Island – “zemlja leda” – je po mnogo čemu neobična u poredjenju sa skoro svim drugim dijelovima svijeta. Oko 9.000  kvadratnih kilometara je uvijek prekriveno ledom, a najveći dio unutrašnjeg dijela zemlje je nenaseljen. Na površini nešto većoj nego Srbija, uglavnom uz obalu, živi samo oko 330.000 hiljada stanovnika. Gravni grad je Rejkjavik, gdje živi skoro dvije trećine stanovništva (preko 210.000). Ostali dio je nastanjen u gradovima od po 5 – 6.000 stanovnika. U ovoj ostrvskoj državi nema voza, ali zato postoji skoro stotinjak malih aerodroma. Aerodrom Keflavik je velika raskrsnica, i mnogo je letova usmjereno preko ove izuzetno organizovane destinacije (samo je 45 minuta potrebno za presjedanje ukoliko letite za US ili Kanadu). Ova zemlja je članica NATO, iako nema vojsku.

Islandski jezik je tek od nedavno (2011.) postao zvanični, a do tada su koristili danski kao oficijelni (do prije stotinu godina Island je bio danska kolonija), ali je sporazumjevanje na engeskom jeziku potpuno normalno. Pogotovo nakon što je ekonomska migracija donijela veliki broj stranaca, posebno radnika iz zemalja EU poput Poljske, Litvanije, Letonije, Rumunije, a broj doseljenika iz Azije je prisutan kao i svuda po svijetu. Ova izuzetno skupa zemlja pruža velike mogućnosti zapošljavanja, a najmanje plate su oko 2.000 €.

Zemljište je vulkanskog porijekla, a dijelovi podsjećaju na ono što smo mogli da vidimo u televizijskim prikazima o mjesečevoj površini (čak su i američki kosmonauti dolazili na specijalni trening na tom zemljištu). Sjećate se da se prije desetak godina jedan od vulkana probudio nakon 300 godina mirovanja, i tada su lava i dim koji su kuljali iz Eyafjoll vulkana paralisali avio saobraćaj u sjevenom dijelu evropskih zemalja, ali i u US i Kanadi.

U ovoj zemlji postoji skoro 200 velikih geotermalnih izvora, pa su gejziri posebna atrakcija za sve turiste. Najpoznatiji i najprivlačniji izvor tople termalne vode je Plava laguna, a da biste obezbijedili polučasovno “banjanje” na otvorenom prostoru u toj ljekovitoj vodi morate tri dana unaprijed da rezervišete posjetu. U svim gradovima postoje otvoreni i zatvoreni bazeni za kupanje sa toplom ljekovitom vodom sa sumpornim mirisom. Zamislite kupanje u vodi od preko 50 – 60°C dok vam je glava iznad površine na temperaturi od oko 0 stepeni. Rejkjavik je snadbjeven toplom vodom i električnom energijom iz okolnih gejzirskih izvora. Cijela zemlja je bogata veoma zdravom vodom i domaćini se šale kada kažu da ne morate da kupujete vodu jer istu možete da pijete na izvorima koji se nalaze svuda u prirodi.

Posebna atrakcija za sve turiste je Gulfoss vodopad. On je najveći u Evropi, a kažu da je po snazi vode čak snažniji od Nijagarinih vodopada. Za sve istinske ljubitelje prirode, Island je pravi raj. Raznolikost pejzaža, veliki broj planinskih rijeka i jezera donose sva uživanja za sladokusce naturalnog turizma. Morski ribolov je jedan od glavnih idustrijskih grana, dok je stočarstvo sa uzgojem ovaca i posebno specijalne vrste islandskih konja (nešto većih, ali po izgledu veoma sličnih popularnim poni konjicima) sve više prisutno. Uslovi za poljoprivredu su specifični, ali je zato sve veći broj speciajlnih savremenih zatvorenih bašti sa osvjetljenjem i zagrijavanjem gdje se uzgajaju mnogi različiti proizvodi poput paradajza, jagoda, malina, kupina,, pa čak i banana (što je posebno iznanadjujuće). Borovnice specificnog ukusa su posebno prisutne u prirodi, ali i na poljoprivrednim i stočarskim farmama (koje postaju sve popularnije).

