Početna EVROPA/SVETIgor Đurović: Niš iz slovenačkog ugla

Igor Đurović: Niš iz slovenačkog ugla

od Igor Đurović
16 pregleda

Na Evropskom prvenstvu za juniore u Nišu ugašena su svetla, zasluženo je slavila domaća reprezentacija, srebrna je bila Španija koja tako nije odbranila titulu, a treća je Nemačka, ni najmanje nezasluženo, koja je u borbi za bronzu dobila jedne od glavnih favorita Francuze.

Mladi trener FMP-a Nenad Stefanović, selektor Srbije do 18 godina, posle dodele zlatnih medalja i pobedničkog pehara, a pre intoniranja himne, uzeo je mikrofon u ruke i zamolio navijače: “Hajde sada svi u glas da pevamo himnu, bez muzike. Mi ćemo na postolju da krenemo, a vi nas pratite.” Tako je i bilo, a slično su na terenu jedan drugog pratili i odlični orlići na čelu sa Nikolom Topićem, koji je u finalu dao 24 poena, dodao i osam asistencija i tri skoka. Prosek tokom čitavog turnira mu je 15.3 poena, 3.7 skokova i 5.1 asistencija. Odlično su ga pratili i ostali, a u pamćenje nam se urezao detalj pre početka finala kada su  pred dvoranu došli malo pre Španaca i u autobusu bili svi zajedno u zadnjem delu, praktično jedan pored drugog, dok su protivnici bili pravilno rasporedjeni u svom autobusu na svim sedištima.

Pored kvaliteta ta ekipa Srbije imala je veliku hemiju koju je znala prepoznati i odlična niška publika. A što se tiče organizacije može sve skupa stati u dve rečenice. Početak loš, završetak odličan. Tako nekako bi ocenili organizaciju upravo završenog EP za igrače mladje od 18 godina. Pred početak fenomenalnog finala, kao i prvi dan udarila, je na Niš kiša i nipošto nije vreme bilo kako peva legendarna Usnija Redžepova “Oko Niša kiša, a u Nišu suvo.” Na sreću igrača oba tima i rasprodanog auditorijuma organizator se ovaj put pripremio bolje nego prvi dan kada jih je pljusak iznenadio  kako u OŠ “Mika Antić”, tako i u “Čairu” gde su u završnici bili uslovi izvanredni, da o ambijentu finala i ne govorimo jer su bile pune i stepenice. Možemo slobodno reći, da je bilo prisutnih možda i 6.000 gledalaca, iako dvorana zvanično prima 5.000. Sve karte su na dan finala prodate u rekordnom vremenu, a organizatore treba pohvaliti i zbog toga jer nisu dizali cene i sve od početka stajale su 300 dinara za parter i 200 za ostale tribine. Pred početak finala su ih mnogi uzalud tražili i tako ostali doslovce pokisli pred vratima.

Čair inače na turskom znači livada, a čitav sportski kompleks u Nišu nosi taj naziv jer je mesto na kome su izgrađeni sportski objekti nekada bila obična ledina koja je služila za čuvanju krupne stoke. Tako se sada ne zovu samo dvorana i stadion već i okolni park, tojest ceo kraj pa i poznata Čairska kafana.  Tokom 2011. zvršena je kompletna rekonstrukcija hale “Čair”, a ukupna vrednost rekonstrukcije je bila tada procenjena na oko 2,5 miliona evra, a završena je krajem septembra te godine. Hala je dobila potpuno novi enterijer, proširen je kapacitet za oko 500 mesta, novi sistem klimatizacije, modernu rasvetu, rekonstruisane svlačionice, medicinski blok, nove teleskopske tribine, kao i dva velika semafora. Sečam se kakva je bila pre toga jer sam dolazio na finale Kupa Srbije i razlika je drastična.

Ali treba kazati i da se nije desilo  prvi put da neka košarkaška utakmica bude prekinuta u Nišu, ne računajući bitke beogradskih ligaša i njihovih navijača. U julu prošle godine meč košarkaških reprezentacija Srbije i Belgije u kvalifikacijama za EP  igrao se bukvalno dva dana pošto je prvog dana nestalo svetla.  

Problemi sa (ne)vremenom su ovom (ne)prilikom počeli već prvog dana šampionata. Naime, sedam sekundi pre kraja prve četvrtine utakmice između Grčke i Italije prekinuta je zbog povrede italijanskog košarkaša, a u tom trenutku je počelo prokišnjavanje hale  pa je posle malo više od 45 minuta pauze meč nastavljen. Prokišnjavala je i sala OŠ “Mika Antić” koja nema klimu već samo goleme ventilatore, zbog čega su se neki košarkaši klizali pa je na desetak minuta prekinuta i utakmica između Poljske i Turske.Poslednjih pet minuta košarkaši obe ekipe su se samo dodavali i trošili vreme ne želeći da rizikuju neku povredu. Razlog su bili upravo loši uslovi i nedostatak klime. Na sreću do povreda nije došlo, ali čudi da su se kasnije igrale utakmice bez nekih sankcija od strane FIBA, ili reakcije organizatora. Njih za sav trud treba pohvaliti ali i pomenuti da se desio još jedan veliki kiks. Naime, u hotelu gde su smešteni (City hotel) javljeno je prvo da su se hranom otrovali neki igrači pojedinih reprezentacija, da bi se na kraju ispostavilo, da je virus uneo neki (španski) igrač.  

Što se tiče posete utakmicama ona je bila na nivou na kome se od Nišlija, koji vole sport i narročito svoju reprezentanciju i očekivalo. Sala je bila sve punija i punija kako se bližio kraj. Ljudi su ujutro za kupovinu stajali u velikom redu ispred kioska jer se ulaznice nisu prodavale unapred, već svakim danom posebno. Karte za 300 dindži brzo su nestajale, a isti slučaj se na dan finala naravno desio i sa jeftinijim ulaznicama koje su bile protiv Španaca vredne puno više, pa su se tražile i na crnom marketu. Inače organizatori  su rešili, da sav prihod ide u humanitarne svrhe.   Na ruku su im išli rezultati Orlića kako u grupi, tako i u osmini finala sa Danskom, pa Izraelom u četvrtfinalu,  polufinalu sa Nemačkom, da bi se epilog zbio u finalu kada su puleni Stefanovića na čelu sa Markovićem i Nikolićem znali zaustaviti dotad  dominantnog Adaja Maru (220 cm) koji je novi član univerziteta UKLA, gde će igrati zajedno sa Slovencem Janom Videtom, najboljim igraćem tog uzrasta iz dežele. Vide je mogao nastupiti i u Nišu, ali je igrao za selekciju Slovenije do 20 godina na šampionatu Evrope na Kritu od 8. do 16.jula, gde je Slovenija osvojila 11. mesto (šampion je postala Francuska). Moji Slovenci su me inače bez obzira na 8. mesto, koji je najbolji rezultat muških mladjih selekcija ove godine (u uzrastu do 18 godina devojke trenera Ernesta Novaka pre neki dan u Turskoj osvojile su zlato), razočarali. Ali to je već tema za neki drugi tekst…

Photo: FIBA

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar