Početna DOMAĆA KOŠARKAKotarac: Sećanja na legendarnog Necu–Nemanju Đurića

Kotarac: Sećanja na legendarnog Necu–Nemanju Đurića

od Blaž Kotarac
37 pregleda

Ovih dana prostrujala je tužna vijest da nas je napustio, preminuo, Neca – Nemanja Đurić, mogu slobodno reći, jedan od nekoliko velikih igrača, koji su davnih 50-tih i 60-tih godina prošlog vjeka udarili temelje našoj dobroj, veličanstvenoj, svjetskoj,  košarkaškoj igri na prostorima od beogradskog „pašaluka“, preko Srbije do, one nam nekada velike EX Yugoslavije!  Ovih dana, mnogo toga je napisano i objavljeno o našem Neci, i, po novinama, TV-u, ….

smart

Imao sam privilegiju, i veliko zadovoljstvo, da, sa malo nas drugara, bivših košarkaša, tz. srednje generacije, rođenih 40-tih i 50-tih godina, (D.Ražnjatović, Z.Maroević, M.Pazmanj, B.Kotarac, V. Karati, M. Čermak, V.Đurović, N.Subotić..). u poslednjih petnaestak godina  provedemo  predivne trenutke u druženju, i slušanju, „prepričavanja“  iz  perioda razvijanja i narastanja naše košarke! A profesori i veličanstveni „predavači“ bile su 10-tak godina starije generacije, Bata (R.Radović), Rico (S.Gordić), Bruno Pavelić, predvođeni  maestralnim Necom (N. Đurić), i potpomognuti sa trenerskim kadrom, svjetskim Borom Stankovićem i Rankom Žeravicom.                 

U početku, prije dvadesetak godina i više, viđali smo se povodom nekog obilježavanja košarkaškog datuma – značaja, po klubovima, KSS i sl. Međutim, vremenom se to nekako iskristalisalo, formirala se jedna košarkaško – veteranska ekipa od srednje i starije generacije bivših igrača, koji su željeli da se družimo, iznad svega „prijateljujemo“,  I, to su uglavnom bili gore navedeni moji drugari. Izostajalo se samo ako su bili otsutni van Bgd-a, ili, ne daj bože bolesni!                                                                                                                                            Druženja su nam bila obično, proljetno – jesenja, dva do tri puta i to …. kod Mome Pazmanja u malom, ali domaćinskom restoranu „kod Danke“ na Petlovom Brdu, u Kaffe Gioconda“, u blizini naše plave OKK Bgd – Avlije, i, obavezno, svakogodišnje, 2.juna, na Novom groblju,  pomenom našim umrlim drugarima, Radivoju Koraću i Trajku Rajkoviću!

Imao sam čast i zadovoljstvo da vas ovih poslednjih nekoliko godina, redovno izveštavam u Koš Magazinu, o našim druženjima, što mi je nekako sada i posebno drago!                                                         

Ljudi moji, pa svaki susret i viđenja sa ovim košarkaškim vedetama,  genijalcima, bilo je nešto predivno, jedinstveno, nezaboravno!                                                                                                      

Nažalost, kako to i biva, zalaskom u duboku starost, nekako ubrzo, u roku od par godina, životno su nas napustili, svi iz najstarije generacije, a poslednji među njima je, upravo naš Neca, kojeg smo danas ispratili u večnost. Tužni smo, ali to je životna realnost!.                                                                

Dragi Neco, VJEČNA TI SLAVA!   Kako obično kažem…. 

Eh, život je to, bilježi i piše svoje stranice!

Photo: Privatni album

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar