Nije novo da, ako hoćeš titule u košarci, samo uzmi srpske igrače i trenere i već si obavio veliki deo posla. Ovo je decenijama važilo u muškoj košarci, ali poslednjih godina pravilo se prenelo i u žensku. Jesu tu i ruske igračice, i ove i WNBA koje slobodno vreme u toku godine provode igrajući u Evropi, ali taj posebni začin svakom uspehu, tu jagodu na šlagu u najsladjoj poslastici zvanoj osvajanje titula, daju srpske košarkašice. Pa još kada su te košarkašice i standardne igračice reprezentacije koja je zvanični prvak Evrope, stvari postaju jasnije.
Mađarska nije košarkaška velesila. Ne u reprezentativnom smislu. Ali Madjarska ima Šopron, grad na zapadu zemlje, na svega nekoliko kilometara od Austrije. A taj Šopron ima istoimeni ženski košarkaški klub koji je od nedelje veče zvanični ženski prvak Evrope.
E, taj i takav Šopron jeste košarkaška velesila. Godinama su ulagali u klub, u uslove u kojima se trenira, u kojima se igra, u atmosferu, u odnose, u tim, u igrače, u trenere. Tu u tom i takvom Šopronu svoj dom, svoju drugu kuću, našle su mnoge naše igračice. I one mlađe i one starije. Kad dođeš u Šopron, ne brini se da li ćeš igrati, da li ćeš dobiti šansu. Tamo svi imaju šansu. Tamo vlada porodična atmosfera. Svi se pomažu, svi su tu da pritrče kada ti ne ide, svi su tu kada dodješ prvi put da ti se nadju, svi su kao jedna velika porodica, kao jedan tim. Taj i takav tim, počistio je sa terena Istanbulske dvorane, na fajnal fouru, i špansku Avenidu u polufinalu, i veliki Fener, domaćina u finalu. Pakao dvorane u gradu na dva kontinenta nije uplašio devojke iz grada koji je nekoliko puta bio nadomak vrha Evrope, a sad se i našao na njemu, ne dozvolivši protivniku nijednom da povede.
I vraćamo se na početak priče. Jeste Šopron imao Gebi Vilijams, MVP turnira, imao je i ostale sjajne igračice ali posebnu notu celom ovom istorijskom uspehu dale su sjajne igračice iz Srbije – Jelena Bruks i Nevena Jovanović, plus pomoćni trener Steva Karadžić. Jedna naša dama je već postala legenda Šoprona, a druga je tek došla i odmah osvojila evropski tron:
– Osećaj je fenomenalan – počinje priču za Koš magazin Jelena Bruks, doskorašnji kapiten Srbije. – Meni lično je ovo sedmi fajnal four, sa tri različite ekipe. Bila sam dva puta u finalu, jednom sam osvojila treće mesto, ali nisam do sada osvojila Evroligu. I evo sada nam se ukazala prilika da to ostvarimo u Istanbulu protiv Fenera pred 10.000 ljudi. U hali je bilo pakleno, jedva se disalo. Kada smo izlazile na teren bilo je baš žestoko. Ali, način na koji smo mi započele meč, na koji smo ih zaustavile, utišalo je i publiku. U nekim momentima sam imala utisak da će da uđu na teren ali, naravno, to nisu uradili, sve je bilo kulturno, sportski i fer. Da jedan Fener držimo na 55 poena u finalu je neverovatno. I uopšte, ono što smo uradili u te dve utakmce na turniru je zaista sjajno. Presudilo je naše zajedništvo. Zajedništvo koje se gradilo tokom cele sezone. I kovid i promene igrača, i nemanje deset igračica na treningu, i gubitak Kupa u Mađarskoj, sve to nam je dalo dodatnu snagu da uspemo, da ostavimo srce na terenu jer jedino tako smo mogle da osvojimo Evroligu. Verovale smo u to i to se videlo na terenu.
Ti si već postala živa legenda Šoprona, dugo si tu pa možeš da oceniš da li Šopron najjači baš ove godine ili su se samo kockice sklopile?
– Mislim da smo poslednje dve godine najjače. Imali smo jako kvalitetne ljude u ekipi, naravno i odlične igračice. Naš predsednik ne pravi ekipu samo po imenima, nego sagledava celokupni sliku i misli na sve. I kakav si čovek, i kakav ti je mentalitet, i kako reaguješ i u dobrim i u lošim tenucima. Sve to mora da se poklopi. Nama je 70% ekipe od prošle godine i samo je bilo pitanje kada će sve to da se skocka u jednu pravu, pobedničku celinu.
Koliko čujem, ljudi u Mađarskoj se plaše da, pošto si se oprostila od dresa reprezentacije, da se to ne desi na klupskom planu?
– Ja sam rekla da u mojim nogama, u mom telu i u mojoj glavi ima još tri godine bavljenja košarke na ovom nivou. Nadam se da će to biti ovde, i da ću još par suza radosnica da donesem ovoj ekipi i da još par stranica istorije ispišemo ovde. To je moja želja – ističe Jelena Bruks.
Dečko koji donosi sreću
Ako je neko imao osećaj za tajming, kada treba da dodje u neku ekipu, onda je to Nevena Jovanović. Tituli je doprinela onako kako najbolje zna, sjajnom odbranom, intezitetom igre, ponašanjem:
– Ogroman uspeh za sve nas, ceo klub, mađarsku košarku. Klub je godinama u vrhu evropske košarke ali sad su valjda kockice nekako sklopile i tim je bio pravi i na terenu i van njega, i to je bilo ključno – kaže nam popularna Neca.
Kakav je osećaj imati istovrmeno i klupsku i reprezentativnu titulu prvaka Evrope?
– Divno zaista. Drugačiji je osećaj, naravno. Reprezentacija je nešto posebno, ali i ovo je jedan poseban osećaj sreće. Nije toliko često da imaš priliku da se okitiš sa te dve evropske titule.
Suvišno je pitanje da li si zadovoljna sa izborom kluba?
– Ma, prezadovoljna. Pričam puno sa Jecom, mnogo je bilo teško u jednom periodu kada smo imale i teške i duge pripreme sa reprezentacijom, i onda odmah pripreme i sa klubom, nova sredina ali uz Jecinu pomoć i pomoć njenog sinčića Matea koji nam je svima doneo radost, sve je lakše bilo. Evo, upravo sad idemo po Matea pa da slavimo svi zajedno – presrećna je Neca Jovanović.
Mali Mateo ih već čeka, čeka mamu, čeka Necu, navikao je na sve naše igračice koje ga beskrajno vole i čeka da mu donesu još koju šampionsku medalju sa velikih takmičenja.
Photo: FIBA