Istok: Ko može zaustaviti Seltikse?
- April 21, 2024
- 0 comments
- Predrag Corić
- Posted in NBA
Pogled na završnu sezonsku tabelu Istočne konferencije reći će nam odmah da je ovakav plasman gotovo svih ekipa na kraju ipak donekle bio i očekivan, ali ujedno i to da je svakako i više nego iznenadjujuća ultimativna dominacija Seltiksa nad najbližom konkurencijom.
Jeste, svi smo očekivali da će se nalaziti u vrhu tabele, ali de će na kraju imati „višak“ od 15 pobeda u odnosu na drugoplasirane Nikse je malo ko mogao predvideti. Takodje, ukupan skor 64-18 je ujedno najbolji u celoj ligi, što opet znači da će, ako postsezonu odigraju kako se očekuje, imati prednost domaćeg terena sve do velikog finala. Zaista sjajno.
Najozbiljniji konkurenti Bostonu trebali su biti Milvoki Baksi. Janis i društvo jesu stigli do pozicije broj 3 ali su im celu sezonu prevashodno obeležile kontraverze vezane za neočekivanu smenu trenera Grifina, očigledno nepostojanje hemije na parketu, kao i poprilično iznenadjujući javni izlivi nezadovoljstva prve zvezde tima Adetokumba. Da sve bude još gore, svega par dana pred početak doigravanja, Janis je doživeo nezgodnu povredu lista noge (to je bar zvanična verzija, sa izrazitim naglaskom da se ne radi o Ahilovoj tetivi) pa će jedna od misterija nadolazećeg plej-ofa biti i to kada (i u kakvom stanju) će se vratiti na teren. Za sada je jedino sigurno da ga neće biti na prvom meču protiv Pejsersa što, samo po sebi, može biti odmah veliki problem za Bakse.
Njujork Niksi su, predvodjeni sjajnim Džejlenom Bronsonom, ostavili iza sebe jednu od najboljih sezona franšize u poslednjih 15-ak godina. Tek drugi put u ovom periodu uspeli su dobaciti do 50 sezonskih pobeda, a to je na kraju bilo dovoljno da završe sezonu na visokoj drugoj poziciji. Klivlend, bez obzira na oscilacije u igri i dosta problema sa povredama vodećih igrača (Garland, Mičel, Mobli, Štrus – svi su propustili značajan broj sezonskih utakmica), uspeo je ipak nekako obezbediti visoku četvrtu poziciju, što nam opet govori da se na njih možda ipak treba ozbiljinije računati u postsezoni.
Džejlen Branson
Orlando i Indijana na petom, odnosno šestom mestu, zatvaraju krug timova koji su obezbedili direktan plasman u plej-of. Obe ekipe su ovaj put napravile značajan korak napred i tako potvrdile da su na putu povratka iz višegodišnjeg tavorenja u donjim delovima tabele.
Plej-in utakmica izmedju Siksersa i Hita ponudila nam je veliku borbu nakon koje je Filadelfija pobedom obezbedila seriju protiv Njujorka.
Bulsi i Hoksi, s druge strane, odigrali su utakmicu sasvim odgovarajuću njihovoj poziciji na tabeli: malo kolektivne igre uz dosta soliranja prvih zvezda, nakon koje su više sreće imali Derozan i Vajt, i tako izborili meč protiv Majamija za osmu plej-of poziciju.
I, bez obzira na odsustvo povredjenih Batlera i Rozira, Majami je ponovo, kao i prošle godine, bio prejak za Bulse i sa lakoćom došao do osme pozicije i duela sa Seltiksima.
Inače, to što su Atlanta i Čikago i ovaj put biti samo postsezonski statisti jeste sasvim očekivan ishod nedorečenosti ove dve franšize poslednjih nekoliko godina.
Bogijevi Hoksi, stiče se utisak zbog glasina koje ih okružuju mesecima unazad, prosto ne mogu dočekati kraj još jedne razočaravajuće sezone, kao i da će ovog leta konačno krenuti sa ozbiljinijim tumbanjima neubedljivog rostera.
Realnost Bulsa, s druge strane, možda najbolje ocrtava sledeći podatak: od 2021. godine nisu ostvarili niti jedan trejd igrača! Fascinantno.
Na samom začelju konferencije očekivano su se našli Netsi, Reptorsi, Vizardsi, Hornetsi i Pistonsi. Eventualno je možda Toronto odigrao ispod predsezonskih očekivanja, dok se svi ostali nalaze u rekonstrukciji timova već duže vreme pa se neki njihovi značajniji rezultati ne naziru ni narednih nekoliko godina.
Tabela na kraju sezone:
1. Boston Seltiks
2. Njujork Niks
3. Milvoki Baks
4. Klivlend Kevelirs
5. Orlando Medžik
6. Indijana Pejsers
7. Filadelfija Seventisiksers
8. Majami Hit
9. Čikago Buls
10. Atlanta Hoks
11. Bruklin Nets
12. Toronto Reptors
13. Šarlot Hornets
14. Vošington Vizards
15. Detroit Pistons
PLEJ-IN UTAKMICE:
Filadelfija Seventisiksers- Majami Hit 105:104
Čikago Buls- Atlanta Hoks 131:116
Majami Hit- Čikago Buls 112-91
1. Boston Seltiks-Majami Hit
Seltiksi su ultimativni favoriti da izadju kao pobednici Istoka i sa ovom konstatacijom bi mogli i završiti najavu serije sa Majamijem. Jednostavno, niko ne očekuje da bi Majami Hit mogli najozbiljnije zapretiti, a tek uzeti prvu seriju… Gotovo pa nezamislivo. Zvuči poznato, zar ne?
Pre godinu dana, baš u ovo vreme, slušali smo gotovo istu priču: Hit nema nikakve šanse protiv tada prvoplasiranih Baksa i velikih favorita za osvajanje nove titule, i pitanje je samo da li će „raditi metla“ ili će nekako Majami uspeti oteti jednu pobedu. Isti scenario važio je i za moju prošlogodišnju najavu: apsolutna dominacija Baksa i poraz Majamija u pet mečeva…
Svi danas znamo šta se desilo kasnije: Majami ne samo da je eliminisao Bakse (sa ubedljivih 4-1), već je zatim bio bolji od Niksa u šest mečeva a kao šlag na torti stigla je i eliminacija Seltiksa, nakon sedam iscrpljujućih mečeva i igranje velikog finala.
Džimi Batler
Taj neverovatni pobednički niz trebalo bi da je svima i više nego dovoljno upozorenje da se Erik Spolstra i njegov Majami Hit uvek trebaju izuzetno ozbiljno shvatiti, bez obzira na to ko mu od igrača stoji trenutno na raspolaganju. Tu lekciju, očito, ekipa iz Čikaga nije uspela savladati od prošle godine. Podsetimo se: Bulsi i Hit su i tada igrali plej-in utakmicu koja je takodje odredjivala ko će na osmu poziciju i u postsezonu. Bulsi su igrali pred svojom publikom i vodili sve do tri poslednja minuta meča, da bi im onda, serijom od 16-2, Majami i Džimi Batler u dramatičnoj završnici okončali sezonu. Ove godine, nije bilo nikakve drame. Ponovo Bulsi i Hit, ovaj put se igralo u Majamiju i, iako na terenu nije bilo povredjenih Rozira i Batlera, pobednik nijednog trenutka nije dolazio u pitanje. Tajler Hiro, Kevin Lov, Adebajo, Hakez, Jović… sigurna i smislena igra tokom celog meča učinila je da Bulsi zaista izgledaju kao ekipa koja je zalutala medju plej-in konkurenciju. Još jednom, ništa novo kada je u pitanju Hit i sjajni trener Spolstra.
Ok, čemu nas onda sva ova priča i komplimenti vode kada je u pitanju najava serije protiv Bostona? Da li je moguće da ćemo prisustvovati svojevrsnom „deža viju“? Mogu li još jednom sve „stručnjake“ učiniti smešnim?
