Centar Bostona Luka Garza nedavno je objavio svoju odluku da će igrati za košarkašku reprezentaciju Bosne i Hercegovine u naredna dva ljetna FIBA prozora. Ovaj 27‑godišnjak ima ugovor sa Celticsima, nije opterećen nesporazumima i raspravama s ljudima u KS BiH, i kao veliki radnik nema nikakav problem da ovo ljeto provede igrajući za nacionalni tim. Momak je koji nosi porodično naslijeđe, krvne veze sa BiH s majčine strane, ali i karakter koji se rijetko viđa u modernoj košarci. Njegova snažna želja da predstavlja BiH postojala je mnogo prije njegovog debija za reprezentaciju BiH u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2023. godine, i nije se pojavila preko noći. Bila je rezultat godina borbe, odricanja, povreda, operacija, porodičnih priča i obećanja koja je dao ljudima koji su ga oblikovali.
Još na koledžu, gdje je postao legenda Univerziteta Iowa i gdje je njegov dres sa brojem 55 povučen iz upotrebe, nakon što je proglašen najboljim NCAA košarkašem, Garza je pokazao da je drugačiji od ogromne većine igrača. Njegova karijera bila je sve samo ne pravolinijska, jer je i tada morao da se bori sa sumnjama u njegovu sposobnost, da se dokazuje i pokaže da rad i karakter mogu prebroditi sve prepreke. Malo ko zna da je na početku druge godine studija Garza imao sedmosatnu operaciju uklanjanja ciste sa slezene, koja je narasla do veličine košarkaške lopte. To je bilo iskustvo koje bi mnoge slomilo, ali njega je učinilo još čvršćim i postalo prelomni trenutak njegove mentalne snage, iste one koju evo donosi u reprezentaciju Bosne i Hercegovine.

Snimci ogromne ciste u Garzinom abdomenu u septembru 2018.
Kad se mislio da bi mohao propustiti svoju drugu sezonu na koledžu Garza se ekspresno vratio u pogon nakon operacije, i u novembru 2018. postao najbolji igrač tima već na samom početku te sezone, a u naredne dvije sezone i najbolji NCAA igrač uopšte. Njegov put do NBA lige bio je jednako trnovit. Pandemija je pogodila svijet baš u trenucima kada je Garza trebao da se pokaže skautima. Umjesto normalnog procesa, prošao je kroz vrijeme izolacije i neizvjesnosti. Ipak, nakon što je izabran kao 52. pik (koji je njegov sadašnji broj u Celticsima, pošto je #55 bio zauzet), izborio se za mjesto u Detroitu na račun Balše Koprivice, a zatim i u Minnesoti, gdje se borio za svaku minutu. Ništa mu nije poklonjeno, sve je zaradio sam, trenirajući više od bilo kojeg NBA igrača prema mjerenjima Noah Basketball-a, analitičkog sistema za praćenje šutrerskih performansi košarkaša u individualnim treninzima, koji koriste svi NBA timovi. Po podacima koji bilježe svaki šut Luka je u svojoj trećoj sezoni u Minesoti, kada nije igrao previše, na treninzima uputio 12 hiljada šuteva na koš više od bilo kojeg drugog NBA igrača, a u sličnom ritmu i sve preciznije nastavio je i u treninzima u Bostonu kao rotacijski igrač najtrofejnije NBA franšize.

Gazrini procenti šuta tokom treninga dok je igrao u Minnesoti zabilježeni od strane tracking sistema NoahBasketball
Zbog toga mi je reakcija šefa Boston Celticsa Brada Stevensa, kada sam ga nedavno pitao o Garzi, bila veoma upečatljiva. Kada sam ga zamolio za njegovo mišljenje o Luki i upitao za razloge zašto ga je doveo u Boston, Stevens je kratko odgovorio, ali dovoljno da kaže sve što je trebalo da čujem: „Dobili smo informaciju da je jednostavno sjajna osoba.“
To je kompliment koji se ne daje olako, pogotovo ne od Stevensa, kojeg često pitam o ljudima koje dovodi u Boston. A to mi je ujedno i potvrda da Garza donosi reprezentaciji BiH mentalitet pobjednika, uz karakter čovjeka koji zna ko je i odakle potiče. Luka nikada nije zaboravio svoje porijeklo, jer je, kao i mnoga naša djeca iz dijaspore, ljeta provodio sa porodicom i bakom i dedom u Sarajevu tokom svojih mlađih godina. Njegove riječi: „Obećao sam svom dedi Refiku da ću igrati za Bosnu i Hercegovinu dok je još bio živ, i to je nešto što ne mogu iznevjeriti“, lično su mi ostavili jak utisak o nivou Lukine motivacije za učesće u bh-reprezentaciji.
