![]({"large":{"file":"https:\/\/kosmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2024\/06\/itudis110624-1024x576.jpg","width":1024,"filesize":60002},"full":{"0":"2024\/06\/itudis110624.jpg","1":1200,"2":675,"3":false,"file":"https:\/\/kosmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2024\/06\/itudis110624.jpg"}})
Itudis: Ja sam za proširenje Evrolige, da se vrati CSKA
- June 11, 2024
- 0 comments
- Edin Skokić
- Posted in EUROLEAGUEEVROPA/SVET
U ekskluzivnom razgovoru za portal BHbasket Dimitrios Itudis, predsednik Udruženja trenera Evrolige, dvostruki dobitnik priznanja “Aleksandar Gomeljski”, višestruki prvak Evrope, govorio je o aktuelnim temama u evropskoj košarci.
Gospodine Itudis veliko hvala što ste izdvojili svoje vreme za portal BHbasket. Najpre da vas pitamo kako provodite vreme nakon završetka sezone u Evroligi?
“Moj doprinos kao predsednika Udruženja trenera Evrolige je organizacija seninara za trenere. ove godine to radimo 21, 22. i 23. juna u Atini i ovo je prilika da pozovem trenere iz Bosne i Hercegovine da doću i prisustvuju ovom velikom iventu. Očekujemo da će biti preko 500 trenera iz celog sveta”.
Vratimo se na Fajnal-four u Berlinu. Panatinaikos je osvojio sedmi naslov. Šta je po vama presudilo u finalnoj utakmici sa Realom?
“Takav je format da dođe se do toga nakon što se igra liga, nakon što se igra plej-of, da se igra jedna utakmica koja odlučuje ko ulazi u finale i jedna utakmica koja odlučuje ko je prvak Evrope. U evropskom takmičenju imamo trodimenzionalno prvenstvo. Počinje da se igra svako sa svakim, onda idemo na plej-of koji je NBA stil, pa se vraćamo u NCAA. Mislim da je došlo vreme da se to promeni. Ali da se vratimo samom pitanju. Panatinaikos je zasluženo dobio Fajnal four i postao prvak Evrope. Mnogo sam srećan zbog toga. Panatinaikos se nakon 13 godina pojavio ponovno na Fajnal fouru i osvojio. Bilo je veoma teško formirati tim iz početka i doći do samog finala i osvojiti ovu titulu. Bile su dve različite utakmice u polufinalu protiv Fenera i u finalu protiv Reala. U polufinalu protiv Fenera bili su dominantni i vodili su od početka sa velikom razlikom. U samom finalu vratili su se posle -14 i dobili su utakmicu u drugom poluvremenu. Bitno je sa takvim Realom, koji je dominirao celom Evroligom, biti uz njih, a oni su bili u utakmici, imali su -6 na poluvremenu. Kada je trebala da se lomi utakmica i odbrambeno i napadački kod Panatinaikosa zablistali su Slukas, Nan i Lesor, koji od početka sezone igraju fenomenalno, naravo uz sve ostale. Faktori su bili Kalaicakis, Papapetru, koji je odigrao sjajno protiv Makabija u plej-ofu. Da ne zaboravim i Granta, koji je ključni igrač u odbrani i napadu. Pogodio je dve trojke na početku utakmice kada je Real taktički hteo da ide ispod pik-and-rola, da rizikuje njegov šut, ali je on pogodio dve trojke. Real je protiv Olimpijakosa pogodio sve trojke kada su ostajali sami. U tom finalu promašili su dosta otvorenih trojki, a Panatinaikos je imao igrače koji će pogoditi za tri poena. Tako da im čestitam od srca”.
Već ste na neki način otvorili problem organizacije Evrolihe. Igra se ligaški deo, pa plej-of, pa Fajnal-four. Evo i Jasikevičijus je rekao da je besmislena utakmica za treće mesto. U kom pravcu bi trebalo da se ide u organizaciji, imate li predlog?
