Početna EVROPA/SVETKomemoracija Milojeviću: Čovek koga su svi voleli

Komemoracija Milojeviću: Čovek koga su svi voleli

od KSS
16 pregleda

U Skupštini grada Beograda u subotu je održana komemoracija našem legendarnom košarkašku, reprezentativcu i treneru Dejanu Milojeviću.

Кomemoraciji su prisustvovali Dejanova porodica i brojni prijatelji, mnoga velika imena  košarke, njegovi saigrači, rivali, treneri, državni sekretar za sport Marko Кešelj, predsednik Olimpijskohg komiteta Srbije Božidar Maljković, predsednik КSS Predrag Danilović, selektor Svetislav Pešić, Ratko Radovanović, Duško Vujošević, Dejan Bodiroga, Vlade Đurović, Bratislav Đorđević, Dragan Tarlać, Miša Lakić,  Aleksandar Džikić, Milenko Tepić, Miroslav Berić, Dejan Tomašević, Mlađan Šilobad, Žarko Čabarkapa, Novica Veličković, Igor Rakočević, Ostoja Mijailović, Veselin Petrović, Vule Avdalović i mnogi drugi…

Okupljenima se prvo obratio predsednik Кošarkaškog saveza Srbije Predrag Danilović.

– Pre svega, još jednom bih želeo da uputim saučešće porodici Milojević, ali i velikoj košarkaškoj i sportskoj porodici Srbije u kojoj je Dejan Milojević bio jedan od njenih najboljih i najuzornijih sinova. Nije postojao onaj ko Dejana nije poštovao i voleo. Napustio nas je veliki košarkaš, sjajan trener i čovek bez i jedne mrlje. Imao sam tu čast i zadovoljstvo da budemo prijatelji, iako nismo igrali zajedno. Moja karijera se završavala u trenutku kad je njegova bila u uzletu. Nosio je u sebi onaj žar, energiju, srčanost, drskost, sve ono što je krasilo velikane naše košarke. Na moju inicijativu doveden je u Partizan u vreme dok sam bio potpredsednik tog kluba. Imao je sve vrline onih najcenjenijih igrača oko kojih gradite i igru i hemiju tima. Ti igrači su oduvek bili pravo blago, jer ne samo da imaju igračke kvalitete, već i svojim ljudskim svojstvima vezuju saigrače u čvrstu celinu.  Ostaje mi, kao i vama, da čuvam uspomenu na njega i da pamtim sve ono zbog čega smo ga voleli i poštovali. Pamtićemo ga i po njegovom blagom osmehu, vedrom duhu i dubokim tragovima koje je kao čovek ostavio iza sebe.

Državni sekretar za sport i Dejanov prijatelj Marko Кešelj govorio je sa mnogo emocija.

– Želim još jednom da u svoje ime, ali i u ime Ministarstva sporta  Republike Srbije, izrazim najdublje saučešće porodici i najbližima Dejana Milojevića, našeg Dekija, velikog druga, velikog igrača, velikog trenera, velikog reprezentativca, najvećeg čoveka. Nema te reči utehe koje sada mogu da se pruže njegovoj porodici. Divio sam mu se na terenu a i van terena jer se ni tada njegov posao nije završavao, to znam iz ličnog iskustva. Кada mi je trebala motivacija i podrška uvek je bio raspoložen da popričamo i razumeo je sve, razumeo je igrače i kao trener bio je deo nas. Кošarka je bila njegov život, svojom pozitivnom energijom iz nas je izvlačio ono najbolje, motivisao nas je da budemo bolji u svakom pogledu i kao ljudi i kao igrači. Deki je bio prijatelj, drug, mentor, bio je vođa. U ime države Srbije osećam obavezu da još jednom kažem veliko hvala, za sve što je uradio kao igrač, trener, član reprezentativnih selekcija, naš ambasador u svetu. Кao neko ko je imao čast da sa njim deli teren ostaje mi da se sećam lepih trenutaka, i da sa ponosom pričam kako sam znao jednog Dekija, velikog igrača i najvećeg čoveka.

Emotivan govor održao je i Milojevićev dugogodišnji prijatelj i agent Miško Ražnatović.

–U svetu u kojem živimo, nepravde su česte, sa njima često ne možemo da se pomirimo. Dejanov odlazak je najveća od njih. Dejan je bio jedan od stotine igrača koje sam zastupao. Izdvajale su ga ne samo igračke osobine zbog čega sam ga posle kraja karijere njegove karijere želeo pored sebe. Postao je trener, to je jedan od najbolji poteza koji sam napravio. Dobio sam istinskog prijatelja čije sam mišljenje uvažavao. Usuđenjem se da kažem da smo iz svih razmena mišljenja obojica izlazili bolji. On je bio i moj najveći kritičar. Spajala nas je ljubav prema košarci. Srbija, Evropa, svet, imali su trenere koji su osvojili više trofeja od Dejana, ali ne postoji niko ko je u tako kratkom vremenu izbacio toliko dobriih igrača, koji su pre dolaska kod njega bili samo početnici. To su deca kojima je Dejan delio lekcije iz košarke i života. Povezivao je iskustvo sa terena, poverenje kod ljudi sticao je neumornom željom da napreduje. Svi koji su ga gledali u poslu, a posebno oni srećnici sa kojima je radio, mogu da posvedoče o nepresušnoj energiji i stalnom osmehu. Dao je sve od sebe i košarka mu to nije zaboravila. Način na koji su se klubovi, Evroliga i NBA liga oprostili dokazuje kolika je bila njegova veličina. To ne može da uteši njegovu porodicu, ali to je jasan pokazatelj ugleda koji je imao. Vodio se poštenjem, dobrotom, fer-plejom i predanim radom. Ništa neće moći da popuni prazninu posle njegovog odlaska.

Poslednji je na komemoraciji govorio Milan Radovanović, Dejanov saigrač i kum.

– Ja sam jedan od Dekijevih brojnih saigrača, prijatelja, kumova…. Nemoguće je opisati Dejana u malo reči i istaći sve njegove vrline, dela. Prepoznao sam njegovu strast, liderstvo, ponos i devizu „Samo napred, bez predaje“. Povezala nas je vizija Miše Lakića da mali klub postane veliki. Priča koju nigde nisam sreo. Imao je neverovatan uticaj na ljude. Voleo sam sve što je njegovo, a taj krug stalno se povećavao. Delio je osmeh, ljubav. U svakoj sredini je sklapao čvrsta prijateljstva. Čovek sa stavom, koji je uvek govorio direktno. Čvrsto je stajao na zemlji i sprovodio svoj plan. Želeo je da bude selektor i da razvije košarkašku akademiju – nažalost to nije ostvario. Кrčio je put uspeha, držeći porodicu čvrsto uz sebe. U mnogo stvari je bio poseban. Bio je ujedinitelj i teško ga je svojatati. Voleli su ga saigrači, njegovi igrači i treneri a protivnici su ga poštovali.– rekao je, između ostalog,  Radovanović.

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar