Intervju, Bogdan Tanjević: Imam ja svoju sobu za plakanje
- August 13, 2017
- 0 comments
- Aleksandar Ostojić
- Posted in DOMAĆA KOŠARKA
Uvek sjajno raspoložen Bogdan Boša Tanjević, sada u ulozi selektora reprezentacije Crne Gore, bio je drag gost Beograda i svojih brojnih prijatelja ovde. Slavni trener i nenadmašnji šarmer odvojio je malo svog vremena u pretrpanom programu i bio gost u emisiji “Koš magazin na talasima Sport FM radija”, koja se svake nedelje od 11 do 12 emituje na talasnoj dužini 100,4 megaherca. Evo našeg razgovora sa popularnim Bošom:
Kako ocenjujete utakmicu protiv Grčke, i kako vidite večerašnju protiv Srbije? U kojoj fazi priprema je vaša ekipa?
– Prvo što moram kazati je da je Srbija dobila s prevelikom razlikom Grčku, a mi smo računali da budemo prvi na ovom turniru. Mislim da je teško dobiti Srbiju sa 37-38 poena razlike, to me jedino brine u ovom trenutku.
Vaša konferencija za štampu, koju ste pre početka Trofeja Beograda imali sa Sašom Đorđevićem, izazvala je brojne komentare. Rekli ste tada stvari koje čak ni mnogi novinari ne smeju da kažu, Saša vam je dao za pravo. Pre svega se to odnosi na ono čudno pravilo FIBA da se ne mogu registrovati 14 igrača za Prvenstvo Evrope. Zašto je tako?
– Nemojte misliti da nisam još jutros mom dragom drugu Zoranu Radoviću poslao u FIBA još jednu poruku. Na telefonu sam mu ostavio poruku, rekao sam: “Kako mi je Sale rekao, i to na javnom mestu, on je jako srećan što su mu se dva igrača povredila ‘na vreme’, i da se nada da će mu se još dvojica povrediti pre 1. septembra, tako da onda može sa tačno 12 da ode na takmičenje”. Đorđević ima “samo” tu obavezu da igra devet utakmica, i da bude prvak, a za nas u Crnoj Gori je lakše, mi možemo i sa devet igrača, ako se tri povrede, nekako dogurati do kraja. Mislim da je to nonsens FIBA. Da ne podsećam da smo prošle godine u kvalifikacijama imali 14 igrača. To je tada bilo logično jer smo imali 6 utakmica u 21 danu, a sad je to nelogično!? Jako mi je žao zbog toga. Ja sam sa turskom reprezentacijom u Tokiju završio Svetsko prvenstvo sa devet igrača. Zato sam napisao FIBA da se izmeni pravilo. Pre svega, 14 reprezentativaca je 14 državnih dresova koje kasnije dobiju neki klinci. Tako je nekad dres dobio neki Bogdan Bogdanović, i zaljubio se u košarku. Kad bi samo to bio razlog da se uvede pravilo o 14 igrača – bio bi dovoljan, zar ne? Da ne pominjem ozbiljnije razloge. Mora to FIBA da promeni, verujem da će već posle ovog Evropskog prvenstva to učiniti.
Mislim da se slažete sa mnom da Crna Gora ove godine teško može biti prvak Evrope. Ali, s obzirom na ove “prozore” koje je uvela FIBA, Crna Gora može lako biti šampion za dve godine, i da u finalu pobedi, na primer, Portugaliju.
– Naravno. Ovo je čudesno takmičenje. NBA igrače ne računam, to je vanzemaljska organizacija, koja ima takva prava kakva fudbalska FIFA može samo da sanja. Fudbaleri su prava sirotinja, primaju tridesetak miliona dolara godišnje i moraju u tim “prozorima” da igraju čak i prijateljske utakmice. Leo Mesi redovno igra za Argentinu sve oprijateljske utakmice, sa svim rizicima da Barselona izgubi prvenstvo, kup ili Ligu šampiona. Ista je priča sa Nejmarom, sa 222 miliona evra otkupa i ukupno 600 miliona svih troškova – mora da igra i prijateljske utakmice. I niko ne diskutuje o tome. E, mi imamo ove, da kažem bogom dane igrače košarke koji su navodno mnogo veće zvezde od Ronalda i ostalih, koji su oslobođeni igranja za svoje reprezentacije.
Ne čini li vam se da se tu radi o dva magarca – jedan je FIBA a drugi je Evroliga. Nijedan neće da odstupi ni za pedalj, a košarka će biti u minusu?