“Imam predloge, sigurno. Imam predloge o kojima na najvišem nivou razgovaram i sa ljudima iz Evrolige, a i između nas tri udruženja koje su u tom ekosistemu Evrolige. Pričamo o Udruženju igrača, o Udruženju sudija i Udruženju trenera. Normalno da bi želeli da čujemo i šta misle vlasnici, odnošno predsednici svakog kluba. Mogu da vam kažem da sva tri udruženje, jer sam imao sastanak i sa Udruženjem sudija i sa Udruženjem igrača u Berlinu, i oni su za plej-of. Zato sada pitanje ide prema vlasnicima, koji, na primer, dam jedan primer o Panatinaikos, u tom Fajnal fouru imao liniju, odnosno ljudi koji su bili na waiting listi za jednu kartu u Berlinu je bilo 97.000. Znači 100.000 ljudi su čekali na red da li bi mogli da imaju jednu kartu za Fajnal 4. Timovi na Fajnal 4 su uzeli 500 nekih karata, možda oko 550. Jeste na kraju hala je bila puna Panatinaikosovih navijača koji su uzeli verovatno karte od, ne znam, od navijače Olimpijakosa, koji nisu prošli u finalu, od navijača, verovatno, Reala, neki koji su verovali timu i kupili karte ranije i tako dalje. Ja samo postavljam sad pitanje kako bi to bilo drugačije da se igra jedna serija u finalu između Panatinaikosa i Real Madrida, pet utakmice, tri utakmice u Madridu, dve utakmice u Atini i tako dalje, best of five. Zavisi kakav će da bude rezultat. Iznos i prihod koji bi imali gazde bio bi veći, zato što navijači su već odlučili, žele da gledaju Evroligu. Evroliga jeste najbolje prvenstvo u Evropi, što se tiče košarke, i oni su odlučili, oni su želeli da gledaju. Ne treba da napravimo neku specijalnu anketu. Vi kao novinari, mi kao treneri, sudije kao sudije, oni su svi videli što znači Evroliga. Treba da se radi nešto da bi se poboljšalo to i da se ima više utakmice. Fakti koji su govorili da na Fajnal fouru postoje iznenađenje ili bilo šta. Ja da vam vratim malo nazad prošle godine. Partizan, koji je bio autsajder, je otišao u Madridu i vodio 2-0. Zato što je igrao bolje i zato su vodili 2-0. Da nije se desilo onaj incident, sada bi, verovatno, ne znamo šta bi bilo kad bi bilo. Real je na kraju je osvojio zasluženo. Ali trebam da kažem da na početku, pre tog prvog susreta između Real Madrida i Partizana, svi su govorili da je Real Madrid favorit i da je Partizan autsajder. Ali desilo se to i ove godine. Olimpijakos , koji nije imao home court advantage, je uspeo da se plasira u Fajnal 4 izbacujući Barselonu, koja je i imala dobar tim i imala home court advantage. Želim da kažem da postoji plej-of. Košarka je plej-of. Mislim da smo zreli kao i naša publika, ljubitelji košarke i svi da se ide prema tome. Normalno, mi to ne možemo, mi samo možemo da predlažemo kao Udruženje trenera, mi samo možemo da se dogovorimo s Udruženjem igrača. Predsednik udruženja igrača Boštjan Nahbar je za plej-of i sudije su za plej-of. Sudije, njih 68, počinju na robbing round sistem, onda spadaju na plej-of na 28 i na Fajnal 4 spadaju na 8. Osam od njih na kraju su na plej-ofu. Zamislite da smo imali plej-of, to znači više utakmice, više sudija i više publike, i interesovanje za košarku biće još veće i veće. Ne treba da se nešto plašimo, da ako se igra finale, da će se samo ljudi iz Real Madrida ili ljubitelj košarke iz Bosne mogu da putuje u Atinu ili u Madridu da gledaju utakmice. Ljubitelji košarke iz Izraela bi mogli da putuju da gledaju košarku, ili ljubitelj iz Nemačke, kao što je u Ligi šampiona. Ne verujem da je samo, ako je Liga šampiona, između sad bio je Dortmund i Real Madrid, da su samo navijači Real Madrida i samo navijači z Dortmunda bili na finalu.
