Poodavno sam se umorio, a verujem i svi ljubitelji košarke u Srbiji, od prvenstveno teoretskih vapaja da se mora nešto uraditi kako bi se oživeli košarkaški centri u zemlji jer se oni neumitno gase, i kako bi se pojavili neki novi dobri klubovi.
Godinama se govori o tome, i godinama se ništa ne preduzima, niti se stvari pomeraju. I svi imaju perfektan izgovor za sunovrat srpske klupske košarke u vidu teških ekonomskih uslova, krize, promenjenih okolnosti u odnosu na vreme, kada smo svi uživali u igrama koje su pružali Beobanka, Beopetrol, Atlas, Hemofarm, Radnički iz Kragujevca… U svim mojim javnim nastupima, uvek sam tvrdio da i pored očigledne finansijske krize, osnovni razlog za pad je nedostatak entuzijazma, odnosno ljudi sa energijom, idejama i željom da urade nešto za košarku. Iz objektivnih razloga nisam želeo da navodim Megu kao primer, da je moguće, ali sada se polako, gotovo ni iz čega, pojavljuje klub, koji u ovom trenutku samo nagoveštava, a ubeđen sam da će vrlo brzo jasno pokazati svima, da je moguće napraviti respektibilan klub, i to za veoma kratko vreme.
Radi se o Košarkaškom klubu DYNAMIC, sa čuvenog beogradskog Dorćola, koji se ove godine kvalifikovao i takmiči se po prvi put u KLS, a trenutno se nalazi na čelu karavana.
Organizacija kluba je na odličnom nivou i mislim da prevazilazi rang u kome se takmiči. Dynamic, za razliku od znatno starijih i poznatijih klubova kao što su Partizan i Mega Leks, ima svoju sopstvenu modernu dvoranu, kao i sve ostalo što je neophodno za funkcionisanje kluba, uz napomenu da je lokacija na gotovo neverovatnih 6-7 minuta pešice od Knez Mihailove ulice!
Napravljen je veoma dobar tim za KLS, sa dva bivša svetska prvaka (Radulovićem i Katnićem), te iskusnim Stevom Nađfeijem i plejadom dobrih igrača iz Srbije. Doveden je Miroslav Muta Nikolić, trener sa višeg nivoa, koji objektvino ne pripada takmičenju u kome se klub nadmeće, i koji svojim autoritetom i harizmom predstavlja i postaje zaštitni znak kluba. Angažovan je sportski direktor, koji je stekao iskustvo poslednjih godina radeći u KS Srbije. I, ono što je najvažnije, napravljeni su veoma dobri timovi u mlađim selekcijama, uzimajući pod okrilje samo neke od izuzetno talentovanih mladih igrača (poput Vulikića i Beslaća), za koje nije bilo mestu u velikim beogradskim klubovima, i koji praktično nisu imali gde da nastave svoju karijeru. Sada su u ozbiljnom sistemu, sa dobrim trenerima, izuzetnim uslovima i sigurno će se u godinama, koje dolaze iz tog kluba iznedriti neki novi Topići, Kalinići, Jovići (igrači koji su se pojavili na sceni u kasnijim godinama svoje karijere). Takođe, radi se na omasovljavanju kluba u najmlađim uzrastima, mnogo klinaca iz centralnih gradskih opština počinje da trenira košarku baš u ovom klubu privučeni uslovima i organizacijom koju klub ima.
Muta Nikolić daje savete u utakmici 1. kola KLS
Moja je mana, ili vrlina, da kada posmatram utakmice i donosim zaključke o nekom klubu, obraćam pažnju i na najsitnije detalje, kao što su oprema igrača, broj lica na klupi i slično. I upravo dresovi juniorskog tima, na kojima se nalaze 2 ili 3 različita reklamna natpisa, najbolje govore o tome da je klub ozbiljan, organizovan i u marketinškom smislu aktivan, bez čega je danas nemoguće opstati na ozbiljnom nivou. Govori o tome da su u Dynamicu prepoznali put kojim treba ići.
Imajući sve ovo u vidu, kao i ambicioznost ljudi, koji vode projekat, neće predstavljati nikakvo iznenađenje ako u Super ligi Dynamic skine skalp nekom od ABA ligaša, a verovatno i u nekoj od narednih godina postane ozbiljan rival za 3. i 4. mesto u KLS, koji vode na Jadran. Iskreno, ako se to dogodi, biće mi jako drago, jer za srpsku košarku su potrebne nove stvari, novi klubovi, novi događaji koji menjaju decenijama uspostavljene odnose.
Dynamic ima svoju salu za treninge i utakmice
I, na kraju, pošto verovatno niko u Srbiji neće razumeti zašto sam ovo napisao, ili će to tumačiti prijateljskim vezama sa ljudima koji vode klub (što nije tačno), želeo bih da objasnim razloge nastanka ovog teksta. To je prvenstveno želja da se skrene pažnja na postojanje, organizaciju i rast jednog novog kluba, jer primećujem da to apsolutno još uvek nije prepoznato od strane srpske košarkaške javnosti. Ali i da se istovremeno pokaže kako je na početku teksta rečeno, da je moguće…. Nadam se da će ovaj tekst baciti više svetla na Dynamic, klub koji se podigao iz pepela za par godina, i da njegov primer bude putokaz ljudima iz unutrašnjosti. Podstrek da nađu energiju i entuzijazma, te da probaju da naprave klub sličnog nivoa u svojim sredinama. Nemam uopšte dilemu da je kudikamo jednostavnije to napraviti u manjem gradu, uz podršku lokalne samouprave, nego u Beogradu gde već postoji 6-7 klubova sa ozbiljnijom reputacijom.
Ako se u tome uspe, odnosno ako se u unutrašnjosti Srbije pojave u narednim godinama 3-4 nova “dynamica”, naša košarka će doživeti procvat, i svi mi koji smo na bilo koji način vezani za taj sport ćemo profitirati.
A tada ni vreme potrebno za pisanje ovog teksta neće biti uzaludno potrošeno.
Photo: kkdynamic.rs


3 komentari
uzalud trud…neko je trenutno ulozio lovu u Dynamic i zato su tu gde jesu…da nema love,djavola bi videli i KLS a kamoli ABA ligu…samo je lova bitna…
a ovo sa opštinom i lovom…ma koja to opština može za neki košarkaški klub da izdvoji ua budžet??? ne budite naivni…
Veliki deo teksta je apsolutna istina, klubovi po Srbiji dobro funkcionišu jer su im sredstva od lokalnih samouprava dovoljna za lep život, a nemaju nikakvu odgovornost u smislu ostvarivanja rezultata i pravljenja mladih igrača.
Međutim, postoji i druga strana medalje, a to je da pravila u Srbiji ne važe za sve. Jedno od njih svesno krši i Mega u mlađim kategorijama. Zauzima mesto Vojvodine u ligama MK, a utakmice kao domaćin igra u Beogradu što nije predviđeno propozicijama. Upravo je utakmica dva pomenuta tima dokaz da se pravila svesno krše i da se ne strepi od posledica. Uz to, Beograu je omogućeno jedno mesto više u ligama MK, pa to teoretski znači da su dva kluba iz unutrašnjosti oštećena, bez prilike da nađu sponozre i napreduju, u teroiji verovatno ne. Takvu slobodu nemaju svi klubovi u državi, nego samo neki, povlašćeni iz mnogih razloga koje svi uglavnom znamo ali, smo se pomirili sa njima kao da je to normalan odnos stvari.
Ne znam samo zašto se i propozicije ne usklade sa potrebama najmoćnojih košarkaških faktora u zemlji. To bi bio potez koji bi možda i privatnicima iz unutrašnjosti dao nadu da u startu imaju iste uslove kao i neki drugi, pa bi neko od njih možda i gurnuo ruku u džep i sačuvao dete iz unutrašnjosti da bar do 18. godine ne ode u Megu ili Dinamik.
