Srbija je posljednjih dana u dva grada okupila mnoga poznata košarkaška imena. U beogradskom Košutnjaku i u Čelarovoj ulici je organizovan NBA kamp Basketball Without Borders, ili Košarka bez granica, a u Novom Sadu je održano Evropsko prvenstvo za igrače mladje od 16 godina.

Zajednica karakteristika ove dvije manifestacije je ista: odlična organizacija. Ona puno važnija bila je u Beogradu, gdje su zajedničkim snagama još jednom NBA i FIBA doveli mnogo poznatih košarkaških imena. Sa skoro pa najboljim mladim igračicama i igračima iz mnogih evropskih zemalja radila su brojna poznata košarkaška imena. Skoro sve bivše i sadašnje igrače NBA sa nekadašnjeg Jugo područja su doveli na ovu manifestaciju. Bilo je zaista impozantno vidjeti sve te likove, nekadašnje i sadašnje asove kako sa puno entuzijazma rade sa igračima koji su stekli, ili upravo stiču punoljetstvo.

Sva štampa je donosila detaljne informacije vezane za ovaj BWB kamp, i neću vam ponovo pricati o njemu. Samo ću vas podsjetiti koliko je to bila velika manifestacija ukoliko navedem imena svih onih prisutnih koji su bili u NBA klubovima a rodjeni su na “najplodnijem kosarkaskom tlu” svijeta : Bagarić, Pavlović, Paspalj, Čabarkapa, Drobnjak, Radmanović, Giriček, Jokić, Nesterović, Marjanović, Udrih, Tarlać, Vučević, Nahbar, Šundov, Radja, Bogdanović, Bjelica, Stojaković, Divac… Sa djevojkama su radile Sonja Petrović i Ana Dabović. Najveće trenersko ime (5 puta NBA šampion) Greg Popović je posebno plijenio interesovanje svih prisutanih, a uz njega su bili Geri Haris, Frenk Kaminski. Džo Kraford, NBA sudijski star i Davorin Nakić su vodili brigu o mladim sudijama.

Za one koji nisu znali, ovaj veliki kamp kroz koji je do sada prošlo oko 3.000 mladih košarkaša svih nacija (od kojih je čak oko 50 zaigralo u NBA timovima), je započeo prije 17 godina. Inicijatori su i ovaj put isti oni koji su bili glavni nosioci organizacije od postojanja BWB, naši Zoran Radović (najvažniji operacioni čovjek u FIBA) i Marin Sedlaček (nekadašnji trener juniora Crvene zvezde i jedan od najpoznatijih NBA skauta) koji su zajedno sa Kim Bohuni (ova energična žena je potpredsjednik NBA i dugogodišnji direktor medjunarodnih NBA relacija, a posebno veliki prijatelj svih nas s ovih područja) i ovaj put učinili da sve funkcioniše besprijekorno.

Dakle, Košarka bez granica zaista nije imala svoje limite, a za odličnu organizaciju pored članova staffa NBA, zaslužni su i košarkaški radnici Srbije koje je predvodio Dejan Tomašević. Upravo je generalni sekretar KSS stalno bio izmedju Žarkova i dvorane OKK Beograd, gdje je bio završni dan ove manifestacije, i Novog Sada gdje su klinci do 16 godina pokazivali svoje prve košarkaške ambicije.

U Novom Sadu su svoje prve velike korake napravili igrači 16 reprezentacija na Prvenstvu Evrope. Hrvatska je postala prvak Evrope, po četvrti put (1995. su prvi put postali prvaci, a onda su Hezonja i Šarić vodili svoje drugare do trona u 2010. i 2011.).

U finalu mladi Hrvati su pobjedili Španiju, a svi oni koji nisu vidjeli ovu izuzetno uzbudljivu i interesantnu utakmicu, a vole košarku, treba da pronadju makar posljednjih 22 sekunde. Rezultat je bio neriješen 67 – 67, a onda je Roko Prkačin (MVP prvenstva) pokazao kako se postaje pravi igrač. Uzeo je loptu i napravio ulaz i tako snažno zakucao preko Hectora Alderete, jednog od španskih košarkaša . Nakon toga su odlični hrvatski igrači napravili veliku grešku jer nisu pravili faul nad Špancima (makar su imali samo 2 faula), i dali su im priliku da trojkom dodju blizu trijumfa. Trenerska taktika i minut odmora su dali priliku hrvatskim košarkašima da se organizuju.

