Najzad i ja da se javim sa izveštajem. Posle iznenadnog završetka prvenstva u martu 2020., naredna sezona nije ni odigrana. Trenizi su se povremeno odvijali, u zavisnosti od epidemiološke situacije. Na leto su igrale samo reprezentacije mlađih kategorija. Očito, bez prave sezone i nisu bili u mogućnosti da postignu neke zapažene rezultate.
Sezona 2021/22 je počela sa malim zakašnjenjem u odnosu na prethodne godine, da bi se sačekalo ublaživanje mera protiv kovida. Pored uvođenja kovid protokola, uvedene su i značajne izmene u pogledu formata takmičenja. Uvedene su dve grupe od po šest klubova, gde svaki tim igra dvokružno protiv svih iz svoje grupe, dok igra jednokružno sa klubovima iz druge grupe. To znači da svaki tim treba da odigra 16 utakmica. Ovo “treba” ću objasniti u daljem tekstu. Posle grupne faze sledi plej-of. Po četiri kluba iz svake grupe se ukrštaju i igra se po jedna utakmica, s tim da je domaćin bolje plasirani tim. Isto tako, i u polufinalu igraju pobednici četvrtfinala, dok je finale bilo zakazano u Dablinu, u Nacionalnoj košarkaškoj areni za 2. april.
Novi format takmičenja je trebalo da smanji broj utakmica i sam rizik odlaganja zbog kovida. Isto tako, grupe su podeljene geografski – Severna i Južna, da bi se bar malo smanjila dužina putovanja. Irska je dosta asimetrična država, sa velikom koncentracijom ljudi i kapitala na istoku, gde se nalazi i Dablin. U košarkakom smislu situacije je skoro identična – pet klubova iz Dablina i jedan iz Belfasta čine Severnu grupu, dok po dva kluba iz Korka, Golveja i Kerija – Južnu.
I opet, kao i prethodne sezone, nije moglo bez skandala. Naime, dva kola pre kraja ligaškog dela prvenstva, takmičarska komisija je suspendovala Maksa Kupera, najboljeg strelca prvaka Stara iz Belfasta. Posle toga ovaj klub je odlučio da istupi iz takmičenja! Njihovi rezultati su naravno poništeni, a neki klubovi nisu uspeli da odigraju “garantovanih” 16 utakmica.
Maks je suspendovan zbog greške u registracije na početku sezone. Nikom nije jasno zašto je trebalo toliko vremena da se to utvrdi. Star ga je registrovao kao da pripada kategoriji 2, jer je išao u školu u Engleskoj, iako je karijeru proveo u Americi. Uz to Maks ima i britansko državljanstvo. Ali, kako škola za koju je igrao nije registrovana kao košarkaška, on u stvari pripada kategoriji 1, kao i na primer američki igrači, i tako utiče na broj stranaca. Državljani Ujedinjenog Kraljevstva, pod uslovom da su igrali za “košarkašku” školu, i dalje se ubrajaju u EU igrače i kao takvi se tretiraju kao domaći po Bosmanovom pravilu.
Bez branioca titule i dalje je bilo zanimljivo. U polufinalu su oba pobednika grupa, Ejna iz Dablina i Balinkolig iz Korka, poraženi kod kuće. Prvi od Ratnika iz Tralija, a drugi od strane Neptuna iz Korka.
Lavovi bolji od Puma
Finale 2. aprila je bilo repriza finala kupa odigranog u januaru. Tada su pobedili Voriorsi iz Tralija. Neptun je vodio do poslednja tri minuta, ali momci iz Tralija (na velikoj slici) su uspeli da se vrate u igru i da pobede sa 78:71. Zaslužena dupla kruna.
Pored ovog, i finala ostalih liga i kategorija su se igrala za vikend. U petak je odigrano, po prvi put u istoriji, finale kupa za igrače preko 50 godina. UCD Lajons, moj tim sa malo izmenjenim imenom, protiv Kilarni Kuguarsa. Lavovi na Pume! I pehar je naš, ostao je u Dablinu! Na kraju je bilo 69:58, mada su na samo šest minuta pre kraja Kuguarsi uspeli po prvi put da izjednače – 52:52. “Momci” iz Kilarnija su uspeli da vežu četiri trojke i da imaju napad, ali nekoliko izmena i duža klupa donela je trijumf Lavovima. Tako da i ja uđoh u istoriju, doduše na mala vrata. Pravi heroj je bio Albert Karigan, koji je podigao pehar pravog kupa pre 25 godina. Definitivno jedini čovek koji može da se pohvali s tim dostignućem!

Photo: Privatni album