U prošloj sezoni 5-6 trenera u Evroligi je dobilo otkaze. Duško Ivanović nakon četiri kola. Koliki je pritisak na trenere. Da li su oni samo krivci ili ima i drugih faktora?
“Sigurno da kad pričamo o nekom timskom sportu, nije samo jedan krivac. Ali da li je najlakša odluka u tom trenutku da se nešto promeni? Možda jeste, možda nije. Ali uspeli smo i kao Udruženje trenera i unutar ekosistema Evrolige da se ispunjavaju ugovori, i ako dođe do razlaza. Barem smo to uspeli da uradimo, da se ispune sve obaveze sa strane kluba. Klub je toliko, da tako kažem, neodlučan. Potpisao jednog trenera i nakon dva kola ili nakon četiri kola, što kažete, da ga otkaže. To treba da se oni pitaju zašto su došli do te odluke. Želeo bih da dotaknem jednog podatka koji je od službenog doktora Evrolige. On je izašao sa nekim podacima koji su veoma bitni i za vas, novinare, da se bavite tim. Rekao je da je samo sedam igrača u poslednje dve sezone su uspeli da igraju na svim utakmicama. Znači, dosta imamo povreda u Evroligi. Kakve su povrede? To je druga tema. Tako da su jedan factor povrede. Ako ti nemaš igrača… Da govorim o samom sebi u Feneru. U tom periodu gde smo imali sedam utakmica, šest od njih bile su na strani, ja nisam imao šest igrača u rosteru. Na nekoj utakmici smo bili minus šest, na drugoj utakmici minus pet, na trećoj utakmici minus četiri i tako dalje. Znači, nismo bili kompletni . To je veliki, veliki minus. I u tom periodu, kad izgubiš tri utakmice, a onda dobijemo Real u produžetku, ali nas je to sve koštalo. Ne želim da kažem da je to bio jedini razlog. Postoje razlozi koji su različite prirode . Jedan primer koji je, sa druge strane, dobar je Panatinaikos. Novi sistem, novi trener, za to treba vremena. Treba mnogo vremena. I šta su radili, podružili su dalje, ostali su se zajedno, bez obzira što su na početku gubili. Što je nešto normalno da tako kažem. Ponavljam, treba izgubiti, treba koristiti i poraz mnogo puta da bi stvorio karakter, da bi stvorio te neke navike koje treba da imaš kao pobednik da bi išao dalje. Ne može da ide samo ovako. Dodali su neke igrače, napravili su neke promene, ostali su zajedno i sigurno to je nešto što je veoma teško raditi u prvoj sezoni, osvojiti. Nešto što je za svaku čast, i Erginu, i svima koji su radili, i svim igračima, i upravi tima. Znači imamo jednu stranu koja je dala rezultat, koja je imala strpljenje i verovanje.
Po vama kakva je budućnost Evrolige. Dubai je ušao u ABA ligu, možda je to odskočna daska za Evroligu. Da li mislite da će doći do toga da Dubai igra u Evroligi?
“Ja sam za. I kao Itudis i kao predsednik Udruženja trenera, i kao ljubitelj košarke. Ja sam za to da se Evroliga proširuje. Treba nam više klubova koji pokazuju neku ekonomsku stabilnost, dugoročnu ekonomsku stabilnost i koji imaju viziju. U fudbalu se pokazuje da imaš više timova koji imaju ekonomsku stabilnost u tom ekosistem Lige šampiona ili u tom ekosistem Liga Evrope ili u tom ekosistema Liga konferencija. Znači imaš tri lige koje imaju i pokazuju stabilnost. Nemoguće da se jedan tim tek tako napravi bankrot, ili da ne plaća na vreme, ili da nema određen budžet koji će te dovesti do toga da budeš kompetitivan u jednoj takvoj atmosferi, u jednom takvom udruženju. Da li igraš Ligu šampiona, da li igraš Ligu konferencija ili da li igraš u Ligu Evrope. Što znači da je više timova, znači više posla za igrača. Ako proširiš ligu i dodaješ neke klubove koji imaju tu ekonomsku stabilnost i koji imaju garancije da dugoročno će pokazati nešto kao plan koji će dodati drugu dimenziju u našem okruženju, dobro je došlo. Znači više timova znači više posla za igrača, više posla za trenera, više posla za fizioterapeuta, više posla za novinara. Veće je zainteresovanje zato što ulaze klubovi koji mogu da investiraju. Mogu da dovedu dobre igrače, mogu da dovedu dobre trenere. Da stvori jedan ekosistem koji je veoma kompetitivan. Tako da malo generalizujem, a ne volim da generalizujem, ali ja sam za da se proširuje. Ja sam za da se to proširi, da se može napraviti kombinacija. Sigurno ovde ne mogu da vam kažem sve moje ideje i predloge koje imam. To ću razgovarati na nivou predsednika, na nivou Evrolige.