Nakon što je trener hrvatskog tima govorio o važnosti posljednjeg napada, Prkačin je tražio da na njega odigraju taj posljednji napad. Tako je i bilo, uzeo je loptu i ponovo ušao pod koš i postigao pobjedonosnih 2 poena. Ukupno je Prkačin (sin nekadašnjeg hrvatskog reprezentativca Nikole, igrača Dubrovnika, Splita, Cibone, Panathinaikosa, Dinamo Moskva, Efesa) postigao na ovoj utakmici 18 poena i imao 10 skokova. Imao je Roko medju svojim drugarima veliku pomoć (Boris Tišma, igrač Real Madrida, je postigao 24 poena uz samo 1 promašaj od 9 pokušaja, Ivan Perasović (sin Velimira, čuvenog reprezentativca Jugoslavije i Hrvatske, i kasnije poznatog trenera mnogih evropskih timova) je postigao 8 poena, Matej Bošnjak je takodje postigao 8, dok je peti član prve petorke Filip Paponja postigao 9 poena. Upravo su ovih 5 igrača nosili igru novog šampiona Evrope u ovom uzrastu.

Korektno je u ovom trenutku pomenuti i ostale koji su bili članovi hrvatskog šampionskog tima, bez obzira na mali doprinos, a koje je uspješno vodio trener Milan Karakaš: Dominik Rašić, Hrvoje Majčunić, Duje Brala, Lukša Buljević, Ante Perkušić, Mario Kresić i Tomislav Ivišić. Važno je kazati da su hrvatski košarkaši imali veliku podršku navijača u dvorani SPENS.

Španija je igrala dobro, i svi su ih vidjeli kao buduće šampione, osim što su hrvatski reprezentativci imali više hrabrosti i želje za pobjedom. Kada je bilo najviše potrebno, Španci su slomili zube protiv tima koji je bio psihički jači, i koji je imao dvojicu odličnih igrača prve petorke (Prkačin je imao 18,6 poena i 10,9 skokova u prosjeku, i Tišma 18 poena u prosjeku i 5 skokova).

U španskom timu najbolji su bili članovi prve petorke – crnoputi Usman Garuba Alari (16,3 poena i 12,35 skokova – najbolji skakač prvenstva), i Hector Alderete Diaz (14 poena i 5,1 skok u prosjeku).

Kada smo kod najbolje petorke, važno je kazati da je peti član najboljeg kvinteta Turčin Alpere Sengun (14,4 poena i 9,4 skoka u prosjeku).

Najbolja petorka: Garuba, Alderete, Prkačin, Tišma i Sengun

U borbi za treće mjesto nije bilo ništa interesantno. Turci su dominirali od prvog do posljednjeg minuta, a ponajviše zahvaljujući Tibetu Denizu Goreneru (32 poena i 8 skokova) i Sengunu (17 poena i 10 skokova). Francuska ekipa, koju su mnogi vidjeli kao jednog kandidata za najbolji plasman, je imala veliki hendikep. Na utakmici protiv Srbije nakon 14 sekundi jedan od najvećih evropskih talenata u ovoj generaciji Daniel Batcho (205 cm koji nosi patiku broj 54) se povrijedio (vjerovatno su u pitanju ukršteni ligamenti) i francuska ekipa se izduvala kao balon.

Reprezentacija Srbije je osvojila peto mjesto i stekla pravo za učešće na Svjetskom prvenstvu za igrače do 17 godina koje će se održati 2019. Posljednja i vazna pobjeda je ostvarena protiv Grčke sa 13 poena razlike, pa su “orlići” časno završili ovo takmičenje.

Najbolji stijelac ovog šampionata je bio Sasha Mattias Grant sa 19,3 poena, a njegova ekipa  Italija je razočarala osvajanjem 12. mjesta. Veliko razočaranje je 7. mjesto Litvanije (u ekipi Litvanije je na sebe skrenuo pažnju Azoulas Tubelis 14,3 sa poena i 10,4 skoka u prosjeku).

U utakmici za opstanak susrele su se ekipe Slovenije i Crne Gore, a pobjeda je pripala Slovencima 77 – 73, i tako su ostvarili opstanak u najboljoj grupi ekipa do 16 godina. Holandija i Gruzija će naredne godine, zajedno sa Crnogorcima, da igraju u Diviziji B. Možda je trenutak da napomenemo da su ekipe Rusije, Bosne i Hercegovine i Češke ostvarili najbolji plasman u Sarajevu na takmičenju reprezentacija U16 Diviziji B.

Na kraju evo i finalnih rezultata: Holandija – Gruzija 92 – 90, Slovenija – Crna Gora 77 – 73, Italija – Estonija 70 – 77, Njemačka – Izrael 77 – 73, Litvanija – Letonija 82 – 61, Srbija – Grčka 81 – 68, Francuska – Turska 59 – 82, Hrvatska – Španija 71 – 70.

Konačni plasman je: 1. Hrvatska, 2. Španija, 3. Turska, 4. Francuska, 5. Srbija, 6. Grčka, 7. Litvanija, 8. Letonija, 9. Njemačka, 10. Izrael, 11. Estonija, 12. Italija, 13. Slovenija, 14. Crna Gora, 15. Holandija i 16. Gruzija.

Photo: FIBA