Da je samo jedno slovo u prezimenu ovog košarkaša drugačije idealno bi se uklopio u moj naslov, koji bi u tom slučaju glasio “Moćni mišić” – kao ona popularna video igrica. Ovako, “promašio” je moj idealan naslov, ali je pogodio sve ostalo. Moćni Vasilije Micić!
Igrač koga je Evroliga izabrala za najboljeg u novembru, u ovonedeljnom kolu protiv Olimpijakosa u potpunosti je opravdao titulu. Postigao je svoj evroligaški rekord – 24 poena, podelio 6 asistencija, sve to za indeks 22. Na Vasinu žalost, njegov Efes je ipak izgubio, ali i dalje ostaje najprijatnije iznenađenje Evrolige, bar u dosadašnjem delu sezone.
Micićeve cifre ove jeseni su zaista neverovatne. Posle relativno traljavog početka, nakon 3. kola bukvalno je eksplodirao. Pogledajte samo te indekse: 14, 21, 18, 15, 18, 19, 17, 14, 22! Trenutno je na 19. mestu po proseku indeksa uspešnosti, iza neuhvatljivog Alekseja Šveda, ali i ispred svih naših reprezentativaca, sadašnjih i bivših, sa izuzetkom Nikole Milutinova.
Naveliko se priča da je ovo Vasina poslednja evropska sezona, i da će već narednog leta otići u Ameriku. Pre četiri godine draftovala ga je Filadelfija kao 52. pik, ali teško da će moći da iskoristi to pravo, jer o našeg igrača se otimaju mnogi. Uzimajući u obzir njegove partije koje pruža ne samo ove sezone, nego i prethodne, smelo ću da kažem: Micić je trenutno prvi bek naše reprezentacije! Znam, mnogi će me prikovati na stub srama zbog Miloša Teodosića, ali evo obrazloženja: ono što trenutno, podvlačim TRENUTNO, pokazuju ova naša dva majstora košarke je neuporedivo. Teo je velemajstor, baš onakav igrač kakve obožavam, i sigurno nije zaboravio ništa od onog što je znao kad je pre dve godine otišao u NBA kao najbolji evropski košarkaš. Ali, on iza sebe ima malo minuta u igri a mnogo dana u kojima je lečio povrede, i pitanje je u kakvoj je formi. Kad je u pravoj, kad je onakav kakvog ga znamo, kapiten Teo je naravno vođa reprezentacije i prvi plej. Ove jeseni prvi je Micić.
Vasa ima 24 godine, na takozvanu srpsku novu godinu (13. januara) napuniće 25. Znači – pred njim su tek najbolje godine. Visok je 197 centimetara, Počeo je da uči košarku u OKK Beogradu 2002. Tu se zadržao do 2006, potom provodi godinu dana u juniorskom timu Crvene zvezde, pa odlazi u FMP, u farbirku talenata u Železniku. Kao šesnaestogodišnjak prelazi u tadašnju Mega Vizuru, gde je proveo četiri sezone i dospeo na listu najvećih srpskih talenata. Usput je doživeo i tešku povredu kolena, sećam ga se kako je na štakama dolazio na utakmice.
Samo dva meseca pošto je polomio ruku (u aprilu), u junu 2014. zajedno sa još dvojicom kolega iz Mege učestvovao je na tradicionalnom kampu u Trevizu, gde igraju kandidati za NBA draft. Zamislite kolege – Nikola Jokić i Nemanja Dangubić! Vasa je impresionirao brojne skaute sa 14 poena i 10 asistencija za 25 minuta u igri, pa ga to leto draftuje već pomenuta Filadelfija 76.
Iz Mege put ga vodi najpre u Bajern, gde nije dobio šansu, a i imao je jednu težu povredu ramena, pa u sred sezone 2015-16 dolazi na pozajmicu u Crvenu zvezdu gde je sjajno odigrao neke evroligaške utakmice. U leto 2016. Bajern raskida ugovor sa Micićem, koji odlazi u turski Tofaš. Posle godinu dana potpisuje za Žalgiris, i saradnja sa trenerom Šarunasom Jasikevičijusom ispostavila se kao prelomna u njegovoj karijeri. Dobio je pravu šansu u Evroligi, u 36 utakmica 10 puta je bio starter, imao je prosek 22,4 minuta i – samo 22 godine. Ovog leta potpisao je dvogodišnji ugovor sa Efesom, i to je najbolji posao turskog tima u poslednjih desetak godina.
Selektor reprezentacije Saša Đorđević ne krije da očekuje da smena generacija u nacionalnom timu nastupi 2022, i da tada stvari u svoje ruke preuzmu Bogdanović, Jokić i – Micić. Vasa je potvrdio njegove reči nedavno, u dvorani “Aleksandar Nikolić”, kad je zajedno sa Stefanom Jovićem preporodio našu reprezentaciju na kvalifikacionoj utakmici za Svetsko prvenstvo protiv Grčke. Očajnički nam je trebala pobeda, a on se potrudio da je izvojujemo čak i lakše nego što je bilo ko očekivao.
Photo: Euroleague