Početna EVROPA/SVETKoš magazin na Eurobasketu: Trojkom preko Bosfora

Koš magazin na Eurobasketu: Trojkom preko Bosfora

od Vladimir Stanković
2 pregleda

 

Most preko Bosfora, otvoren 1973, koji spaja Evropu i Aziju dug je 1.560 metara. Ako naša reprezentacije u završnicu Evropskog prvenstva koje se igra u evropskom delu Istanbula bude išla kopnenim putem rekao bih da joj treba još nekih stotinak metara. Verujem da će ih preći već u utorak, posle meča sa Velikom Britanijom (16,00), a da li ćemo biti drugi, što je u ovom času najrealnije, ili možda treći, pa čak i prvi  (ako Letonija pobedi Rusiju otvara se i ta mogućnost) zavisiće od rezultata u poslednja dva kola, ne samo naših.

Kažu da se pobedi ne gleda u zube, pa neću ni ja mnogo da “zakeram” iako sam u jednom trenutku, kad su Turci zatrpali naš koš trojkama, počeo da razmišljam o osnovnoj tezi za komentar. Pogledah statistiku sa dva prethodna meča i videh da su nam problem trojke, kako u napadu još više u odbrani. Brojke ne lažu. Protiv Letonije mi smo šutirali 6/9, oni 9/23. Protiv Rusije mi 6/16, Rusi 11/33. Turcima smo dali 6 “trica” iz 15 pokušaja, oni nama 11 iz 26. Sve skupa mi 18 od 40, protivnici 31 od 82. Slažem se da primanje trojki nije samo stvar odbrane nego i majstorstva šutera, ali što je mnogo – mnogo je… Protivnici kao da su nas “pročitali” pa forsiraju šut za tri poena.

Ali, košarka ponekad ume da bude čudnovata. Kad smo ono u 33. minutu poveli 57-48 bio sam ubeđen da meč ulazi u mirnu završnicu, ali onda su Turci pogodili 8, 9. i 10. trojku i poveli 59-57. Dvorana je eksplodirala, ali je Bogdan Bogdanović, doskorašnji ovdašnji ljubimac, bar navijača Fenerbahčea,  posle 2+1 Kuzmića vezao dve naše trojke za vođstvo 66-61, onda je dao dvojku pa još dva penala i sa 10 vezanih poena uveo meč u relativno mirnu završnicu. Turci su još jednom zapretili (73-76) ali je Vladimir Lučić novom trojkom rešio meč. Dakle, pobedili smo (80-74) oružijem od koga smo “ginuli” dobar deo meča.

Opšti utisak je da tim može (još) bolje, ali isto tako i da nema konstatnost u igri. Mnogo je drastičnih padova. Ozbiljan tim ne sme da +14 (27-13) sa početka druge četvrtine “prospe” za nekoliko minuta sa 12-0 za rivala. Onda se prednost opet mukotrpno sticala, a olako ispuštala.

Pobedu je iznela spoljna linija, Bogdanović i Jović su dali 32 od naših 80 poena, Lučić i Milosavljević su dodali još 15, Micić 2.  Centri su minimalno izgubili bitku u skoku (25-27) ali im je učinak u napadu bio slab. Marjanović je dao 6 poena, Kuzmić  i Štimac po 5. U redu, kad ide bekovima teško da može ići i centrina, ali ako želimo dobar rezultat – a želimo – biće neophodno da se uspostavi balans između unutrašnje i spoljne linije. Ono što raduje jeste lep broj asistencija (21, prema 13 Turaka) dok smo u osvojenim i izgubljenim loptama bili u egalu, po 13 “prodaja” na obe strane i 7 osvajanja.

Dosadašnji tok takmičenja u Istanbulu podseća, pomalo, na naše učešće na poslednjem Mundijalu u Španiji. U grupnoj fazi, u Granadi, prilično smo se mučili a onda u Madridu preslišali sve rivale i stigli do finala. Razlika je što je onaj tim od pre tri godine bio bolji od ovog, pre svega zato što je bio kompletniji, ali i iz ovih 12 momaka Saša Đorđević može da izvuče više. Na momente se vidi da znaju, mogu, želja nije sporna, a kad nauče da ne “padaju”, ili bar ne u dužem periodu, poverovaće i sami da mogu.

Mi, po navici, uvek verujemo u njih.