– Ma to će uskoro biti kao u boksu. Tamo ima toliko verzija da niko ne zna ko je prvak sveta. Imate najmanje četiri razne asocijacije, pa to je strašno! Oni ne znaju šta rade. U košarci takođe. Ja uvek držim stranu FIBA, ona je napravila košarku. A onda je došla grupa građana i rekla: “Ovaj ćošak, ovaj korner u velikoj samoposluzi koji najbolje radi, njega ćemo sad uzeti i upravljati sa njim, pošto se tu dobro zarađuje”.
Posle pobede protiv Grčke stvorena je atmosfera da samo treba da odemo u tu Tursku i uzmemo tu zlatnu medalju. Slično je bilo, sećam se, 2005. kad je Evropsko prvenstvo bilo kod nas, i kad smo imali reprezentaciju “za vola ubiti” plus na klupi selektora Željka Obradovića, pa nismo ušli ni među osam.
– Euforija nikad ne valja. Ja se volim šaliti, time skidam sopstvenu tenziju, ali nikad nisam voleo te situacije kad igračima moram da objasnim da najpre moraju da skoče, pa da kažu “hop”. Ja vidim Srbiju izvesno kao favorita, jednog od dva-tri. Meni su Španija i Srbija bili glavni favoriti i pre ove utakmice. Mnogo verujem u sistem kojim igra Srbija, u Sašu Đorđevića, u igrače koji nose taj dres. To su za mene prvaci Evrope. Jer, kad si drugi na Olimpijskim igrama, ti si zapravo prvak Evrope. Drugi si i na Svetskom prvenstvu, iza Amerikanaca, što znači da si najbolji evropski tim, prvak Evrope. Dakle, sva prava imaju. Pogotovo što su ozbiljni, što se ozbiljno spremaju, imaju sistem i u odbrani i u napadu, ovo je supergeneracija koja ima i atletske sposobnosti, i talenat, i sve. Kad bih morao da stavim mojih pet evra na nekoga, ja bih stavio na Srbiju! Iako jako cenim Španiju, koja ima sva prava kao aktuelni prvak, a ne treba zaboraviti ni Francusku. Nikad je ne zaboravljajte, imaju toliko izvanrednih igrača. Oni se pripremaju na naš način, daju više značaja energetskoj pripremi.
Za kraj jedno pitanje koje nije direktno vezano za košarku. Poslednja dva dana aktuelan je slučaj Ivane Španović, koja je uskraćena za zlatnu medalju na Svetskom prvenstvu u Londonu. Mnogi su se tom prilikom setili i Milorada Čavića, i njegovog navodnog poraza od Majkla Felpsa na Olimpijskim igrama u Pekingu, a neki i one utakmice u polufinalu Svetskog prvenstva u košarci između Turske i Jugoslavije. Kad je odlučujući koš postignut posle očiglednog gaženja aut linije od strane Tinčerija. Vi ste tada bili selektor turske reprezentacije, naš selektor Duda Ivković vam je čestitao pobedu. Kako taj slučaj vidite sa ove vremenske distance?
– Moj komentar je uvek bio isti: da je izašao iz terena, obišao oko koša i postigao pogodak, a sudije ga priznale – to je koš! Ja nikad nisam komentarisao odluke sudija. Još je moj prijatelj Boškov davno rekao: “Penal je kad sudija svira”. Druga stvar je što Tunčeri u toj akciji nije ni dodirnuo liniju. Pogledajte samo pravi ugao. A treće, svi su mislili da će Turkoglu da uzme taj poslednji šut, pa su Jugosloveni zaboravili jednog igrača. U toj utakmici, kao što sam i tada rekao, Jugoslavija je igrala 35 minuta, a mi poslednjih pet. I da smo izgubili, ne bih se žalio nego bih kao i obično najpre čestitao mom kolegi, i lepo otišao pred novinare. Nikada ne bih rekao “igrali smo slabo”. Ne, rekao bih “oni su bili dobri pa su učinili da mi igramo slabije. Zato smo izgubili utakmicu”. A ja imam svoju sobu za plakanje. Kod kuće. Tamo plačem. Obično pokažem jedno fino lice, sa osmehom, tražim u svemu neku šalu, ali nikad nisam zaboravio da kolegi čestitam od srca. Pogotovo jer je tu reč o našim ljudima. Eto, to je moj komentar.
Gde vam je baza, gde živite sa porodicom?
– Moja baza je Trst od 1986. Već 31 godina. Dakle, veći deo mog srećnog života živim tamo.
Vi ste jedini Jugosloven koji je ostao u Trstu?
– Ma ima nas još. Ima Slovenaca koji tamo žive. Tršćanski Slovenci su svi Jugosloveni.
Želimo vam sve najbolje, vama i reprezentaciji Crne Gore…
– Osim u utakmici protiv Srbije!
Daj bože da se nađemo u finalu.
– Oh, kako bi ja tad bio srećan!
Photo: FIBA