Ajmo ovako: ako bi Majami Hit, za koje neće igrati Batler (povreda kolena i neće ga biti na terenu nekoliko nedelja) a verovatno ni Teri Rozir, ove godine uspeo, na neki potpuno neverovatan način, eliminisati Seltikse, smatram da bi to bilo u ravni pravog sportskog čuda, većeg čak i od kompletne prošlogodišnje sezone i dolaska do velikog finala. Prosto, Seltiksi zaista izgledaju moćno celu sezonu, iskusan su tim pa je gotovo nezamislivo da bi najednom Hakez, Jović i Hiro mogli pronaći u sebi nivo igre koji bi bio dovoljno dobar ozbiljno zapretiti Tejtumu, Braunu, Holideju, Porzingisu, Vajtu… Jednostavno, razlika u kvalitetu je i više nego očigledna i sve osim ubedljive pobede Bostona ne bi trebalo dolaziti u pitanje.
Opet, prošle godine se Džimi Batler protiv Milvokija najednom transformisao u Najvećeg, pa ko nam garantuje da, recimo, u trenera Spolstru ovaj put neće ući duh čarobnjaka Merlina. Eto, smatram da je to jedini način kako bi ovaj put mogli gledati Majami Hit u drugom krugu doigravanja.
(prognoza: 4-1 Boston)
2. Njujork Niks- Filadelfija Seventisiksers
Verovatno najneizvesnija serija prvog kruga na Istoku. Možda nećemo imati priliku uživati u nekoj vrhunskoj košarci, ali ne treba uopšte sumnjati da nas očekuje puno drame na svim nivoima, tesnih završnica pa možda i svih sedam mečeva.
Ponešto o drami i njenim glavnim akterima. U stvari, pre bi se moglo reći da je prevashodno reč o monodrami u izvodjenju Džoela Embida a koja će biti, naravno savršeno, režirana od velikih medijskih kuća.
Jednostavno, čovek je, koliko god bio jedan od najtalentovanijih igrača današnjice, istovremeno i izvrstan manipulator medijskog prostora. Godinama unazad. Izdvojio bih njegove tri izvrsne „kampanje“: poteru za titulom MVP-a, stvaranje maltene javne debate za koju selekciju će se konačno odlučiti da igra i, naravno, potenciranje svojih povreda kao nečega što, u stvari, svake godine zapravo direktno i odlučuje ko će biti novi šampion.
Džoel Embid
Neko bi možda mogao primetiti da tu i nema njegove velike zasluge, jer zaboga sve to rade korporativni mediji i njegov menadžerski tim (naravno, „KLUTCH“ i Rič Pol, a ko bi drugi) kao i to da je danas neophodno na pravi način „brendirati“ sebe kao produkt i tako na kraju priče biti relevantan i kada suštinski to zapravo i nisi. I, ma koliko i bilo dosta istine u svemu tome, Džoelu se mora odati priznanje: svoju ulogu igra savršeno i toliko prirodno da izgleda sasvim logično to što je prošle godine stigao do MVP nagrade, uzeo pasoš SAD i evo, samo kada bi bio sad sasvim zdrav, Siksersi bi gotovo sigurno ove godine bili učesnici i velikog finala. To što je Nikola trebalo realno da ove godine uzme četvrtu uzastopnu MVP titulu, i tako Džoela ostavi i bez tog jedinog trofeja, zatim da je, prema njihovim javnim istupima, sasvim svesno izmanipulisao i prevario francuski košarkaški savez i odlučio se ipak igrati za SAD, kao i činjenica da još uvek nije stigao odigrati niti jednu utakmicu finala konferencije… su stvari koje za ovu priču nisu nimalo bitne. Džoel je tu, prisutan, i izgleda relevantniji nego ikada.
Kakve sve ovo ima veze sa najavom serije Niksi-Siksersi? Prosto je: narativ koji prati ovaj potencijalno izuzetno zanimljiv duel prevashodno ponovo ima fokus na zdravstvenom stanju Embida.
