Košarkašice nisu odbranile titulu prvaka Evrope, nisu se plasirale na Svetsko prvenstvo iduće godine i to je sportski neuspeh kakvih je bilo i kakvih će biti, ali naša košarka se iz Praga ne vraća praznih ruku. Košarkaški savez Srbije dobio je ko-organozaciju narednog Evropskog šampionata 2019, zajedno sa Letonijom, s tim što je završnica u Beogradu. Dve kvalifikacione grupe igraće se u Nišu i Zrenjaninu. To je uspeh, nesumnjiva medalja za našu federaciju, dokaz više da je naša košarka ponovo cenjena u vrhu svetske košarkaške federacije. Kad kažem košarka ne mislim samo na rezultate naših nacionalnih selekcija već i na trenere, sudije i funkcionere i, naravno, košarkašice i košarkaše koji su svojim medaljama poslednjih godina učinili mnogo za reafirmaciju košarkaške Srbije.
Za ovu „medalju“ zaslužni su bivši i sadašnji predsednik KSS Dragan Đilas i Saša Danilović, potpredsednica za žensku košarku Ana Joković, generalni sekretar Dejan Tomašević i njegov pretodnik Andrija Kleut, čitav tim njihovih saradnika. Srbija je, da je bilo pravde, trebalo da bude domaćin ove 2017. ali je na glasanju u Budimpešti pre dve godine volšebno izgubila. Sada je moralni dug prema našem Savezu vraćen, Srbija će kroz dve godine biti u centru košarkaških zbivanja.
Bivša Jugoslavije je u dva navrata organizovala evropska prvenstva, prvu put 1954. u Beogradu, na „Tašmajdanu“, i to je bilo prvo učešće naše tadašnje ženske reprezentacije na kontinetalnom šampionatu. Naš tim je bio sasvim solidan peti a tu prvu reprezentaciju činile su Olga Radenković, Cmiljka Kalušević, Gordana Baraga, Biljana Nešić, Emilija Radulović, Tatjana Zoković, Aleksandra Gec, Branka Prelević, Branka Godžić, Ljubica Otašević, Nada Krstić, Irena Horvat, Branka Gostović i Anđa Marković. Selektor je bio Strahinja Alagić. U timu je bilo 14 igračica, pravila su dozvoljavala rotaciju, nešto što je pokušano da se vrati pre nekoliko godina ali nije prošlo iako ima mnogo razloga da se dozvoli učešće bar 13 ili 14 igrača, od povreda tokom prvenstva do taktičkih rešenja u zavisnosti od protivnika.
Od Bore Stankovića, svedoka takmičenja na „Tašu“, čuo sam priču da je veliki problem bila kiša. Teren od šljake često je bio natopljen a čuveni čika Brka Vukosavljević, čuvar Zvezdinih terena na Kalemegdanu, našao je originalan način da osposobi teren: polivao ga je benzinom, onda palio vatru a posle „sušenja“ ravnao onim mrežama za ravnanje teniskih terena… Originalno i efikasno. Bilo je još puno kurioziteta: recimo, prvo poluvreme meča SSSR-SR Nemačka završeno je 57-0. Na prvenstvu su sudila četvorica naših sudija: Gojko Radujković, Stevan Čolović, Miroslav Minić i Branislav Volfert…
Drugi put Jugoslavija je bila domaćin 1980. Kvalifikacione grupe igrane su u Maglaju, Bosanskom Brodu i Prijedoru, a finalni deo u Banjaluci. Naša selekcija osvojila je bronzanu medalju, selektor je bio Milan-Ciga Vasojević a igrale su Sanja Ožegović, Mirsada Bećirspahić, Jelica Komnenović, Natalija Bacanović, Vukića Mitić, Jasna Pepeunik, Sofija Pekić, Marija Tonković, Zorica Đurković, Vesna Despotović, Biljana Majstorović i Polona Dornik.
Za one koji eventualno ne znaju, Natalija Bacanović je majka Nataše Kovačević koja će biti promoterka Evropskog prvenstva 2019. u Srbiji. Organizacija ovog šampionata biće ispit za KSS i, verujem, najbolja preporuka, za organizaciju novih takmičenja u organizaciji FIBA za koje KSS ima nameru da se kandiduje.
Photo: Privatna arhiva