Da su prilike normalne igrao bi se plej-of Evrolige, već bismo nazirali 4 tima koja bi se našla na zaršnom turniru u Kelnu. Za put bi se spremali i juniori Partizana koji su pobedom na juniorskom turniru Evrolige u Železniku stekli pravo da prvi put učestvuju na takmičenju koje od 2003. prati završni turnir F4. O tome je ova priča, sa dozom ličnog pečata bez obzira na rizik samohvale. Ali, ljudski je biti zadovoljan dobrom idejom i dobro obavljenim poslom a taj juniorski turnir je, u dobroj meri, moje delo i vrlo sam ponosan što već 17 godina imamo, iako nezvanično, juniorsko prvenstvo Ev rope na nivou klubova. Evo kako je bilo…
Tokom priprema za F4 u Barceloni 2003. na svakodnevnim sastancima u sedištu Evrolige stalno smo analizirali šta bismo još mogli da ponudimo tokom završnog turnira. Meni je na pamet pala ideja koja je odmah naišla na razumevanje i podršku Đordija Bertomeua i šefova svih sektora Evrolige: predložio sam da organizujemo juniorski turnir! FIBA je od 1964. počela sa organizacijom juniorskih šampionata Evrope, od 1971. imala je i kadetska prvenstva kontinenta, ali nikada nije imala juniorsko takmičenje na nivou klubova.
Rečeno – učinjeno. Bilo je pozvano osam timova: AEK Atina, CSKA Moskva, Makabi Tel Aviv, Po Ortez, Olimpija Ljubljana, Barselona, KK Zagreb i Žalgiris Kaunas. Prvu utakmicu, 9.maja 2003. u 09,00, počeli su AEK i CSKA. Igralo se u maloj sali dvorane “San Đordi” u kojoj je inače bilo prvo sedište Evrolige. Ta prva utakmica završena je pobedom grčkog tima 77-64. Briljatnu partiju pružio je Spiridon Magunis, autor 35 poena sa šutem iz igre 13/14 za dvojke i 1/2 za trojke. Odličnu partiju pružio je i Dušan Šakota, sin Zvezdinog trenera Dragana Šakote. Dao je 20 poena.U timu CSKA najefikasniji je bio Sergej Borodin sa 17, a igrao je i dao 6 poena Nikita Kurbanov koji je danas veteran u prvoj ekipi Moskovljana. Prvi juniorski šampion Evrolige postao je Žalgiris, bolji od Makabija u finalu 87-80. U timu Žalgirisa bio je i Jonas Macijulis, kasnija zvezda litvanske i evropske košarke, za CSKA je, uz Kurbanova, igrao i Anton Ponkrašev, za Olimpiu Mirza Begić….

Turnir je bio pun pogodak, iz godine u godine je rastao i postao autentični juniorski šampionat Evrope za klubove. Duga je lista igrača koji su internacionalnu karijeru počeli na Final Eight turniru Evrolige, a nekolicina je stigla i do NBA: Valančijunas, Šarić, Hezonja, Bogdan Bogdanović (igrao kao pojačanje FMP-a u Parizu 2010), Motiejunas, Domantas Sabonis… Sve do Nikole Mirotića i Luke Dončića. Na MVP listi nalazimo imena Motiejunasa, Muslija, Šarića, Stojanovića, Dončića, Borišu Simanića – do Marija Nakića 2019. u Vitoriji.
Brojni skauti iz NBA i Evrope mogu da propuste utakmicu seniorskog F4, ali ne propuštaju juniorski turnir jer znaju da će videti buduće asove. Turnir traje već 18 godina i neodvojivi je deo sepektakla u okviru majskog festivala najbolje evropske klupske košarke tokom Final Four turnira.
Još malo istorije. Na drugom turniru u Tel Avivu 2004. uspeh je ponovljen, CSKA je osvojio prvu od tri uzastopne titule, a 2007. red je došao na Žalgiris. Tokom seniorskog F4 turnira u Atini 2007. pala mi je na pamet ideja da “uvežemo” nekoliko juniorskih turnira i time proširimo bazu učesnika. Prvo sam, još u Atini, razgovarao sa Nebojšom Čovićem koji je tada bio samo u FMP-u. Odmah je prihvatio da FMP bude jedan od organizatora kvalifikacionih turnira. Onda sam ideju izložio Đordiju Bertomeu, uz dopunu da samo treba staviti u sistem već postojeći prestižni juiorski turnir koji se u Ospitaletu igra od 1980. Dodao sam da ćemo, ako nađemo još jednog organizatora, imati tri turnira na kojima će igrati 30-ak ekipa. Đordi je svojim nepogrešivim refleksom odmah prihvatio ideju, i tako je nastao sistem kvalifikacionih turnira sa koga su pobednici sticali pravo učešća na F8 u gradu koji je bio organizator seniorskog F4.
Onda je na red došla dominacija sjajne generacije FMP. Tim koji su predvodili plej Nenad Miljenović i centar Dejan Musli bio je prvi 2008 u Madridu i 2009. u Berlinu. Musli je oba puta bio MVP. Titula juniorskog prvaka Evrope vratila se u Beograd 2014. kada je Crvena zvezda u Milanu bila bolja od Real Madrida (55-42), a Vojislav Stojanović bio MVP. FMP je bio u finalu 2007. i 2010., Zvezda 2015. i 2016, a Mega 2017. i 2019. Dakle, naši klubovi osvojili su 3 titule i igrali u još 6 finala. Iz regiona titulu je osvajao još KK Zagreb, najbolji 2011. u Barseloni sa Darijom Šarićem i Marijom Hezonjom u timu.

Ukupno je 11 timova osvajalo titulu juniorskog pvaka Evrolige: CSKA 3, Žalgiris, FMP, Real Madrid, Lijetuvos Ritas po 2, Crvena zvezda, Barselona, INSEP Pariz, Zagreb, Huventud CFBB Pariz po jednom.
Žalgiris Kaunas je učestvovao 14 puta, Crvena zvezda 10, Barselona 8, CFBB Pariz, Ritas i Real Madrid po 7… Ukupno su na završnim turnirima – ne računajući 2020 – učestvovala 34 tima iz 9 zemalja. Partizan je trebalo da bude, a nadam se i da će biti, četvrti srpski predstavnik. Za ovogodišnji turnir uz “crno-bele” kvalifikovali su se Gran Kanarija (šampion kvalifikacionog turnira u Valensiji), Real Madrid (najbolji u Berlinu) i Ritas (šampion na turniru u Kaunasu). Ostali učesnici trebalo je da stignu po pozivu. Evroliga će 24. maja odlučiti šta će uraditi sa krajem seniorske sezone a u paketu će se, možda, naći i rešenje za juniorski turnir na koji sam ja tako ponosan.
Photo: Euroleague