Mutna je ta prica sa Dinamikom dosta, i meni se cini da vise pokazuje na koliko bednom nivou je kosarka u Srbiji, nego sto je rec o uspehu mladog kluba koji ima stvari postavljene na pravim osnovama, kako Misko u ovom pokusava da predstavi. Pravo niotkuda, poceli su prosle godine u drugoj ligi, umesto u beton ligi odn. dva nivoa takmicenja nize odakle bi novi klub trebalo da krene. Dovodjenjem nekoliko afirmisanih igraca (Nadjfeji, Bojan Krstovic, itd.), prosetali su se kroz tu ligu, onda su se jos pojacali i izgleda da ce ove godine biti prvaci i u KLS. Uzimajuci u obzir koliko su bedne plate igraca u nasim ligama, za to cak verovatno nisu bile potrebne neke velike pare. Vece je ulaganje svakako bilo u infrastrukturu, a pomenuta sala se, bas kao i klub, pojavila pravo niotkuda – evo ja sam sa Dorcola, nisam cuo nista o tome da se nesto gradi dok nije sve zavrseno. Mozda je sve uradjeno cisto, ali voleo bih da vidim papire. Sala je za treninge stvarno perfektna, za utakmice medjutim ne valja, ima samo tri reda sedista na balkonu, koji se nadnosi na teren, tako da jedno metar terena ispod balkona uopste ne vidis. Zato postavljaju klupe pored terena, ima mesta jer je teren rukometni, ali nije to to. Sto se mladjih kategorija tice, tu isto stvari ne stoje bas tako bajno kako ih Misko predstavlja. Tacno je da su morali da uzimaju igrace od drugih klubova, jer svoju skolu nisu imali. Nije medjutim tacno da su oni pruzili priliku igracima za koje nije bilo mesta u drugim klubovima. Naprotiv, pridruzili su se grupi klubova-predatora kao Zvezda, Partizan, Mega, Vizura, Zemun itd., koji cerupaju manje klubove, i jedni druge medjusobno. U juniorima su doveli Beslaca, koji je jedan od retkih reprezentativaca 98 godista koji uopste igra ova takmicenja mladjih kategorija, i oteli su reprezentativce 99 godista Vulikica od Vizure odn. Mihajlovskog iz Zemuna. Daleko od toga da je bila situacija da su ovi bili u zapecku tamo gde su igrali, naprotiv bili su noseci igraci, i sigurno su dovuceni obecanjima o daljoj perspektivi, igranju KLS itsl. Na taj nacin, napravljen je zaista respektabilan juniorski sastav, koji ce se sa Zvezdom verovatno do kraja boriti za titulu u JLS, ali ponavljam pod senkom klasicnog otimanja igraca. U kadetima pak jeste bilo u pitanju dovodjenje igraca koji nisu imali prostora u drugim klubovima. To je medjutim uradjeno potpuno neselektivno, dovedeno skoro 40 dece, vecina od njih od onog tipa sto su stalno nezadovoljni, svake godine menjaju klubove jer smatraju da zasluzuju vise itsl. Naravno da je onda nemoguce u takvim okolnostima napraviti timsku hemiju, utoliko pre sto je u kadetima izabrano da se gura kao najveci prospekt dete koje apsolutno nema kapacitet, ali je zato sinovac Gorana Grbovica, koji je Mutin najbolji pajtos. Rezultat toga je da su ove godine neslavno zavrsili kvalifikacije za JKL, a na duze staze da ce naredne godine za formiranje juniorske ekipe morati da krenu u novu poharu drugih klubova. Sve u svemu, daleko je sve ovo od simpaticne price o entuzijazmu nekih kosarkaskih zaljubljenika koji ni iz cega podizu novi, sjajni klub.