O upravo završenom Svjetskom prvenstvu u Kini skoro da sve znate. Finalna utakmica nije donijela prevelika uzbuđenja u “hispano” odmjeravanju snaga. Španija je odigrala odličnu odbranu, a nije ostavila nikakvu šansu najboljem igraču Argentine da još jednom pokaže svoje iskustvo i dominaciju u odnosu na mlađe generacije igrača. Ovaj put Louis Scola (više od 39 godina) jedan od pet najboljih igrača Šampionata (uz Špance Rickyja Rubioa – MVP, Marca Gasola, Francuza Evana Fourniera i najboljeg šutera prvenstva Bogdana Bogdanovića), u prvom poluvremenu nije postigao niti jedan jedini poen, i već tada je bilo jasno da su šanse da Španija bude prvak svijeta potpuno izvjesne.

Argentina bez NBA imena, ali sa više odličnih pojedinaca (Scola, Campazzo, Deck, Laprovittola) je igrala iznad objektivnih očekivanja i nakon odličnih sedam igara sasvim zasluženo osvojila srebrne medalje za svoje igrače i izvrsnog trenera. Sergio Hernandez je maestralno pripremao taktiku za protivnike, pravovremeno mijenjao igrače, motivisao i bodrio svakog pojedinačno izvlačeći iz svakog ono što najbolje znaju. Sve je to donijelo dopadljivu košarku i iznenađenja poput onih pobjeda nad Srbijom i Francuskom.

Francuska je jedina od pet osvajača medalja na dva posljednja svjetska prvenstva uspjela da ponovo osvoji trofej. Finalisti iz Španije (USA i Srbija u Kini nisu bili na podijumu, dok su Argentina i Španija eliminisani prije podele medalja prije 5 godina u Španiji), “trikolori” su u borbi za treće mjesto u drugom poluvremenu u potpunosti razbili betonsku odbranu stasitih igrača iz Australije.

O Srbiji i njenim rezultatima, razlozima za neuspjeh i tek peto mjesto, makar su za mnoge bili favorit broj jedan, će oni koji bolje poznaju situaciju napisati sve što je neophodno. Totalni neuspjeh NBA igrača koji su preostali Greggu Popovichu, nakon mnogih otkaza, će zasigurno nagnati USA Basketball da zajedno sa rukovodstvom NBA pronađu druga rješenja i već na Olimpijadu u Tokio da dovedu ekipu dostojnu reputaciji da se u USA igra najbolja košarka. Kako su prvi ljudi NBA Marc Silver, Mark Tatum i Kim Bohuni bili na tribinama, zasigurno su osjetili sramotu što su NBA igrači pali tako nisko na ljestvici najboljih, makar je najbolji u američkom timu 23-godišnji Donovan Mitchel (Utah Jazz) najavio da će ponovo doći da osvoji zlato.

Češka reprezentacija je pokazala veliki napredak i plasman na šestu poziciju je daleko više od očekivanja koja su postavili navijači ovog veoma dobro uigranog tima sastavljenog od igrača Nymbourka, koje je veoma pametno predovdio Satoranski. Poljaci su se plasirali među osam najboljih nacija svijeta, i to je za njih najveći uspjeh u posljednjih 56 godina, jer toliko vremena nisu bili među najboljima na svjetskim smotrama košarkaša.  

Među onima koji će da ponesu gorčinu sa ovog prvenstva svakako su Rusi (čak šest povrijeđenih igrača nije bilo u sastavu trenera Bazareviča), Turci (koje je nesretni poraz protiv USA u cjelini uzdrmao), Nijemci (sa svojim NBA igračima su očekivali daleko više), Brazilci (i pored dobrih igara nesrećni raspored je bio odlučujući). Tim domaćina Šampionata Kina je bio toliko slab da su se svi pitali kako je moguće da tako velika zemlja nema bolje košarkaše, i kako je moguće da se prihvate da organizuju ovo takmičenje a da se istovremeno ne pripreme za samo takmičenje. Predsjednik Federacije čuveni Yao Ming je na pitanje novinara ko je kriv za ovakav neuspjeh jasno odgovorio da preuzima svu odgovornost.

