligaša Bourg en Bresse, Sava Vučevića. Kada se susretnu ovakvi sportisti poput Ljilje Mugoše, sada Vučević, ne možemo da se ne sjetimo (mi iz starijih generacija) da smo uvijek aplaudirali i bili srećni što smo imali ovakve sportiste. Ljilja Mugoša je igrala u reoprezentaciji 101 put, a bila je tri puta prvak Jugoslavije sa svojim timom Budućnost (1985, 1989. i 1990.) i dva puta sa francuskim USM Gagny (1991. i 1992.), a bila je osvajačica po dva Kupa Francuske i Jugoslavije i jednom osvajačica Kupa IHF. Sestre Mugoša su bile izvrsne u reprezentaitvnom dresu. Ljilja je osvojila bronzanu medalju na Prvenstvu svijeta 1982, dok su dominaciju u ženskom rukometu potvrdile na Olimpijadi u Los Angelesu 1984, kada su se okitile zlatnom medaljom. Još jednom respekt za sve što je Ljilja Mugoša uradila u rukometnom sportu, a u košarkaškom sportu je bila vjerni pratilac svom mužu i pomoć mladom i talentovanom košarkašu, sinu Vuku. Ne smijemo da zaboravimo da je u porodici Vučević, Boro bio reprezentativac Jugoslavije i prvak sa sarajevskom Bosnom, njegova supruga Ljulja Kubura je bila takodje reprezentativac i prvak Jugoslavije sa sarajevskim Zeljezničarom, a njihov sin je jedan od boljih NBA igrača Nikola Vučević (214 cm visoki centar Orlando Magica).
Photo: Printscreen