Košarkaški savez Slovenije javno je proklamovao ambiciju da reprezentacija bude učesnik završnih mečeva u Istanbulu, odnosno da 17. septembra 2017. osvoji prvu medalju! Pa makar sledeći dan kapiten Goran Dragić morao otkazati planirani let u SAD. Da li će 13. učešće biti srećno za Sloveniju – ostaje da vidimo, ali jakih aduta za visoke ambicije ima puno. Poučen svim pređašnjim prvenstvima i gorkim iskustvima skeptičan sam, ali živi bili pa videli. U svakom slučaju treba prvo skočiti pa reći hop, zar ne? Ali, pošto se bez visokih ambicija u sportu valjda ne može, treba tako i sa najavama.
Kako god okrenemo Slovenija je u željama dosad redovno izgorela, a što se tiče medalje na 12 dosadašnjih EP posle osamostaljenja najbliže smo bili 2009. u Poljskoj (4. mesto), te 2013. kod kuće u Ljubljani (5. mesto) kad smo ispali u četfrtfinalu protiv kasnijeg prvaka Francuske, koja je sada poslednji protivnik u grupi A u finskom Helsinkiju. Želja za medaljom bila je uvek prisutna, ali ostala je neostvarena.
Šta će biti u Finskoj, odnosno Turskoj? Finski put je poznat, turski je tajna. Slovenija otvara 40. EP u četvrtak u 12.45 utakmicom protiv Poljske, u subotu je na redu Finska (19.00), u nedelju Grčka (15.30), pa na kraju iduće sedmice u utorak Island (12.45) te u sredu Francuska (13.45). Posle protivnika u grupi A sledi ono najvažnije u Istanbulu. Jedan odnosno dva dana odluke, dani D, ako će morati odigrati osminu finala (9, 10. septembar) sa protivnikom iz grupe B, pa posle četvrtfinale (12, 13 septembar). Zbog povreda nema Jake Klobučara i Zorana Dragića, a Saše Vujačića, Bene Udriha i Boštjana Nachbara nema jer su svoje reprezentativne ambicije “potrošili”. Kapiten Goran Dragić je prvo ime, a i on po njegovim rečima nastupa poslednji put za “repku”, a to što ima rezervisan let u SAD 18. septembra nešto valjda znači. Iako, ako bi se Slovenija kvalifikovala za SP 2019. u Kini ni Olimpijske igre u Tokiju ne bi bile tako daleko. Koliko mu je značio poslednji nastup u Ljubljani u dresu reprezentacije prošlog četvrtka bilo je jasno već kad je na zagrevanju jedva suzdržavao suze, da bi na kraju, posle pet ličnih grešaka, seo naizgled miran jer je poslednja pripremna utakmica sa Hrvatskom bila dobijena nada su se Hrvati u finišu opasno približili.
Na početku priprema u Mariboru Vlatko Čančar se povredio ali mu je zglob sada dobro i selektor Kokoškov je bio u pravu kad ga je čekao. Slovenija je dobila 5 pripremnih tekmi, a izgubila 3, ako ne računamo poslednju glatku pobjedu u zatvorenoj utakmici sa Hrvatima dan posle zvanične, kada je Dragić igrao samo jednu četvrtinu, a Dončić nije ni ulazio, dok za Hrvate nisu igrale njihove dve glavne uzdanice, Šarić i Bogdanović. Uz pomenutu dvojku, kod Slovenaca najviše očekujemo od Rendolfa koji ni na jednoj utakmici nije počinjao u petorci. Ona je najčešće bila sastavljena od Dragića, Prepeliča, Dončića, Murića i Vidmara. Najviše kritika u pripremnom periodu išlo je na račun igre u fazi odbrane gde je najviše rezervi, ali baš u tom segmentu igre nalazi se odgovor na pitanje hoće li Slovenija 2017. biti uspešna u svojoj misiji. Jer, verujte, napad sa Dončićem i Dragićem nije upitan sve do pomenutog dana D. Navijači Slovenije veruju, a imaju i argumente, da će bekovski par Dragić-Dončić biti jedan od najboljih na šampionatu, uz nadu da bi mogao da povede slovenački tim i do te toliko čekane medalje… … Sada je vreme da to ostvare: Goran Dragić (Miami), Matic Rebec (bez kluba), Aleksej Nikolić (Bamberg), Klemen Prepelič (Paris-Levallois), Luka Dončić (Real Madrid), Jaka Blažič (Andorra), Edo Murić (bez kluba),Vlatko Čančar (Mega Bemax), Saša Zagorac (Sopron), Entoni Rendolf (Real Madrid), Žiga Dimec (Krka) i Gašper Vidmar (Banvit). Sa klupe komanduje Igor Kokoškov.
Photo: FIBA