Matija Lukić je rođen i odrastao u Holandiji, i mada već više od tri godine igra u Španiji, ako ga pitate u kojoj zemlji i klubu mu je srce, njegov odgovor će biti u Srbiji, a posebno u Crvenoj zvezdi.
Ovo mladi krilni košarkaš visok 205 cm je u NextGen evroligaškim pretkvalifikacijama održanim proteklog vikenda u Rijeci nastupio kao igrač U18 Akademije Pabla Lasa na posudbi iz Saragose, i imao po 20,5 poena, 7,5 skokova, 2,0 asistencije i 2,2 ukradene lopte po utakmici, pa je osvojio priznanje za najkorisnijeg igrača turnira. Već prošle godine na kampu Basketball Without Borders tada 17-godišnji Matija je takođe osvojio MVP nagradu.

Nagradu na NextGen turniru u Rijeci Lukić je osvojio iako je njegova Akademija Laso poražena u finalnoj utakmici turnira u kojoj je Matija ubacio 38 poena, uz 7 skokova i 3 blokade, ali je od Lukićevog tima na kraju bila bolja U18 ekipa Zentro Basketa iz Madrida koja je slavila rezultatom 76-72.

„Lepo je biti u idealnoj petorci turnira, ali ako ne pobediš, nisi zadovoljan. MVP priznanje je sitnica. Nisam srećan jer nismo osvojili trofej; na kraju se nije završilo onako kako smo želeli“, rekao je Lukić u izjavi za sajt Eurolige.
Poraz je Akademiju Laso koštao i plasmana na naredni NextGen Evroligaški kvalifikacioni turnir u Beogradu koji će se održati početkom aprila naredne godine. Ovaj predkvalifikacioni turnir u Rijeci je za Lukića imao poseban značaj jer je bio prilika da se ponovo sretne sa ljudima iz akademije u kojoj je proveo sezone od 2023. do 2025. godine.
Mladi Lukić je inače rođen u predgrađu Roterdama 19. oktobra 2009. godine. Majka mu je Holanđanka iz Hohevena, a otac Aleksandar Srbin koji je nekad igrao košarku u Holandiji. Sredinom 2023. sa nepunih 14 godina, Lukić je napustio porodični dom i priključio se tada tek otvorenoj Akademiji Pabla Lasa u Madridu.
„Bila je to zaista dobra prilika jer je predstavljala nešto novo, a verovao sam u taj projekat. Pablo Laso je veoma cenjen trener, tako da je bilo posebno biti deo akademije povezane s njim. Takođe sam imao osećaj da je to mesto na kojem mogu da napredujem i kao igrač i kao osoba“, rekao je Lukić.
Nakon druge sezone provedene u Lasovoj madridskoj akademiji, Lukić se 2025. preselio u Saragosu. Toliko brzo je impresionirao ljude u klubu u Saragosi da je već 12.novembra 2025. debitovao u profesionalnoj košarci, protiv Anortozisa u FIBA Evrokupu. Tom prilikom pogodio je i trojku.
Lukićev debi u španskoj ACB ligi desio se 3. januara 2026. protiv Barselone, kada je imao svega 16 godina i 73 dana.
Uprkos tome što je odrastao u Holandiji, očeva domovina oduvek je imala poseban značaj u životu Matije Lukića. Otac Aleksandar, koji je radio kao trener, pobrinuo se da njegov sin odrasta gajeći ljubav prema Srbiji a pogotovo prema velikoj očevoj ljubavi — Crvenoj zvezdi. Tokom porodičnih godišnjih odmora u Srbiji zajedno su odlazili na Zvezdine košarkaške i fudbalske utakmice.
“Zvezda je oduvek bila veliki deo moje porodice. Moj tata je Srbin, tako da sam odrastao uz srpsku košarku, a posebno uz Zvezdu. Odlazak na utakmice s njim dok sam bio mlađi nešto je čega se veoma dobro sećam. Mislim da je upravo tu počela velika ljubav prema klubu. Za mene to nije samo košarka, već je to povezano i sa mojom porodicom“, rekao je Lukić.
Pošto poseduje pasoše obe zemlje, Lukić je morao da donese odluku o tome za koju će reprezentaciju nastupati.
„Bila je to veoma lična odluka. Osećam snažnu povezanost sa Srbijom kao zemljom i srpskom košarkom. Zato sam, kada sam dobio priliku da predstavljam Srbiju, to zaista želeo da uradim“, kaže Matija Lukić.