Oko dva miliona turista svake godine posjeti Island. Novogodišnji vatromet je posebna atrakcija (nekada je bio najveći na svijetu, ali su sada kineski gradovi i Sidnej preuzeli primat). Reykjavik je lijep grad sa puno spomenika, a dva su posebno privlačna. Jedan predstavlja brod vikinga (sve što nosi obilježje starih ratnika još uvijek ima svoju vrijednost u ovom području). Drugi pokazuje najčuvenijeg vikinga okrenutog prema američkom prostoru, Leifr Erikssona, za kojeg kažu da je davne 930. godine otkrio Ameriku (dakle daleko prije nego što je to učinio Kolumbo). Njegov spomenik se nalazi ispred neobične luteranske crkve Hallgrmskirkja, koja spada u 20 najljepših crkvi na svijetu. Ostale zgrade su veoma niske i samo moderni hoteli imaju preko 10 spratova.

Sport je nešto na što su stanovnici ove ostrvske zemlje posebno ponosni. Kao i svuda, fudbal je sport broj jedan, a kažu da se za sljedeće prvenstvo u Rusiji prijavilo već oko 30.000 turista, što znači da će skoro svaki deseti stanovnik biti uz svoje miljenike.

Košarkaši su prošle godine imali čak 3.500 navijača na Evropskom prvenstevu u Finskoj – FIBA Evrope je na svom kalendaru stavila fotografiju islandskih navijača. Rezultati rukometaša (a posebno onaj na Olimpijadi u Pekingu, kada su osvojili nevjerovatno drugo mjesto i svojoj zemlji poklonili srebrnu medalju) su poseban ponos nacije. Interesantno je da je golf postao posebno popularan, posebno u ljetnim mjesecima kada skoro ne pada mrak u ovom području.

Na Islandu nema puno sportskih objekata. Najveća dvorana je ona uz Olimpijski komitet sa (za košarku) oko 2.300 mjesta. Ta Laugardalshöll arena  je postala znana svim ljubiteljima sporta i šaha po tome što je u njoj odigran čuveni šahovski maraton – meč stoljeća izmedju Fišera i Spaskog (1972). U toj istoj dvorani se igraju sve najvažnije utakmice klupskog takmičenja. U toj dvorani sam sudio tri puta, a bio sam i komesar na utakmici Island – Crna Gora (kada je čuveni trener Dusško Vujošević predvodio crnogorske košarkaše).

Koliko je važan sport za ovu zemlju, pokazuje i podatak da je predsjednik Islanda Guöni Th. Johannesson primio predstavnike košarkaških federacija prisutnih na sastanku FIBA Europe. Ovaj simpatični ljubitelj sporta (kažu da se kreće svuda bez obezbjedjenja, jer je na Islandu sigurnost 100 % zagarantovana) trči u prirodi bez pratnje i sa svojom djecom ide na gradske bazene na plivanje, na prijemu je kazao:

– Nama je sport prozor u svijet i kroz rezultate naših sportista ljudi spoznaju vrijednosti Islanda. Zato ste uvijek dobro došli na Island, i posebno dodjite da potrošite vaše novce uživajući u našim prirodnim ljepotama. Vi iz košarke donosite puno uzbudjenja jer je na posljednjoj utakmici našeg prvenstva jedan igrač postigao pobjedu bacanjem iz svog reketa na drugu stranu igrališta. Takve stvari se ne dešavaju često, i zato mi svi (pa i ja) posebno volimo košarku.

Košarku na Islandu igra oko 7.500 registrovanih igrača (naročito je popularna medju mladim uzrastima), od čega nešto više od hiljadu košarkašica. Domaće prvenstvo se igra kroz četiri različita nivoa, a Top ligu čini 12 klubova, i veoma je intreresantno da su najjači klubovi smješteni izvan glavnog grada. Ženska takmičenja se odvijaju kroz dva nivoa. U svim klubovima igraju američki košarkaši, dok je sve veći broj i evropskih. Sjećam se da sam na Islandu sreo Jocu Davitkova (nekadašnjeg prvotimca skopskog Rabotničkog), koji je tada radio kao trener, a sadašnji predstavnik našeg područja je Borče Ilijevski, trener iz Makedonije, koji prenosi svoje znanje u jednom od stoitinjak islandskih klubova.

Za kraj ovog kratkog sjećanja na posljednje putovanje, iskreno želim da vam preporučim posjetu ovoj zemlji (nije jeftina za turiste), koja će da vam donose velike i jedinstvene draži. Putnici koji lete preko Reykjavika u US ili Kanadu mogu da uštede i po 300 do 500 US dolara, a upravo za toliko im turističke agencije nude boravak od 2 do 3 dana na Islandu.

Photo: Privatni album