Gospodine Itudis koliko su Evroligi nedostajali ruski klubovi CSKA, Uniks, Zenit… u prethodne dve sezone…?
“Od ruskih timova ja bih dodao isto Lokomotivu. Znači CSKA, Zenit, Uniks, Lokomotiva, imaju mesto u evropskim takmičenja. Generalno, sport spaja, praviš prijatelje kroz sport. Nemojte da zaboravimo da smo u olimpijskoj godini, što od naših starih Grka olimpijske igre značile da se prestaje bilo koji rat, da se prestaje bilo koja je agresija, i da se radi sporta, da dođu ljudi bliže i da pokazuju šta mogu da rade na sportskom terenima. Znam da to nije do nas, znam da je to neka politička odluka, poštujem političare, ali želeo bih sa moje strane da kažem da je sport spaja, da je sport i emocije koje sport daje nešto što ne mogu da opišem. Treba to živeti, treba to biti na terenu i osetiti šta znači biti sportaš, šta znači biti u sportu. Ja se nadam da će to, pre svega ja kao čovek, i kao čovek iz košarke sam protiv bilo koje agresije, bilo kojeg rata. Ja bih voleo da ceo svet bude u miru.
Vratimo se malo na ’90., Zagreb i Pepsija Božića?
“Žao mi je što nije sa nama. On je stvorio taj KK Zagreb, taj Novi Zagreb. Kroz njegove ruke su prošli igrači koji su igrali na evropskoj sceni, koji su bili reprezentativci. Imamo, recimo, Tomića, Sesara, Simona, dosta igrača…Hvala Bogu, imam dosta prijatelja, dosta drugara koji dan danas pričamo, razgovaramo, imamo priliku da se vidimo. Moj najbolji prijatelj Igor Jukić, koji je profesor fakulteta i koji se bavi performansama. Ja ću da se vidim sa njim sutra putujem u Mađarsku i tamo imamo jednu kliniku gde će biti Igor, video sam ga u Berlinu. Dan danas smo u dobrim odnosima. Dosta ovih mojih kolega koji su igrali basket tamo. Na primer, Anzulović, Dražan Anzulović, koji je postao uspešan trener, imali smo priliku da se vidimo. On je radio u Eniseju, ja u CSKA. Imam veze i zahvaljujem se svima. Za mene je jedan veoma, veoma bitan period mog života u Zagrebu. Da vam kažem i nešto što je u tom periodu kad sam ja bio u Zagrebu, Pepsi je bio se dogovorio sa Željkom kad je Željko kao igrač odlazio iz Partizana i sada se tražio njegov sledeći klub, gde će igrati. Usmeno, Pepsi ga je nagovorio da dođe da igra u Zagrebu. Željko je bio u armiji u Zagrebu, imao dobar odnos sa Pepsijem. Ali u tom trenutku pozvao ga je Kićanović i pitao da izabere da li će biti trener ili igrač. Hvala Bogu, dobro je izabrao i postao trener”.
Evo dakle, radili ste u Zagrebu, dobro se poznajte sa Željkom Obradovićem. Da li ikad u nekoj svojoj projekciji možda ponovo radili na ovim prostorima?
