Vodi Zvezda 16-0, sve ide kako se samo poželeti može, utakmica već postaje pomalo monotona i pade mi slučajno pogled na reklamu pored terena. A na njoj piše ovo što sam stavio u naslov – Istanbul welcomes you. Opustio sam se na trenutak, počeo da računam šta treba da se desi da Zvezda ovaj deo Evrolige završi među prva četiri tima pa da u plejofu ima prednost domaćeg terena, i da na kraju Istanbul pozdravi momke sa Malog Kalemegdana. Iz tih snova trže me serija Panatinaikosa 2-12, Keni Gabrijel počeo da igra kao što Piter Gabrijel peva, i odjednom mi se Istanbul učini kao grad u drugoj galaksiji. Na svu sreću, tu se našao Ognjen Kuzmić – u Zvezdi uvek mora neko da iskoči u prvi plan, i po pravilu je to uvek neko drugi – i ja sam nastavio da verujem u ono što je pisalo na reklamnom panou.
Taj isti Kuzmić je prošle godine bio u sastavu Panatinaikosa, negde na pola sezone on i Saša Đorđević su platili ceh slabijih rezultata, a sad je došao trenutak da naplati bivšim poslodavcima. Učinio je to sa kamatom, u onoj startnoj seriji Crvene zvezde (mislim da je ona i presudila pobednika) Kuzmić je uzeo učešća sa nekih 7-8 skokova i isto toliko poena. Kad se posle 40 minuta sve sabralo i oduzelo, ispalo je da je Ognjen bio najbolji akter ovog meča u kome je njegov tim izvojevao sedmu uzastopnu pobedu. “Utakmica kao i svaka druga, trudili smo se”, rekao je skromno odlazeći sa parketa u svlačionicu ovaj dobroćudni div iz Doboja. Njemu kao i svaka druga, a meni i mnoštvu od sedam-osam hiljada navijača, koliko je uspelo da uđe u dvoranu, bila je to ekstra košarkaška predstava. Pobeđen je neverovatno snažan tim, za koji stalni bloger ovog našeg portala Zvonimir Šimunec, koji decenijama živi u Atini, tvrdi da je ove godine jači nego ikad. Dvostruko popunjen na svakoj poziciji, sa dobrim trenerom Ćavijem Paskvalom, Panatinaikos je projektovan za Istanbul. Šta to vredi kad neki drugi, neuporedivo manje plaćeni momci, imaju bolju ideju kako da stignu do grada na Bosforu.
Naravno, znalo se da niti može Zvezdu da ide kao na početku (16-0), niti Pao može onoliko da promašuje, i da će se kad-tad probuditi (prva četvrtina završena 20-14). Pao se vratio trojkama, i kad smo već kod njih, prosto neverovatno izgledaju neki statistički podaci na kraju utakmice. Te trojke Panatinaikos je pogađao 11 od 30 (36 odsto), naspram Zvezdinih 4 od 20 (skromnih 20 odsto). U skoku – takođe Pao bolji, 34 uhvaćene lopte crveno-belih, a 38 Atinjana. I pored toga su poraženi. Međutim, Zvezda je dvojke šutirala sa NBA procentom od 57,5 odsto, i tu je ključ njene pobede. Procenat ubačaja za dva poena Panatinaikosa je 43,8 odsto, a to je rezultat sjajne odbrane Beograđana (o tome je već toliko pisano i već je toliko hvaljena da je to ušlo u legendu, nešto poput narodnih poslovica).
Krajem treće četvrtine utakmica se čak potpuno okrenula, Panatinaikos je poveo u 29. minutu, ali tada je na scenu stupio jedan od najdominantnijih trenera Evrolige ove sezone, Dejan Radonjić. Video je da njegove momke ne ide šut spolja, i tražio je da se ide na ulaz, što su pre svih poslušali Simonović i Dženkins. Tom taktikom definitivno je skršen otpor Atinjana.
Pored Kuzmića, koji je već postao konstanta u igri Crvene zvezde, i koji je izrastao u jednog od najboljih skakača u Evropi ove sezone, raduje veliki povratak Luke Mitrovića. Dugo su ga čekali i saigrači, i Radonjić, ali i nestrpljivi navijači među kojima je već počelo da se šuška kako “od njega nikad neće biti igrač”. Demantovao je kapiten takve glasine baš protiv višestrukog prvaka Evrope, imao je mnogo poteza na kojima bi mu pozavideli Singlton, Gabrijel i ekipa “zelenih”. Mitrović pun samopouzdanja je potpuno drugi igrač u odnosu na onog stidljivka koji se krio na terenu u nekim prethodnim utakmicama. Protiv Panatinaikosa i on i Kuzmić obradovali su kako navijače domaćeg tima, tako i jednog momka koji sada živi u Minhenu i trenira Bajern, a u letnjem periodu i našu reprezentaciju. Još se čeka Gudurić, a kad i njemu krene – onaj slogan na reklami u kome se pominje Istanbul mogao bi biti najveći prolećni hit.
Photo: Euroleague