SloMon…

Popodne u pres centru zanimljiv program na TV ekranima. Iako se u dvorani igrala utakmica naše grupe Letonija-Velika Britanija, žrtvovao sam gledanje uživo Porzingisa i ostao ispod tribina da bih pratio prenos utakmice Mađarska-Češka. Nisam imao neki poseban razlog, ali pošto su Mađari vodili od početka shvatio sam da mogu da pobede, a onda sam uhvatio sebe da ne znam kad su oni, Mađari, to uradili poslednji put na nekom evropskom prvenstvu. Zavirih u dokumentaciju pa videh da na EP nisu bili od 1999. u Francuskoj kada su izgubili sve tri utakmice u grupi, a za poslednje učešće i poslednju pobedu morao sam da se vratim u 1969! Mađarska je tada u Kazerti, Italija, ostvarila 2 pobede i 3 poraza, a njena poslednja žrtva, 2. oktobra 1969, bila je Švedska, 92-76.

Jedna lasta ne čini proleće, ali jedan igrač – bar ponekad -može da povuče za ceo tim. Pobedi Mađara (85-73)  radovali su se i navijači Barselone jer je novi član katalonskog kluba Adam Hanga odigrao briljantan meč, dao je 31 poen uz 8 skokova i 8 asistencija. Sad je u toj grupi C odakle će stići (nadam se) rival Srbije u osmini finala sve otvoreno, s tim što Crna Gora ima laku prednost jer je dobila Mađare u direktnom duelu a u poslednja dva kola igra sa Češkom i Rumunijom što bi, objektivno, trebalo da dobije.

Dok su Mađari lomili Čehe, Belgijanci su u našoj grupi (prilično) mučili Ruse. Na kraju nije bilo iznenađenja, Rusi su dobili 76-67 i stigli na korak od prvog mesta u grupi. Šved je opet bio najefikasniji, dao je 21 poen uz po 6 skokova i asistencija. Belgijanci su dugo pratili rezultat sa zaostatkom od nekoliko poena, ali nisu uspeli da “prelome” utakmicu. Rusima sada za potvrdu prvog mesta treba pobeda nad Letonijom.

U nastavku TV popodneva odgledah i duel iz “Balkan-ekspresa”, Hrvatska-Crna Gora. Na kraju je bilo 76-72 za Hrvate koji su sa 3-0 već u Istanbulu, ali pred kraj meča malo je nedostajalo da prospu konstantno vođstvo od 8-12 poena razlike. Crnogorci su na pola minuta pre kraja prišli na 72-73 ali nisu odbranili napad koji je Šarić završio košem, a onda su izgubili loptu…

Juče sam gledao Slovence koji najjače adute imaju u bekovskom paru Dragić-Dončić, dok je oružje Crnogoraca u tandemu visokih igrača Dubljević-Vučević. Pomislih u stilu: šta bi bilo kad bi bilo, kad bi se nekim čudom njih četvorica našla u istoj petorci (onaj peti je nebitan, u oba tabora ima dosta igrača koji bi lako popunili  krilnu poziciju uz 4 majstora), ali uštinuh se i zaključih da tim koji bi se mogao zvati SloMon (Slovenija-Montenegro) postoji samo u mojoj košarkaškoj mašti. Neme veze, kao u onom vicu “tačno je da nema nigde, ali priznaćete da lepo zvuči”…

Pošto su Slovenci i Hrvati već u Istanbulu, gde smo i mi u nadi da ćemo iz azijskog dela preći u Evropu, ostaje da se vidi da li će u 4 ući i Crnogorci pa da “Balkan-ekspres” u kompletnom sastavu stigne na završnicu.

Photo: FIBA

Možda će vas interesovati

1 komentar

Aco September 5, 2017 - 00:01

Vrlo bitna pobeda. Ne bi da kazem rutinska ali videla se razlika u kvalitetu. Mozda i bolje sto smo dobili neizvesnoj zavrsnici, to iskustvo moze dobro doci za kasnije. Pocinju polako da se profilisu uloge u timu. Samo mi je zao sto nema Gudurica malo vise u igri. Tanki smo sa igracima koji mogu da izmisle poen, a on to svakako ume. Isto tako, pokusao bi malo vise sa Lucicem na 4-ci, mislim da on to moze da iznese kao i sa Lazom, makar koliko da ispuca 5 penala i podigne intenzitet odbrane. Nisam ljubitelj “palijanja” trojki ali ne volim ni kada se ovako retko sutiraju. Mislim da bi bilo dobro da se malo vise forsira igra na piku sa Jovicem, pa da iz reketa usledi pas spolja. Mozda gresim ali svi smo mi selektori.

Odgovori

Ostavite komentar