Raspisali su se atinski sportski mislioci posle vaspitnih mera Zvezde i Efesa, primenjenih u Beogradu i Istanbulu u prošlonedeljnom 15. kolu Evrolige.
U Beogradu je „bratski“ prijem u Areni donekle ublažio instant „seminar“ koji je trener Sferopulos održao kolegi Barcokasu u porazu Olimpijakosa 87:73.Na stranu to što bolje rangirani Barcokas pokazuje izrazitu „simpatiju“ prema Sferopulosu, pa je uz poraz i sujeta pretrpela sitne udarce.
Nije propuštena prilika da se u medijima pohvali prijateljski gest navijača Zvezde kada je u Areni odjeknula himna Olimpijakosa, uz pitanje da li se još negde dogodilo da se posle utakmice svira himna suparnika, a da pritom igrači istog kluba krenu u svlačionicu, ne pokazujući posebno poštovanje za lep gest domaćina.

Igrači Olimpijakosa i Crvene zvezde
Ali, odnosi klubova i tradicija nisu u opisu posla košarkaških gastarbajtera i emocije se tu nekako limitiraju na redovnim platama i urednoj statistici. To naročito važi ako se posao obavi kao što su to uradili crveno-beli iz Pireja u Beogradu. Istini za volju, i da ovo ne zazvuči kao neka ozbiljnija kritika, ova postava Olimpijakosa je jedna od najkorektnijih poslednjih decenija. Nema mnogo „hepo kockica“, ako se još neko seća tih čudesnih potpaljivača vatre. Sa izuzetkom Larendzakisa, mahom su u pitanju korektni momci. Ali, tu se priča završava.
Praznog hoda u redovima Sferopulosovog tima bilo je taman toliko da Kalinić, Nedović i ostali neutrališu svaku neizvesnost i ubedljivo reše pitanje pobednika.
Dobri poznavaoci košarke na najposećenijim grčkim sajtovima imaju pohvalne reči za Sferopulosa i Zvezdin tim, posebno kada na klupi nema igrača kao što su Teodosić, Bolomboj, Petrušev, novopridošli Braun. Utisak je da beogradski crveno-beli sigurno mogu u prvih 10, a ako se sve poklopi ni plasman među 6 privilegovanih nije nedostupan.
Ataman i Panatinaikos su doživeli ponižavajući brodolom u Istanbulu. Klub u kome je Ataman stekao ime, reputaciju i zavidan trenerski status demontirao je skupu, naoko ekskluzivnu mašinu koja na svakoj blagoj uzbdrici sve češće trokira.
Nije bilo Kendrika Nana, ali bilo ga je, nervoznog i svadljivog, na svim prethodnim utakmicama, pa je opet izostala prošle sezone lako uočljiva dominacija.
Svi ostali, sa blagim izuzetkom Slukasa, kao da su ostali u svlačionici.
Lorenco Braun ne liči na sebe. Priča se da je ozbiljno frustriran činjenicom da su, osim Nana, ispred njega po redu važnosti i Slukas i Grant. S obzirom na to kako igra poslednjih meseci treba da bude zadovoljan što mu Moraitis gleda u leđa.
Kada ekipa sa Slukasom, Grantom, Lorencom Braunom podeli 11 asistencija, onda Lesor i Ernangomez zabeleže ukupno 8 skokova i 11 poena. Nema tog čarobnog štapića da u takvim slučajevima iz šešira izvuče pobedu.

Utakmica Efes-Panatinaikos
I sve se to događa samo jedan dan nakon što je Ergin Ataman pogurao biznis turističkim agencijama pozvavši navijače da rezervišu karte za Abu Dabi.
„Osvojićemo osmu zvezdicu“ – optimista je Ataman.
Nije tajna da se ekipe koje vodi Ataman do Božića sklapaju, a pred Uskrs pobedjuju.
Prava istina je da je to bio ustaljeni način rada Željka Obradovića u vreme kada je pravio kolekciju za budući muzej „Žocovi trofeji“. Ataman je trasirao dobar pravac, ali izgleda da ima problem da rastumači kako to da od „viška glava ne boli“. Naravno da boli, naročito ako „višak“ svesrdno pospešuje vlasnik Panatinaikosa Dimitris Janakopulos.
Svi igrači „zelenih“ su bogato plaćeni, ali to nije razlog za sreću. Sad bi hteli i da igraju i po mogućstvu budu glavne zvezde. A, to se teško uklapa. Naročito u suludom NBA ritmu koji forsira Euroliga.
Ako je za utehu, Moraitis i Kalaidzakis za sada nemaju primedbe jer su u odnosu na minute u igri daleko najplaćeniji košarkaši na planeti.
Ukoliko se u naredna dva kola ne dogode očekivane pobede crveno-belih iz Pireja protiv Virtusa i Albe, a „zelenih“ protiv Baskonije i Armanija, trenutno relaksirana atmosfera „sve je u redu, vidi gde su Real i Barselona“ mogla bi brzo da se zagreje onom gore pomenutoim „hepo kockicom“.
Što se domaće lige tiče, hvala na pitanju „svi su dobro i niko za njih ne pita“.
PAO i OLY igraju rekreativne utakmice jer su svi ostalo baš daleko od njihovog budžeta i nivoa. Grupu timova ispod njih čine AEK, Promiteas, Kardica i PAOK. Neke ambicije imaju i Panionios i Peristeri, ali teško da će bilo ko moći da se suprotstavi Promiteasu iz Patre u borbi za mesto br. 3.
Zanimljivo je da predsednik Košarkaškog zaveza Grčke Vangelis Ljoljas ima prilično kreativan pristup u vođenju Saveza. Bez ikakve ograde forsira klub čiji je vlasnik, a kako mu je sudijska organizacija „blizak suradnik“ to i nije naročito teško.
Stvar je više tema za kafiće i čuvene Grčke „platije“ gde se uz uzo i meze diskutuje o tome jer nit’ treće mesto nešto donosi, nit’ je Ljoljasu plasman kluba iz Patre, u kome je počeo da igra, pa onda postao vlasnik, od neke važnosti.

Vangelis Ljoljas
Biće da je „pokazivanje mišića“ u njegovim godinama neka vrsta rekreacije.
Jer, što bi doktoru pedijatru Vangelisu Ljoljasu, vlasniku mreže od 490 kafića u Grčkoj, Kipru, Engleskoj,Kanadi,Dubaiju, Švajcarskoj… pod imenom „Kofi Ajland“ trebalo da se petlja u pitanja „B košarkaške produkcije“ bez vidljivog benefita?
Verovatno je u pitanju želja da barem na neki način liči na bivšeg predsednika Saveza, legendarnog Jorgosa Vasilakopulosa, čoveka koji je bio igrač, trener, funkcioner više decenija, predsednik FIBA Evrope i osoba koja je donosila apsolutno sve odluke za svog predugog mandata.
Photo: X