Matija Lukić uz njegovog oca Aleksandra sa mlađim bratom Fedorom (foto: Instagram: @matija_lukic11)
Pokazalo se da je odluka bila pun pogodak jer je Lukić, igrajući zajedno sa nekadašnjim talentom Barselone Nikolom Kusturicom, na prvom velikom turniru postizao 8,7 poena, 2,7 skokova i 2,1 asistenciju po utakmici, a Srbija je osvojila FIBA U16 Evropsko prvenstvo 2025. godine, svoju prvu titulu u toj uzrasnoj kategoriji još od 2007. godine.
„Osvajanje tog U16 turnira mi je najlepša uspomena, ali bilo je i mnogo posebnih trenutaka pre toga. Svakodnevni boravak sa ekipom, zajednička putovanja, treninzi, a zatim i osvajanje zlatne medalje. To su stvari koje ću dugo pamtiti“, kaže Lukić.
Ove godine Lukić i Kusturica predvodili su Srbiju sve do finala FIBA 2026. Svetskog prvenstva za igrače do 17 godina.
Posebno je nezaboravna bila polufinalna utakmica protiv domaćina Turske. Srbija je ispustila prednost od 13 poena, ali je ipak uspelada sačuva pobedu rezultatom 76:71 pred 8.348 navijača u Istanbulu, što je rekordna poseta na FIBA Svetskom prvenstvu za igrače do 17 godina. Lukić je u toj utakmici postigao 20 poena.
„Atmosfera u dvorani je verovatno prva stvar koja mi pada pamet. Bila je neverovatna. Publika je bila veoma glasna i pritisak je bio veliki, ali upravo to takve utakmice čini posebnim. Pokušavao sam da ostanem koncentrisan i pomognem ekipi na svaki mogući način“, rekao je Lukić.
U finalu je srpske reprezentativce čekala reprezentacija Sjedinjenih Američkih Država, koja nikada u istoriji ovog takmičenja nije izgubila utakmicu i koja je svih prethodnih sedam svetskih titula u konkurenciji igrača do 17 godina osvojila bez poraza.
Lukić je protiv Amerikanaca zabeležio 16 poena, 7 skokova i 4 asistencije, ali to nije bilo ni približno dovoljno da se izbegne poraz od 107:81.
„Mnogo sam naučio iz te utakmice jer se videlo koliko visok nivo košarke može da bude. Protiv ekipe poput Amerikanaca svaki posed je važan i moraš da budeš veoma disciplinovan. Lično sam shvatio da moram da donosim prave odluke pod pritiskom i nastavim da se borim čak i kada stvari ne idu u našu korist“, izjavio je Lukić.
„Poraz u finalu je boleo, ali mi je istovremeno pokazao na čemu moram da radim. Njihova fizička snaga je na potpuno drugom nivou. Njihova tela i način na koji igraju bili su neverovatni. Morao sam da se prilagodim svemu tome.“
Ipak, Srbija je osvojila prvu srebrnu medalju u svojoj istoriji na SP za igrače do 17 godina, a Lukić je turnir završio sa prosekom od 16,1 poena, 4,4 skoka i 2,4 asistencije.
„Bio je to trenutak na koji sam zaista bio ponosan. Naravno, posle poraza u finalu razočaran si jer uvek želiš da pobediš, ali kada se osvrneš i shvatiš da smo ispisali istoriju, to je nešto zaista posebno“, rekao je Matija.
„To što sam bio deo prve srpske reprezentacije koja je osvojila srebrnu medalju na Svetskom prvenstvu do 17 godina nešto je na šta ću uvek biti ponosan.”
Tekst i foto: Euroleague.net, @euroleague YouTube