Jeste, Branson (29 pts./4 sk./7 asist. proseka) je odigrao sezonu života, Niksi su konačno ponovo ekipa sa 50 sezonskih pobeda, igraju košarku koja obećava bolje dane za ovu veliku franšizu… sve je istina, ali ipak Džoelovo koleno? Ili, može i ovako: Siksersi imaju sjajnu novu mladu zvezdu u vidu Tajriza Maksija, izvrsnog novog trenera Nika Nursa, seriju ozbiljnih i kvalitetnih i iskusnih igrača (Lauri, Heris, Hild, Batum, Ubre…) ali Embid je imao sada operaciju, da li će imati snage?
Jedna stvar je svakako istina: tokom sezone, Siksersi sa Embidom jesu bolji tim. Sudijski kriterijumi, koji izgleda važe jedino za njega u celoj ligi, prosto ostavljaju vrlo malo prostora protivniku igrati odbranu nad njim, pa su već postali legendarni „koktel video klipovi“, koji nam kondezovano pružaju sliku kako savršeno i uspešno manipulira i sudije i pravila u pokušaju iznudjivanja slobodnih bacanja.
Medjutim, svi znamo: kada krene postsezona, sudije menjaju pristup, dopušteno je generalno igranje tvrdjih odbrana, pa Džoelovih 15+ „slobodnjaka“ i partije od blizu 40-ak poena postaju raritet a samim tim nestaje i njegova dominacija na parketu.
I, to je surova realnost Siksersa u eri Embida. Tvrdnja, dakle, da je Filadelfija značajno bolja kada Embid igra nema nikakvo pokriće, jer rezultata jednostavno nema. A, kako je to već tako, logično se postavlja pitanje zašto Siksersi, njegovim trejdom do sada nisu okrenuli novi list? Pitanje i tema svakako za neki poseban tekst, a ne kao deo najave meča protiv Niksa.
U svakom slučaju, rekosmo već, treba očekivati zanimljiv obračun, dok Njujork Nikse vidim kao pobednike u pet, eventualno šest utakmica. Smatram da će Branson odigrati izvrsnu seriju, Džoš Hart uspeti usporiti Maksija, kao i da će Anunobi, Hartenštajn i Robinson biti preveliki fizički izazov za „rovitog“ Džoela. Od Bogdanovića i Burka se očekuje da konačno isporuče 10+ poena po meču i bar donekle umanje neigranje Džulijus Rendla, koji je operacijom ramena već završio sezonu. Uz ove godine, odličnog Devićenca (15/3/2 proseka), Majls Mekbrajd donosi sa klupe energiju i siguran šut za tri poena (41%), a Ačjuva i Sims još snage pod koševima ako trojica prethodno pomenuta ne budu dovoljni za zaustaviti Embida.
Siksersi, s druge strane, do drugog kruga mogu samo ako: Maksi odigra ekstremno kvalitetno sa postignutih 30+ poena po meču, Tobajas Heris pokaže da može igrati konačno ozbiljnu košarku u plej-ofu, Embid najednom naprasno ozdravi, a recimo Batum ponovi plej-in partiju protiv Hita nekoliko puta, postižući serije trojki bez promašaja. Imajući u vidu sve ovo i znajući da ih čekaju preporodjeni Niksi sa prednošću domaćeg terena, ne vidim način na koji bi trener Nurs mogao sklopiti pobedničku kombinaciju.
A, ako se na neki volšeban način to zaista i dogodi, tek tada trebamo biti spremni na ultimativnu kampanju i novi krug Džoelove medijske sveprisutnosti. To što je u pitanju ipak tek drugi krug konferencije, suštinski nikoga zaista neće ni biti briga. Zbog svega toga, krajnja prognoza rezultata ove serije je prevashodno obojena ličnim navijačkim diskursom.
(4-1 Niksi)
3. Milvoki Baks- Indijana Pejsers
Kako su mi lično Indijana Pejsersi omiljeni tim za gledanje ove godine, voleo bih da ova serija potraje svih sedam utakmica.
Iako smatram da, bez obzira na sve probleme u kojima se nalaze Baksi tokom cele sezone, ne postoje gotovo nikakve šanse da bi eventualno Pejsersi mogli do drugog kruga, bilo bi zaista fascinantno da uspeju jedan od najboljih timova lige odvesti do igranja majstorice kada je, na kraju krajeva, ipak sve moguće. Zato sam i u prognozi, onako iz čisto sebičnih razloga, naveo da će se to i desiti.
