Potsdam je bio poslastica turističkog dela Evrobasketa ostavljena za kraj. Ovaj grad udaljen tridesetak kilometara od Berlina nema šanse da vas ostavi ravnodušnim. Mnogo ovdašnjih vladara imalo je svoje prebivalište tamo, ima i pregršt istorijskih zdanja tamo, pa ako krenetu za Berlin – put pod noge i pravac Potsdam.
Od ranih jutarnjih nedeljnih sati videlo se da prostor ispred Mercedes Benc Arene ne liči na mesto gde će najbolje evropske reprezentacije u ovom trenutku podeliti medalje između sebe. Vrlo mali broj navijača, tapkaroši su ostali praznih šaka, pa tako ni duel domaćina Nemačke za bronzu protiv Poljske nije napunio Arenu.
Već posle dvadeset minuta delovalo je da ćemo videti novi debakl Poljaka. Nemci su za poluvreme dali 36 poena a primili samo 23. Izgleda da je u svalčionici “profesor” (tako ga zovu u Poljskoj), Igor Miličić objasnio svojim igračima da je ovo prilika koja im se ukazala sada, i ko zna kada ponovo. Naoštreni Poljaci izašli su na parket spremni da se bore do kraja. Mihal Sokolovski (18 p, 6 sk, 3 as) i Jakub Garbač (12 p, trojke 4-4) uspeli su da svoj tim dovedu do egala 59-59. Kada je nemački selektor Gordon Herbert video da je vrag odneo šalu pozvao je tajmaut, i od tog trenutka njegovi izabranici zaigrali su kako umeju i znaju. Jeste Denis Šruder (26 p, 6 as) bio najefikasnij, ali je meč viner ipak Johanes Fojtman (14 p, 9 sk).

Nemaöka je po prvi put na Evrobasketu osvojila bronzanu medalju, ukupno treću u svojoj istoriji. Veliki posao napravio je Kanađanin Herbert koji je, kada je izabran za selektora, najavio jednu od medalja. Sve ste pročitali o ovom interesantnom treneru, ali ću vas podsetiti da se on odrekao usluga Robija Bencinga, koji je bio kapiten i ikona nacionalnog tima, i pritom ispunio ono što je obećao. Lo, Vajler-Beb, Vobo, Timan, Obst i Sengfelder su momci koji igraju u Bundesligi a bili su deo nacionalne selekcije, što samo obećava da će u godinama koje dolaze ulaganje u košarku biti još veće. Ne sme se zaboraviti da zbog povreda za Nemačku nisu nastupili Tibor Plajs, Moric Vagner, Danilo Bartel, Maksi Kleber i Isak Bonga. E, da su oni bili spremni, ko zna gde bi završio Herbertov tim.
Skariolova minijatura
Ni za veliko finale, dvorana nije bila puna. A bogami imalo se šta videti. Španci su od starta “plesali” po parketu, a utakmicu života igrao je Huanaćo Ernangomez (27 p, 5 sk, trojke 7-9). Nezainteresovani Francuzi bili su u nokdaunu, u jednom trenutku Španija je vodila sa 21 poenom razlike. Najverovatnije su tada “trikolori” shvatili, da se nalaze u finalnoj utakmici, i da mogu zlatnim slovima biti upisani u istoriju svoje reprezentacije.Dobar finiš prvog, i još bolje otvaranje drugog poluvremena, dovelo ih je na samo minus tri (46-49).
Španija je delovala kao tim od prvog dana turnira. Svi su ih otpisali i unapred im dali titulu najvećeg razočarenja ovogodišnjeg Prvenstva. Serđo Skariolo nije se mnogo osvrtao na to, nego je ćutao i radio. Lično nisam fan italijanskog trenera, zovem ga “ofanzivni koordinator”, ali za ono što je napravio na ovogdišnjem Šampionatu, mora mu se skinuti kapa. Njegova minijatura u polufinalu, kada su četiri čoveka igrala zonu a Alberto Dijaz čoveka na Denisu Šruderu, izučavaće se na trenerskim klinikama.. Posebna priča su naravno i Rudi Fernandez, Lorenco Braun, ali i svi ostali reprezentativci “crvene furije” koji su u Berlinu snimali rimejk nekad kod nas popularne serije “Povratak otpisanih”.
Francuzi su ni krivi ni dužni osvojili srebro. Pisao sam o njihovim nastupima ovde, samo ta partitura kada su se u finalu iz ogromnog minusa vratili skoro u egal nagovestila je potencijal ove selekcije. Oni nikako ne mogu da budu razočarani srebrom, čak naprotiv – za igre koje su pokazali ta medalja je “puna šaka brade”.

Španci su tako osvojili svoju četvrtu titulu prvaka Evrope. Giljermo Gustavo “Vili” Ernangomez je MVP Eurobasketa, a u idelnoj petorci su još Denis Šruder, Lorenco Braun, Janis Adetokumbo i Rudi Gober.
Finale: Španija-Francuska 88-76
Za treće mesto: Nemačka- Poljska 82-69.
Photo: FIBA