Ima događaja koje je teško opisati, kad zafale reči a nadjačaju emocije. Jedan takav, za nezaborav, dogodio se večeras u Pireju, u dvorani simboličnog naziva „Mir i porijateljstvo“ na oproštajnoj utakmici legendarnog srpskog trenera Dušana Ivkovića. Znamo ko je Duda, znamo šta je uradio, osvojio, koliko je igrača vaspitao, pomogao im da postanu asovi, koliko je zadužio našu košarku, ali ono što je posebno impresioniralo večeras jeste činjenica da se košarkaška Evropa sjatila u Atinu da u glavnom gradu Grčke oda počast srpskom stručnjaku! Ovacije koje je Ivković dobio pokazale su, još jednom, koliko je zadužio i grčku košarku, pre svega Olimpijakos sa kojim je osvojio dve titule prvaka Evrope.
Scenario je bio skroman, ali veoma efektan. Prvo je prozvan tim Ivkovićevih zvezda (Ertel, Zizis, Šarić, Kešelj, Antić, Bogdanović, Papadopulos, Marković, Micić, Korkmaz, Hrjapa, Dibler, Hajns, Marković), potom igrači Olimpijaklosa a zatim je počeo defile legendi koje je Duda okupio: Fasulas, Bane Prelević, Danilović, Paspalj (posebne ovacije), Papalukas, Saša Đorđević, Tarlać, Tomašević, Zdovc, Dalipagić, Čutura, Krstić, Rađa, Milan Tomić… U prvim redovima bili su i Mića Berić, Mirsad Jahović, Dušan Vukčević, Eftimios Ređias, Andonis Focis, pa Miško Marić, Dragan Todorić, Mile Stanković, Branko Banjanin, Vlada Dragutinović… U prvom redu sedeli su zajedno Željko Obradović i Dimitris Itudis. Nekog sam sigurno ispustio, svakako nenamerno…
Došli su i Dudini prijatelji iz CSKA, Sergej Kuščenko, prvi čovek VTB Lige, Natalija Furajeva, direktorka CSKA, Dimitris Itudis, trener moskovskog tima i još mnogi. Direktno iz Njujorka stigao je i Novak Đoković, raspoložen, vedar, sa najavom povratka na teren u januaru, u Melburnu. Nole je dobio na poklon dres Olimpijakosa, a dvoranu je oduševio kad se obratio na grčkom.
Dok su svi pobrojani bili na terenu spiker je najavio čoveka koji je večeras okupio ovakvu košarkašku elitu: Dušana Ivkovića. Aplauz je trajao minut-dva dok se čekalo pojavljivanje trenerske legende, a kada je zakoračio u dvoranu aplauz se pretvorio u ovacije. Na semaforu su se ređale slike iz njegove karijere, od mladih dana u Radničkom i Partizanu do fotografija sa najvećim asovima. Iz zvučnika se čuo Frenk Sinatra, odnosno “My way”. Ivkovićev put se zna, od Crvenog krsta i Radničkog, preko Partizana, PAOK-a, opet Radničkog, Šibenke, Vojvodine do Olimpijakosa, CSKA, Dinama iz Moskve, Anadolu Efesa i, naravno, reprezentacija Jugoslavije i Srbije, sa kojima je osvajao najsjajnije medalje na svim takmičenjima.
Večeras je poslednji put vodio tim kao aktivni trener, ali ovo nije priča o njemu i njegovoj karijeri, već o njegovom košarkaškom ugledu i nasleđu koje ostavlja. Toliko igrača iz svih krajeva bivše Jugoslavije i Evrope, toliko funkcionera, toliko poštovanja za jednog čoveka koji je još više produbio tradicionalno prijateljstvo srpskog i grčkog naroda.
Đordi Bertomeu, izvršni direktor Evrolige, uručio mu je specijalni poklon, stilizovanu figuru logotipa Evrolige, organizacije koja je pre desetak dana proglasila Dušana Ivkovića svojom trenerskom legendom! Kakakv detalj. Od Olimpijakosa je dobio kopije dva zapisnika sa finala 1997. i 2012. Dok su ta dva trofeja stajala na postamentima i između njih čovek koji je doneo u Pirej, Duda Ivković.
Usledilo je slikanje svih koji su bili na terenu. Iskreno, ne pamtim toliki i takav skup zvezda, trebaće sati i sati da se prebroje titule koje su bivši i sadašnji igrači osvojili u blistavim karijerama.
Posle svega viđenog i doživljenog u Pireju ostaje samo pitanje: da li će se i Srbija odužiti Dušanu Ivkoviću nekom sličnom manifestacijom?
Sudije za utakmicu odredila je Evroliga: Ilija Belošević (Srbija), Huan Karlos Arteaga (Španija) i Hristos Hristodulu (Grčka). Još jedan detalj vredan pažnje.
Utakmica je bila u skladu sa prilikom: revijalna, zabavna, bez jakih odbrana, ali večeras nije bio bitan rezultat. Meč je završen 28 sekundi pre kraja. Simbolično – to je broj trofeja koji je Duda osvojio u karijeri. A večeras pobednik se znao unapred:
Dušan-Duda Ivković! Trenerska legenda čiji su poslednji trenerski meč uveličale destine legendarnih igrača koje je trenirao. Nezaboravno.
Photo: Rodolfo Molina