Kada govorimo o onima koji su obilježili SP na poseban način ne možemo da zaboravimo Crnu Goru. Najprije plasman košarkaša ovako male zemlje na MundoBasket je već bio veliki rezultat, a prva ostvarena pobjeda je stimulans za sve košarkaške pobornike u ovoj maloj košarkaškoj naciji (izuzetno bogatoj talentima). Da je crnogorska klupa bila malo duža odlični trener Zvezdan Mitrović bi još više obilježio istorijski nastup crnogorske košarke na svjetskoj sceni. Prvih 30 minuta Crnogorci su stalno igrali odlično, i onda im je ponestajalo snage i igrača da dobre igre rezultiraju sa više pobjeda.

Prvenstvo je bilo veoma dobro organizovano. U dvoranama se sve odvijalo kako treba. FIBA mašinerija i iskustvo u organizaciji koje su i ovaj put pokazali operativci iz krovne košarkaške organizacije su potvrdili važnost takmičenja. Glavni čovjek organizacije je bio veoma zadovoljan komplimentima koje je u ime saradnika dobio. Nekadašnji prvotimac Crvene zvezde i reprezentativac, generalni sekretar KSJ Predrag Bogosavljev je iskusno držao konce u svojim rukama. Svojim znanjem, iskustvom i posebno osmijehom, popularni Bogi je rješavao sve tekuće probleme, i iznalazio posebna rješenja za svakodnevne zahtjeve nacionalnih timova. Ovaj put su među onima koji su mu pomagali u organizaciji bili nama dobro poznati košarkaški likovi sa naših prostora Dejan Lekić (nekadašnji generalni sekretar Makedonske federacije i sada glavni operativac BCL takmičenja), Milan Opačić (nekadašnji glavni čovjek u Trenerskoj organizaciji Srbije), a u Shenzhenu je o mnogo čemu brinula Ivana Marković (službenica FIBA Europe). Svi su oni bili na posebnim zahtjevima svih nas koji govorimo istim jezikom.

Nakon utakmice Francuska – Litvanija bilo je puno priče o suđenju, jer su sudije napravile grešku i nisu priznale koš Litvaniji nakon što je Gobert igrao nepravilno na loptu koja je bila u kontaktu sa obručem (dotakavši obruč). Naravno svi su komentarisali i povlačilo se staro pitanje sudija koje nisu prisutne na prvenstvu. Treba biti trezven i objektivno analizirati situacije. Na spornoj utakmici Francuzi su dominirali i imali stalnu prednost (čak od 17 poena), a Litvanci su samo dva puta poveli, i to sa 2 ili sa 1 poenom. Na utakmicama Grčke bilo je primjedbi, a ponajviše su zalili Australijanci jer misle da je sudijskom odlukom i poklonjenim faulom Gasolu data mogućnost da nakon dva produžetka pobjeda pripadne Špancima. FIBA je uložila veliki napor i veliki novac u razvoj suđenja i pripremu sudija za ovo prvnstvo. Praktično pripreme su započele još od Olimpijade u Brazilu. Utakmice su prenošene sa 16 kamera što je donijelo visoki nivo TV prenosa, a čak 8 kamera je korišteno za sudijske video potrebe. Sudije su mogle da ponovno vide mnoge sporne situacije i utvrde vrijednosti poena (1, 2 ili 3 poena), a posebno su video analize smanjile problematične situacije nesportskih faulova. Među onim koji su vodili računa o suđenju na ovom prvenstvu su bili i poznate nekadašnje sudije sa naših područja Davorin Nakić (sada glavni čovjek u FIBA Evropi) i Miodrag Ličina (FIBA sudijski instruktor iz Zrenjanina).

