Minut šesnaesti, na semaforu Crvena zvezda 41, CSKA 24. Smeši se pobeda… Osmeh je na kraju bio više nego gorak jer je na istom mestu posle 40 minuta pisalo: Crvena zvezda 80, CSKA 84. Već do poluvremena ruski tim je prednost Beograđana sveo na samo 6 poena (39-45), ali i pored ispuštene velike prednosti Zvezda je mogla da dobije utakmicu. Bio je to jedan od onih mečeva posle kojih ostaje „glup“ izraz na licu i osećaj da si nešto imao u rukama, i da to je to nešto, lepo i vredno, volšebno izmaklo.
Statistika, obično, otkriva bar jedan razlog za poraz. Ovog puta čak ni ona ne daje dovoljno jasan odgovor zašto su juniori Zvezde poraženi napustili teren. Bili su bolji u skoku (36-28), jednaki u šutu za tri poena (po 50%, Zvezda 8/16, CSKA 10/20), za nijansu slabiji u šutu za dvojke (48-50 odsto)… Ispada da su, možda, odlučile tri više izgubljene lopte (20-17) ili dve manje osvojene (7-9).
Zvezda je loše otvorila drugo polluvremene, Aleksandar Eršov – za koga se u CSKA nadaju da bi mogao biti „novi Šved“ – je trojkom i dvojkom uhvatio priključak za svoj tim (45-49), a u 25. minutu CSKA je prešao u vođstvo (51-49). Nekoliko dobrih akcija Zorana Paunovića pomoglo je da Zvezda završi treću deonicu sa 66-62. U 35. minutu bila je pred pobedom, vođstvo 77-73 obećavalo je puno ali nije dugo trajalo. Prvo je Dolin smanjio na 77-75 a onda je u prvom poluvremenu nezapaženi Aleksandar Eršov (4 poena) pogodio trojku za vođstvo CSKA 77-78. Usledila su tri očajno odigrana napada Crvene zvezde, bez šuta na koš, a kazna je stigla u vidu trojke Dmitrija Gusenkova za 78-81. Uzvratio je Ranko Simović (80-81), igralo se još 37 sekundi ali posle dva pogođena penala Gusenkova presudili su koraci suđeni Paunoviću 7 sekundi pre kraja.
Šteta, izgubljena je utakmica od rivala koji nije bio bolji, ali je bio uporniji, smireniji, strpljiviji… Čak 20 izgubljenih lopti svedoči o nervozi u igri mladih Beograđana. Brojni skauti na tribinama nisu baš imali šta da zapišu. Nekoliko igrača tek je nagovestilo potencijal, poput Dmitrija Gusenkova (17 poena, 4 skoka), Eršov je trojke šutirao 3 od 4, i posle slabog prvog poluvremena ipak stigao do solidnog učinka od 12 poena, ali sa samo jednom asistencijom. U timu Zvezde meni se najviše dopao Ranko Simović, posle 6 poena u prvom poluvremenu dao je još 7 u drugom, imao i 8 skokova.
Malo je nedostajalo da Zvezda zakasni na utakmicu jer je vozač autobusa krenuo putem na kome je neki podvožnjak, niži od visine busa. Morao je da se vrati tako da su Beograđani stigli u dvoranu pola sata pre utakmice, na vreme za početak ali kasno za uobičajeno vreme predviđeno za pripremu u svlačionici i zagrevanje.
Poraz ne znači eliminaciju, ali znatno udaljava Zvezdu od polufinala. Morala bi da dobije obe preostale utakmice, u petak protiv Pariza i subotu protiv Barselone što neće biti lako, da ne kažem da je nerealno, a da CSKA dve utakmice izgubi. Francuzi su, sa 8 crnoputih momaka, fizički jači, a Barselona raznovrsnija, sa šestoricom stranaca od kojih su trojica sa naših prostora: Andrija Marjanović je iz Niša, Nikola Žižić je Crnogorac a Luka Samanić Hrvat. Već u prvom poluvremenu njihovog duela sve je bilo jasno, francuski tim vodio je 48-28 uz izrazitu nadmoćnost u skoku (19-8). Na kraju je bilo 85-66. Zvezda bi, sudeći po ovoj utakmici, mogla da pobedi Barselonu, ali ne vidim kako to može da uradi protiv Parižana. Bilo bi lepo da me je prvi utisak prevario.
Inače, ovo je 15. izdanje prestižnog turnira. Prvi pobednik 2003. u Barseloni bio je Žalgiris. Od tada je 10 klubova osvajalo titulu nezvaničnog klupskog prvaka Evrope u juniorskoj konkurenciji: CSKA je to bio 2004, 2005. i 2006, Žalgiris 2003. i 2007, FMP Železnik 2008. i 2009 (uz još dva finala, 2007. i 2010), Barselona je bila najbolja 2016, Crvena zvezda 2014 (uz dva izgubljena finala 2015. i 2016), Lijetuvos Ritas 2012, Huventud 2013, Zagreb (sa Šarićem i Hezonjom) 2011. i INSEP Pariz 2010.
Najbolji igrač turnira bira se od 2008, prva dva trofej osvojio je Dejan Musli, tada u FMP-u, a posle njega MVP bili su Livio Žan-Šarl (INSEP), Dario Šarić (Zagreb), Metecan Birsen (Fenerbahče), Agusti Sans (Huventud), Vojislav Stojanović (Crvena zvezda), Luka Dončić (Real Madrid) i prošle godine Boriša Simanić (Crvena zvezda).
Photo: Euroleague