U nastavku evo nekoliko ozbiljnijih napomena vezanih za ovu predstojeću seriju. Na prvom mestu treba istaći aktuelnu povredu Janisa. Kada će izaći ponovo na parket potpuna je nepoznanica a „gotovo sasvim“ je sigurno da ga neće biti na prvom meču. Ok. Bude li zaista tako ova serija će dobiti sasvim drugačiju konotaciju i logično učiniti Pejserse i više nego ravnopravnim protivnikom. Pogotovu ako bi upravo taj prvi meč u Milvokiju uspeli rešiti u svoju korist. Tek tada bi imali pravu seriju: pritisak bi bio na Baksima da se druga utakmica mora dobiti po svaku cenu, dok bi Pejsersi, kako su „ukrali“ prednost domaćeg terena, mogli rasterećeno odigrati taj meč i eventualno još jednom pobedom potpuno okrenuti seriju. Da. A ako imamo u vidu da su ove godine na skoru od 3-1 protiv Milvokija, onda se polako grade argumenti da bi Pejsersi, u stvari, trebali biti i blagi favoriti.
Još jednom, iako bi voleo da je tako, ne mislim da je to još uvek moguće.
Dejmijan Lilard
Jeste, Halibarton i društvo su ove godine na 81 sezonskoj utakmici prebacili brojku od 100 postignutih koševa, a na četiri od njih i više od 150! Stil koji gaji trener Karlajl svodi se na superbrzu tranzicionu igru koja traje da ne kažem 24/7. Nema usporavanja: Halibarton na klupi, menja ga još brži plej Mekonel. Da sve bude još bolje, izgleda da svi uživaju u ovom stilu igre: od plejeva, trenera pa sve do novopridošlih Siakama i Obija Topina.
Na kraju su uspeli i stići do direktnog plasmana u plej-of osvojenom šestom pozicijom, a da se Halibarton nije povredio još tamo u januaru i sve do kraja sezone igrao „pod ručnom“, nikakvo iznenadjenje ne bi bilo da su na kraju završili i u samim gornjim delovima tabele.
Medjutim, da bi se već u prvom krugu doigravanja izbacila ekipa koja u svojim redovima ima Janisa, Lilarda, Lopeza, Midltona, Portisa… potrebno je ipak nešto više od lepe, brze i atraktivne košarke. To „nešto“ demonstrirao je Džimi Batler prošle godine: jednostavno se deset dana pretvorio u MJ-a i rešio Bakse u pet mečeva.
Aron Nesmit
Takvo nešto jednostavno Pejsersi još uvek nemaju, a upravo ta vrsta neverovatnog biće im potrebna da bi ovakav Milvoki, drugu godinu zaredom, završio svoje učešće u postsezoni još u prvom krugu. I to nakon što su prošlog leta doveli Lilarda, a tamo u februaru i trenera Doka Riversa.
Jednostavno, Baksi su isuviše iskusan tim koji će tek u doigravanju pokazati svoju pravu snagu, bez obzira igrao Janis ili ne, i bez obzira na probleme koje im je Indijana zadavala tokom cele sezone. Svaki drugačiji rezultat od plasmana Baksa u drugi krug bio bi ogromno iznenadjenje, a letos bi verovatno prisustvovali velikoj drami oko toga gde će svoje karijere nastaviti Lilard i Janis. Dobro, ajde, i Tanasis.
(4-3 Milvoki)
4. Klivlend Kevelirs- Orlando Medžik
Ova serija neslavno ulazi u kategoriju jedne od najmanje atraktivnih u poslednjih nekoliko godina. Već sada je sasvim izvesno da će privući vrlo malo medijske pažnje i izgleda da, osim tvrdokornih fanova u Klivlendu i Orlandu, ove mečeve gotovo da niko neće ni pratiti.
Još bolje: pobednik ovog duela za protivnika drugog kruga imaće Boston Seltikse, kada će, po neverovatnom opštem konsenzusu stručne i one druge javnosti, i završiti svoje učešće u doigravanju. U stvari, stiče se utisak da nema nikakve potrebe da ova serija čak uopšte i postoji, te da bi Seltikse već sada trebalo odmah direktno katapultirati u finale konferencije. Jer, zaboga, i prvi krug protiv Majamija takodje će biti samo obična formalnost.