Naravno da su se među sudijama nalazili i oni koji su dijelili pravdu a sa naših prostora: Aleksandar Glišić (beogradski sudija koji je viđen na mnogim finalnim susretima u posljednje vrijeme, a u Kini je bio stalno prvi sudija na utakmicama koje je sudio), Slovenac Boris Krejić, dok je ovaj put posebno zapažen bio bosansko-hercegovački sudija Ademir Zurapović. Tuzlanski sudija je dobio priliku da sudi utakmicu za bronzanu medalju i za njegovo suđenju (i suđenje njegovih kolega) timovi su imali samo riječi hvale. U potpunosti je opravdao povjerenje onih koji su ga delegirali i afirmisao je suđenje sudija iz “malih” košarkaških zemalja.

Kada smo kod sudija, francuski košarkaši su ovaj put propustili priliku da igraju u finalu, ali je zato odlični mladi sudija Yohan Rosso predstavljao francusko suđenje na izuzetan način. Istina je da finalna utakmica nije imala posebne probleme, jer je superiornost Španaca bila očita i razlika u svježini ekipa, uz umor Argentinaca, su uticali na kvalitet igre. To je u mnogome pomoglo da je odlični trio (Brazilac Maranjo, Rosso i Amerikanac Anderson) obavio zadatak skoro bez greške.

Učesnici takmičenja su najveće primjedbe stavili na duga putovanja (što je posebno uticalo na kvalitet igara u završnici). Praktično se desilo da su u finalu igrali timovi koji su imali po jedan dan odmora više. Na tu činjenicu su se posebno žalili Francuzi. Nakon brilijantne igre protiv Amerikanaca i medijskih obaveza, “kratka noć” je učinila da nije bilo dovoljno vremena za spavanje. Već u 8 sati igrači su morali na put u Peking. Dolazak na aerodrom i čekanje na let, pa onda više od 3 sata leta do glavnog grada Kine, pa prevoz do hotela, sve je to učinilo da se umor osjetio kod svih igrača i da je praktično jedina slaba utakmica bila ona najvažnija polufinalna protiv “gaučosa”. Kako su Argentinci utakmicu protiv Srbije igrali dan prije utakmice Francuska – USA, to su se igrači trenera Hernandeza dovoljno odmorili i bili su spremniji za odlučujuću bitku za finale.

Kada smo kod Francuza, onda je potrebno kazati da je njihov direktni plasman na Olimpijadu izuzetan uspjeh (finansijska ušteda, a i mogućnost normalnih priprema za najvažnije takmičenje sljedeće godine). Osvajanje bronzane medalje je za ovu jednu od najkošarkaškijih nacija posebno značajan. Ta medalja je bila peta sa evropskih ili svjetskih takmičenja od kada se predsjednik Ferderacije Jean Pierre Siutat odlučio za saradnju sa Vincentom Colletom kao trenerom reprezentacije (Collet je trener “trikolora” već desetu godinu). Jasno je da će isti stručni štab moći da računa na oporavljene igrače i da će nastaviti mirne pripreme za osvajanje nove olimpijske medalje (sve reprezentacije iz Evrope koje žele na Olimpijadu u Tokio će morati da igraju predolimpijski turnir, osim Španije i Francuske).

Skoro sve animacije za gledaoce su bile izuzetno interesantne, a nekoliko numera iz tradicionalnog kineskog folklora su oduševile sve gledaoce. Inače, gledaoci nisu plaćali jeftine ulaznice za svaki pojedinačni meč. Najskuplje ulaznice za takmičenja u grupama su bile oko 350 €, u polufinalu 420 €, dok su oni koji su željeli da gledaju utakmice iz VIP lože morali da plate nevjerovatnih 1.035 €. Da li je to razlog što je na svakoj utakmici bilo oko 60 – 80 % popunjenosti teško je kazati (sigurno je da je izostanak kineskih košarkaša u završnici ostavio značajan uticaj na posjetu), pa čak ni finalna igra takođe nije popunila salu.

Photo: FIBA