Upravo je rahmetli Refik Muftić bio Garzina snažna veza s Bosnom, koju Luka brižljivo čuva. Legendarni golman FK Sarajeva bio je i jedan od najboljih prijatelja Ivice Osima, a dok je bio živ, Luka je posmatrao kako se njegov deda ponašao, kako su ga ljudi poštovali i cijenili, te koliko mu je bila važna njegova porodica. Kada je Refik preminuo, Luka je i sam sebi obećao da će igrati za zemlju iz koje potiče njegova majka. Njegov otac mi je ispričao kako je Luka u tri navrata odbio poziv da igra za reprezentaciju SAD-a, jer nije želio prekršiti dato obećanje. I to obećanje ga i danas vodi. „Moja baka je gledala mog rođaka Amara u Limasolu na Evropskom prvenstvu. I želim da i mene gleda u dresu Bosne i Hercegovine. Želim da bude ponosna“, rekao mi je Luka jednom.

Grazini roditelji, koji su postali prepoznatljivi na tribinama reprezentacije BiH, često dovode i njegovu baku Kseniju na utakmice, čak i kada Luka ne igra. Tako je bilo u Francuskoj, u Orléansu, tokom FIBA kvalifikacija prije dvije godine, a ponovilo se i na Evropskom prvenstvu na Kipru prošle godine, kada je cijela sportska porodica Muftić–Garza–Alibegović bodrila reprezentaciju.
Lukini treninzi s njegovim ocem su legendarni u NBA krugovima i prepričavaju se po NBA svlačionicama jer Luka trenira po četiri puta dnevno (da, dobro ste pročitali, četiri puta) tokom svakog ljeta pripremajući se za NBA sezonu. Posvećenost porodice Garza govori jednako glasno kao i Lukin rad na sebi; da je sve to je prije svega porodična misija, a ne samo sportska.
Njegov otac Frenk, i sam bivši košarkaš, uveo je takvu rigoroznu svakodnevnu ljetnu rutinu s četiri treninga, a Garza je posljednjih nekoliko sedmica već u punom pogonu nakon eliminacije Bostona iz doigravanja početkom maja. U prvom od dnevnih treninga Luka radi isključivo na usavršavanju odbrane – s naglaskom na igru dva na jedan, preuzimanja, drop coverage, ali bez ikakvog napadačkog treninga i bez šutiranja – dakle radi striktno na odbrambenim komponentama igre. Ni drugi trening svakog dana uopšte ne uključuje rad s loptom i fokusiran je na rad nogu, trčanje uz brdo u šumi, zgibove, sklekove, trčanje u vodi, defanzivne vježbe u pijesku i sprintove.
U prvom FIBA prozoru, Garza će biti centar oko kojeg će se vrtiti Gjergjina igra, a u drugom, krajem augusta, ako na vrijeme potpiše novi NBA ugovor, trebao bi mu se pridružiti i Jusuf Nurkić, što bi Bosni i Hercegovini dalo centarski tandem kakav malo koja evropska reprezentacija može ponuditi. Selektor Dario Gjergja vidi Garzu kao stub svog sistema i igrača s inside‑out napadačkom igrom oko koje se može graditi napad, ali i lidera koji postavlja ratnički ton i donosi vrhunske radne navike u svlačionicu.
Radne navike Garze su ono što je jedna od najimpresivnijih stvari. Mladi bh. košarkaš Harun Zrno, koji je ove godine bio starter u NCAA na Rutgersu, rekao mi je nedavno da je tek kada je prije koju godinu imao priliku raditi s Garzom na okupljanju reprezentacije shvatio kakvu radnu etiku Luka donosi. Isto sam čuo i od mnogih njegovih saigrača iz Minnesote i Bostona.
