

Nesumnjivo da je najjači utisak na utakmici Barselona-Crvena zvezda (88-54) ostavio trener domaćina Svetislav Pešić. Kouč, a kasnije ću objasniti i uže značenje ove reči.
Posle neočekivanog trijumfa Barse u španskom Kupu kralja, bilo je onih koji su mislili da je Pešić samo uspešno našminkao mrtvaca. Međutim, nekoliko nedelja posle njegovog preuzimanja mesta glavnog trenera „blaugrane“ jasno je da je popularni Kari oživeo mrtvaca. Udahnuo je život ekipi koja je bila klinički mrtva, a to ne može svako.
Neverovatno kolika je to razlika. Igrači Barselone sada uživaju u košarci, dok su prvi deo sezone delovali kao skup polupijanih rekreativaca. Uprava nije znala šta da radi sa Viktorom Klaverom, da li da mu odmah da otkaz ili da čekaju leto da mu istekne ugovor, a on sad igra kao zver! Pa taj Ante Tomić, nikad dokazani igrač koji je pred svaku važniju utakmicu kluba ili hrvatske reprezentacije dobijao iznenadne napade hemeroida (to mi je posvedočio naš bloger Souli), sad zakucava tako da lomi tablu! A šta tek reći za Paua Ribasa, koji je sistematski gušen i od Barcokasa, i od Sita Alonsa, a sad je gazda na parketu koji deli pasove iza leđa i pogađa trojke kad poželi!
Sve je to zasluga Pešića.
Postoje u Evropi treneri, ali ima i onih kojima se svi sa velikim poštovanjem obraćaju rečju „kouč“. Takvih je malo. Posle penzionisanja Dude Ivkovića i odlaska u Ameriku Etorea Mesine, knjiga je spala na tri slova: Željko Obradović, Dejvid Blat i – Svetislav Pešić. Taj neuništivi Piroćanac nije doktor košarke, on ne bi znao da teoretiše do jutra, ili da crta šeme, ali njegovim krvotokom teče košarka. On je razume, zna i ume da se snađe u njoj, taman toliko da mu se danas cela Evropa obraća sa: Kouč Pešić. To mnogo govori o ovom čoveku.
I kad se na jednoj strani nađe Pešić – šta pametno reći o Omiću, Enisu, Lesortu ili Laziću? Oni su samo igrači, kao što je Dušan Alimpijević samo trener, ali Svetislav Pešić je kouč. I to se tako lepo videlo u petak uveče u Barseloni.
Sigurno će svoj utisak sa ove utakmice imati i Vlada Stanković, koji je prisustvovao uživo, i podeliće to sa čitaocima Koš magazina. Moj utisak je da je Zvezda prvo poluvreme odigrala vrlo loše, a drugo samo loše. Nekako su im suviše lako Ribas, Tomić i Moerman bušili odbranu, toliko koševa su dali posle dva, tri ili četiri dodavanja u Zvezdinom reketu. Bekovi nisu imali rešenje za Koponena i Ertela, koji su zajedno postigli pet trojki i imali sedam asistencija. Zvezda je iskoristila opijenost visokim vođstvom Barselone, pa je u trećem periodu smanjila raliku, u jednom trenutku na obećavajućih -13, ali je onda odigrala sramnu poslednju četvrtinu u kojoj je ceo tim postigao 5 (pet!) poena, a primljeno je 26.
Poražavajući je i odnos skokova – 43 prema 25 za Barselonu. Kao i procenat trojki (domaćin 48 odsto, gost 24). Zvezda 10 asistencija, Barselona 26 – eto, to je rezultat Pešićevog rada od samo nekoliko nedelja u ovom klubu. Kapa dole, kouč!
Photo: Euroleague
Ko danas u zemlji Srbiji, po kojim kriterijumima i na bazi kakvog sopstvenog autoriteta, iskustva i znanja, vrši primarnu selekciju budućih trenera, ko i kako zatim školuje te izabrane buduće trenere, ko ih kasnije rangira i pruža im prvu, drugu i ostale šanse da se oprobaju a onda i rade trenerski posao? I još mnogo pitanja uz i pored nabrojanih, za odgovorne u KSS ali i u klubovima, za medisjke poslenike i komentatore…
Mnogo pitanja i za čitavu srpsku košarkašku javnost.