I ma koliko sve ovo pomalo bilo i istina, itekako i Orlandu i Klivlendu treba odati priznanje za vrlo-dobre sezone i ostvarene izvrsne pozicije 4 i 5. Istina, Klivlend je mogao sezonu završiti i bolje plasiran, ali su se ipak odlučili „tankovati“ poslednji meč protiv Hornetsa i tako izbeći Sikserse/Nikse u prvom, odnosno u drugom krugu (iliti, odbrali su upravo Seltikse, zašto da ne!).
S druge strane, pandan sa Zapada je duel četvrtih Klipersa i petog Dalasa, koji je propraćen sveopštom medijskom halabukom a ima puno i onih koji jedan od ova dva tima očekuju u samoj završnici doigravanja. Kao da se plasman Majamija iz plej-in utakmica u veliko finale desio pre dve decenije a ne prošlog juna…
Ne znam kako vi, ali ja bih upravo iz tog razloga i čisto zabave radi, ovde ponudio jedan drugačiji scenario. Recimo: pobednika ove serije u drugom krugu sačeka umorni i povredama opterećeni Majami Hit, koji nakon sedam teških mečeva ponovo izbace Seltikse. S druge strane, Klivlend/Orlando odigraju seriju od pet utakmica i puni samopuzdanja bez problema dobijaju Hit i obezbede finale konferencije. Ima još. Ko garantuje da će, sa druge strane „kostura“, malo finale uopšte videti Baksi ili Siksersi: Janis povredjen, Embid rovit a Njujork bez Rendla… Šta ako Indijana prvo izbaci Bakse a zatim i Nikse/Sikserse i tako dobijemo finale Istoka „koje neće niko gledati“. A zatim za kraj, kao vrhunac ovog „moguće/nemogućeg“ scenarija, dobijemo veliko finale u kome će se naći Denver i Klivlend/Orlando ili možda lični favorit u ovom scenariju, Indijana Pejsersi. Najbolje od svega, koliko god sve ovo zvučalo kao košarkaška naučna fantastika, uopšte nije tako daleko od realnosti, pa iz čiste predostrožnosti, posvetimo nekoliko reči i ovoj seriji.
Dakle, lično smatram da su Kevelirsi, prevashodno zbog iskustva igranja postsezone, veliki favoriti za plasman u drugi krug te da bi sve više od jedne pobede Medžika predstavljalo poprilično iznenadjenje. Jednostavno, bez obzira na kvalitet vodećih igrača Franca Vagnera, Bankera ili Sagsa, ne vidim načina na koji bi tek 20-godišnjaci uspeli pronaći prava rešenja za Mičela, Garlanda ili Alena i Štrusa. Naravno, sve ovo važi sa pretpostavkom da neće biti nekih povreda vodećih igrača, kao i da je Donovan Mičel sasvim zalečio povredu kolena.
Šta nas očekuje na parketu? Ukratko: kako oba tima igru baziraju prevashodno na kvalitetnoj odbrani, verovatno će nam ova serija doneti mečeve sa niskim brojem postignutih koševa i serijama slobodnih bacanja uz dosta prekida. I tu bi opet trebalo iskustvo odigrati ključnu ulogu i prevagnuti na stranu Klivlenda.
Ovo ujedno može biti i preporuka za gledanje za sve one nostalgične ljubitelje košarke koji preferiraju, recimo, završni skor 94:92 u odnosu na mečeve gde ekipe danas prosečno postižu 120+ koševa po utakmici.
U Orlandu, s druge strane, ako i završe nastup još u prvom krugu, mogu biti itekako zadovoljni: biće im ovo tek treće učešće u poslednjih 12 godina dok na prolaz u drugi krug čekaju još od sezone 2009-10. Ko zna, možda to i bude njihovo mesto inspiracije pa uspeju ovu seriju učiniti neizvesnijom nego kakvom je vidi potpisnik ovih redova.
(4-1 Klivlend)
Photo: X