![]({"large":{"file":"https:\/\/kosmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2023\/06\/jeca-bruks-280623-1024x576.jpg","width":1024,"filesize":95032},"full":{"0":"2023\/06\/jeca-bruks-280623.jpg","1":1200,"2":675,"3":false,"file":"https:\/\/kosmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2023\/06\/jeca-bruks-280623.jpg"}})
Jelena Bruks: Za ove devojke sam uvek tu
- June 28, 2023
- 0 comments
- Božidar Manojlović
- Posted in EVROPA/SVETEVROPSKO PRVENSTVO
Završilo se Evropsko prvenstvo u Izrealu i Sloveniji. Dve najvažnije vesti nakon Šampionata su da je Srbija peta, i da je time izborila mesto u kvalifikacijama za Olimpijske igre, a drugo, da je novi prvak Evrope reprezentacija Belgije. Potpuno zasluženo jer se radi o jednoj od najjačih selekcija na svetu poslednjih godina, selekciji koja je dugo pripremana za ovo što se dogodilo. Najbolje su igrale, najbolje pojednice imaju, MVP je takođe iz ove selekcije, sjajna Ema Meseman i čini se da su svime ovu titulu i zaslužile.
O našoj selekciji smo se trudili kao Koš magazin da vas redovno i podrobno izveštavamo i prenosimo sve ono što se proteklih 11,12 dana dešavalo u Ljubljani. Čini se da smo svi ipak na kraju srećni otišli kućama jer je glavni cilj, a to je plasman na kvalifiokacioni turnir za OI, postignut, a mi novinari jer smo proveli jedno vreme u divnom, sredjeniom gradu, družeći se sa divnim devojkama i sa stručnim štabom, kojima se ovim putem još jednom zahvaljujemo na saradnji.
Prisustvo nekolicine poznatih lica iskoristili smo da jedno od njih upitamo za konačni utisak o Prvenstvu i o našoj selekciji, jer smo mi već dosta toga rekli. Naravno, u pitanju je Jelena Bruks, dugogodišnji kapiten Srbije, žena koja je sinionim za sve uspehe koje je ova zemlja doživela u ženskoj košarci i koja je jedna od najpozvanijih da nam da svoje viđenje proteklog Evropskog šamponata:
– Da sumiramo. Ovo je i bio cilj, ovo je bio plan. Imamo dosta novih igračica, obnovljen je tim. Ima još uvek iskusnih igračica po godinama, ali po iskustvu smo svakako nov tim. Bile su devojke u nekom grču, u grupnoj fazi pogotovu, tako je i došao taj poraz od Mađarske. Naše protivnice su bile rasterećenije jer smo mi bili šampioni Evrope sa prethodnog takmičenja pa su bolje odigrali tu utakmicu. Kao što često i pričam, FIBA je nemilosrdna, ova takmičenja su jako teška za naša tela, za fizičku spremu. za mentalno stanje igračica, ići iz vrlo napornih sezona, bez mnogo pauze u pripreme svoje selekcije je itekako naporno. Pogotovo ako se spremaš za ovako jedno važno prvenstvo koje vodi ka Olimpijskim igrama. S tim da su ubačeni i ti FIBA prozori već od novembra, gde devojke koje su u jednom sistemu koji imaju u svojim klubovima, imaju dva, tri dana da se prilagaode nekom drugom sistemu u reprezentaciji. Meni se to nikada nije dopadalo i to je jedan od razloga zašto sam prestala da igram. Fizički i psihički nisam mogla više to podnesem, sve je to prešlo neke moje limite. Ono što je važno je da su devojke odradile posao onda kada je to bilo najpotrebnije. Puno mi je srce što su uspele da se ostvare cilj i plasiraju se za kvalifikaciije za Olimpijske igre. Sad ćemo videti kakav je plan i program za dalje i sa kojim ekipama ćemo se boriti za odlazak na Olimpijske igre – kaže Jelena Bruks.
Teško je nadoknaditi tri takve igračice kao što ste vi, Sonja i Ana, ali taj teret koji su ove danasnje devojke imale i taj grč s kojim su igrale, a što je verovatno i posledica nekog psihološkog pritiska, omeli su nas da ipak postignemo više?
– Ne želim da puno govorim o tome kako ko reaguje na pritisak kada su važni mečevi u pitanju. To je deo posla stručnog štaba. Ali, te devoke, recimo Raca, Djordjević, Nogić, koje su jako bitne u našem timu, u svojim klubovima nisu imale tu neku vodeću ulogu, da povuku, da donose odluke kada je bitno. A onda se nađu u našoj reprezentaciji gde baš to maraju da rade, i onda to sa psihološkog aspekta nije lako. Kad smo nas tri igrale, mi smo dolazile iz ekipa gde smo imale vodeću ulogu, gde smo predvodile naše timove. Ja sam sa Šopronom tri puta bila na fajnal fouru, jednom smo ga i osvojile, drugi put bile u finalu. Dakle, od 18. godine naš put je išao van Srbije, i imale smo velike uloge u timovima za koje smo nastupale. Niko nas nije stavio sa strane i čekao da mi porastemo. Sada to nije slučaj. Skoro da nemamo igračice koje su nosioci u svojim timovima, pa je i to možda razlog tog grča u kome su sve vreme bile. I ta brzopletost, i te izgubljene lopte su posledica toga, a u stvari nisu karakteristika naše reprezentacije. Ali, razumem ih, znam šta je pritisak, ja sam uz pritisak odrasla, praktično i ne znam da igram bez pritiska, tako da se nadam da će iz ovoga izvući pouke i pripremiti se za sve ono što ih čeka. Da vidimo kako će devojke regovati u budićnosti, gde će igrati naredne sezone, jer je jako važno da igraju. Finansijski aspekt jeste važan, svi mi hoćemo da zaradimo ali nije to i jedina stvar koju treba gledati kada se ide u pojedine klubove. Kad se osvrnem iza sebe, ja sam bila u Šopronu pa sam išla u Rusiju, pa sam se opet vratila u Šopron jer me vuklo to da ja budem vođa ekipe, da vučem, to je nešto što me hrani. Tako da bih volela da i ove devojke to osete i da i one budu mnogo rasterećenije u budućnosti, naviknute na sve te stvari jer će nam to doneti još bolje rezultate.
A šta onda mislite o toj ideji o kojoj se govori, da se većina igračica vrati u zemlju, da igraju u dva ili tri naša kluba i da se napravi jedna mala, jaka liga?
– To bi bilo izuzetno. Dosta je to lako reći i lepo za čuti, ali koliko se malo ulaže u našu žensku košarku, da je to bar do sada bilo teško za očekivati. E sad, možda se to sad i promeni, možda se desi nešto na tom planu, ima ljudi koji vole žensku košarku i koji bi možda pomogli i uložili u nju. Sjajna ideja i ja se nadam da je ostvariva. I naša liga bi napredovala i devojke bi napredovale, a znam da bi mnoge volele da igraju kod kuće. Naravno, pod uslovom da budu plaćene tako da mogu da žive od toga. Svako bi to voleo. Nadam se da će se taj plan ispuniti jer naša ženska košarka to zaslužuje. Ja ću biti najveća podrška toj ideji i tom planu ako bude moguć.
Nećemo više o teškim temama, kakav je bio susret sa našim devojkama kada ste se videle ovde, slikale na parketu, družile?
– Divno. Ja sam od prvog dana bila tu, Sonja je došla na kratko, morala je da se vrati ali je sjajno kada one znaju da smo i mi tu. Znaju da smo mi njihova podrška i tako će uvek biti. Ja sam uvek tu i rekla sam šta god treba za devojke, ja ću biti tu i one mogu da računaju na mene.
Što se klupskih planova tiče, ostajete u Šopronu, to je vasa druga kuća?
– Da, ostajem. Tamo mi je lepo, tamo smo se skućili, tamo je sve super i ne želim ništa da menjam. Nas je troje što idemo na dve noge i jedna što ide na četiri noge, i da sad nas četvoro moramo da idemo negde….nisam za to. A da ja sama idem i da se odvajam od porodice, ne želim. Ili svi ili niko. Imam tu šansu da ostanem u Šopronu i da uživam još onoliko godina koliko je ostalo u mojim nogama i u mojoj glavi.
Photo: FIBA