“Ja sam profesionalni trener i hvala Bogu moja agencija koja se bavi time. Da li je to Evropa, da li je to Amerika, da li je to bilo gde. Ako dođe klub koji ima projekat koji se slaže sa mojim očekivanjima, sa svojom motivacijom, jer uvek imam dosta motivacije i mislim da košarka može da se razvije još, i ja takođe da pomažem u tom pravcu. Ne mogu da kažem nešto ako je to na nekom hipotečkom nivou. Kad dođe neka prilika, sve ćemo da prozgovaramo, ali ne kažem ne”.
Razgovarao sam sa Željkom Obradovićem i on je imao reprezentativno iskustvo i rekao je da više nikada neće biti selektor nijedne reprezentacije. I vi ste imali iskustvo, vodili ste Grčku.
“Željko je to govorio da, i kad smo bili zajedno. I to mi je govorio i savetovao, da vam kažem iskreno, da je teško biti i u to vreme, kada je bilo manje utakmica, a sada ih je mnogo više. Teško je biti trener jednog kluba koji je kompetitivan, koji je na najvećem nivou se takmiči i da bude još i trener reprezentacije. I to sam ja doživeo kao trener Fenera i trener reprezentacije. U to vreme nisam znao kako će da se razvije situacija sa Fenerom, ali u tom trenutku sam rekao da sam veoma ozbiljan, da bi mogao da imam fokus na jednoj dimenziji, samo na jedan tim. Zato sam im rekao da u treću godinu, odnosno ja sam ove godine imao ugovor sa reprezentacijom, rekao sam da ide trenera sledećeg trenera, jer je veoma teško to što sam doživeo. Igrali smo Evroligu protiv Zvezde i završi se utakmica. Odmah iz hale Fenera ja i Kalates smo išli na aerodrom, uhvatili avion, putovali do Grčke, gde smo se sutradan našli sa igračima. Četvoricu vidim prvi put. Kakva je to hemija, kakav je to način saradnje. Nije to lako ni za jednog trenera. Hvala Bogu, sad FIBA i Evroliga su našli jedan zajednički sto da sednu i da porazgovaraju”,
Kakav je Vaš savet za mlade trenere?
“Pre svega da vole to što rade, da razviju svoja znanja kroz seminare, kroz praćenje utakmica, analiziranje utakmice i da se razviju, ali da vole to što rade. I nije dovoljno samo da voliš to što radiš, nego da baziraš takođe, odnosno da pojačaš to što voliš sa znanjem, sa iskustvom. I da se ne odmah, prebrzo, budu toliko emotivno srećni ili da padaju emotivno. Život ima padove, život ima trenutaka koji ne ide kako si ti mislio ili kako si ti planirao, ali treba dodati još verovanja, još znanja, još iskustva i da imaju hrabrost da kažu svoje ideje ili da primenjuju svoje ideje na terenu. Nijedna ideja, i to pamtim od pokojnog profesora Nikolića, koji je na jednom treningu rekao, onaj koji ne vrši izmene, onaj koji ne primenjuje nešto na terenu, taj je koji gubi, odnosno ideje koje imaš u glavi, koje si ti mislio na papiru da to i radiš. Pokušaj to da radiš na terenu i onda ćeš da dobiješ odgovor da li je to vredi ili ne vredi, da li to odgovara tvojim igračima koje u tom trenutku vodiš”.
Na kraju smo razgovora, dva kraća pitanja. Finale NBA lige, Boston ili Dalas?
“Biće veoma interesantno. Boston koji poslednjih godinama je tamo, tu je, izgubio jedno finale 2022. ako se ne varam da je tako od Golden Stejta. Biće veoma interesantno. Ne bih mogao da napravim neka poređenja. Nisam dobar za prognoze. Ja volim da gledamo dobre utakmice, da imamo dobre ideje i da analiziramo se naše strane kao treneri i da uživamo u košarci”.
Koliko je realan vaš odlazak u Barselonu?
“Ja sam slobodan agent i rekao sam, moj agent radi u tom pravcu da razgovara sa nekim timovima koji su pokazali interes. Za sada ja ne mogu nešto više da kažem vama. Ne postoji nešto što je oficijelno.
Photo: Euroleague
(Izvor: bhbasket)