Spisak reprezentacije se već polako kristališe. Kosta Kondić, koji mjesecima odugovlačio o svom statusu s KS BiH, odbio je igrati za BiH, ali je bek Igokee Darko Talić ponovo spreman pomoći, kao i u prethodnim FIBA prozorima. Nedavno, kad sam se u New Yorku sreo s članom UO KS BiH Feđom Jovanovićem, shvatio sam koliku nadu i on a s njim i ostali ljudi u savezu, a i sam selektor Gjergja, polažu u Garzu.
Ono što je posebno važno jeste da Gjergja neće ponoviti Bećiragićev recept iz prethodnog ciklusa i neće insistirati da mu se igra vrti oko minijaturnih američkih bekova koji ne be znali pokazati Bosnu i Hercegovina ni na geografskoj karti. Umjesto toga, odlučio je graditi tim oko igrača koji osjećaju dres srcem, razumiju identitet i spremni su boriti se bez kompromisa. A Garza je upravo sve to.
Lukin borbeni stil igre savršeno se uklapa u ono što je potrebno u igri u reprezentativnim poduhvatima. On je igrač koji se ne štedi, koji ide na svaki ofanzivni skok (hvata po jedan ofanzivni skok svakih sedam minuta ove sezone, što je elitna statistika u NBA okvirima) i blokira svojim tijelom svakog protivnika kako bi njegovi saigrači pokupili skok u odbrani. Igrač je koji igra fizički čvrsto, ali ne „prljavo“; i ono što je najvažnije za reprezentativne nastupe – igra s ponosom. Krvna veza s njegovim prvim rođakom Amarom Alibegovićem, čije su majke blizankinje igrale zajedno u Želji prije rata, donosi posebnu sinergiju i emocionalni naboj u reprezentativni kontekst. Osim toga, Amar je sin jednog od najvažnijih košarkaša bh. dijaspore, Teomana Alibegovića, čovjeka koji je ostavio dubok trag u evropskoj košarci i šire – od našeg zlata protiv Amerikanaca u Bormiju 1987, preko briljantne NCAA karijere na Oregon State-u, do zavidne evropske karijere po povratku na Stari kontinent. Dakle, ova rodbinska veza između Garze i Alibegovića nije samo biološka, nego je i simbolična i generacijska.
Za razliku od prvog pojavljivanja u reprezentaciji u kvalifikacijama prije tri godine, Garza se ovog ljeta priključuje “Zmajevima” kao već afirmisani NBA igrač, i tu nije tek da pomogne, nego je pozvan i da bude lider zajedno sa Džananom Musom. Prevashodno, tu je da ispuni obećanje svojim najmilijima i ostavi dubok trag. A sve ukazuje na to da će Garza biti lice injekcije nove energije koju će košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine dobiti.
Kao etablirani rotacijski igrač jedne od najboljih NBA ekipa, koji ove godine ima najbolji procenat šuta za tri poena među svim NBA centrima, Garza će enormno pomoći Gjergjinim pick & pop konceptima, posebno jer je taj šuterski element nedostajao u kvalifikacionim utakmicama u novembru, naročito u utakmici protiv Srbije u Skenderiji, gdje je BiH za tri šutirala skromnih 7/26 (26,9%) u minimalnom porazu od dva poena. Njegov dolazak je i prijeko potreban zbog izostanka Emira Sulejmanovića, koji je već najavio da će zbog povrede propustiti utakmice reprezentacije ovog ljeta.
Da podsjetim, u grupi C, u narednom preostalom FIBA prozoru prve runde takmicenja 2. jula, u paklenoj Areni u Zenici, BiH će dočekati rasterećenu Tursku, koja je do sada dobila sve utakmice. Četiri dana kasnije, u Beogradu, reprezentacija BiH gostuje Srbiji, kojoj će najvjerovatnije igrati Nikola Jokić, i koja će imati imperativ pobjede zbog dva poraza od Turske u prethodnom prozoru, s obzirom na to da se bodovi prenose u narednu fazu kvalifikacija.

Photo: Privatni arhiv, Newspix.pl, DarkoBasketball, Celtics X, FIBA