Neoubičajeno, ali ću priču o finalu početi od samog kraja. A verujte mi da je to najači utisak čitavog finalnog turnira. Kada je Fabijan Blek kao kapiten dodelio poslednju srebrnu medalju svom treneru Sebastijanu Glajmu “Mercedes-Benc Arenom” iz hiljade grla začule su se ovacije Merlinsima. Malom klubu velikog srca. Na ovaj potez fanova Krajlshajma reagovali su istom merom i navijači Albe, nagradivši rivala za sve pokazano u prethodna dva dana. Ta slika je pokazala da još uvek postoji ljudskost, viteštvo i fer plej. Svim prisutnima za takav gest ogroman naklon.
A što se samog finala tiče, bilo je i bolje od očekivanog. Hrabri “Čarobnjaci” su pristupili utakmici čini se na jedini mogući način. Znali su da se ovakva prilika ne ukazuje često, pa su želeli da uživaju u svakom trenutku. Alba je mnogo iskusniji tim u ovakvim utakmicama, ali im je dodatno opterećenje izgleda predstavljala činjenica da će sa osvojenim peharom postati nemački klub sa najviše trofeja u istoriji.
Merlinsi su krenuli sa 7-0, dok je kod Berlinaca “znakove života” jedino pokazivao Luk Sikma (6 poena, po pet skokova i asistencija). Ti-Džej Šorts (30 p, 5 sk, 4 as) ponovo je bio fantastičan, ali bitnije za njega i tim bilo je što je imao podršku Bogdana Radosavljevića (9 p, 9 sk) i Morisa Stakija (14 p, 3 sk). Odlično je utakmicu spremio i trener Glajm, njegovi momci bili su sjajni u defanzivi i precizni u napadu. Posle prve četvrtine bilo je 22-15 za nominalnog domaćina. Tek tada su se “Čarobnjaci” opustili, počeo je njihov ples po parketu što im je u 14. minutu donelo nestvarnih + 16 (37-21). Mogu samo zamisliti kakva je atmosfera bila u malenom Krajlshajmu u tim trenutcima.
“Albatrose” je iznad vode držao ofanzivni skok. Čovek povratka bio je Oskar Da Silva (14 p, 8 sk). Brazilski Nemac uhvatio je dva bitna skoka u napadu, vezao par lakih poena, pa je njegov tim na poluvreme otišao sa prihvatljivih minus 4 (39-44).
Kada su aktuelni šampioni izjednačili na 43-43, činilo se da je to početak kraja. Merlinsi se ne predaju i vode sa 54-50. Trener Israel Gonzales uzima tajm, i to se ispostavlja kao jedan od ključnih poteza. Džejlin Smit ( 17 p, 3 as) donosi prvo vođstvo Albi u 24 minutu (53-52). I onda do izražaja dolazi razlika između ova dva tima. Pravo niotkud pojavljuje se Jonas Matišek (9 p) koji vezuje tri trojke i rešava finale.
Već početkom poslednje četvrtine je ogromnih 70-60 u korist tima iz Berlina. U završnicu oni ulaze sa 79-70. Ali sledi novi nalet Merlinsa, u 38,minutu je samo minus 3 (76-79). U tim trenucima je dvorana proključala. Tada Mado Lo (20 p, 4 sk) pogađa trojku, svom timu obezbeđuje pehar, a sebi titulu MVP ovog turnira.

Alba zaslužuje sve čestitke. Ovo je treća godina koju će završiti sa bar jednim peharom u vitrinama. Postali su najtrofejni klub Nemačke, trener Gonzales, nastavio je gde je Aito stao. Treba imati u vidu da su do titule stigli bez povređenih Jovela Zusmana, Markusa Eriksona i Luisa Olindija. Ako ostanu zdravi do kraja sezone, ozbiljan su kandidat za titulu.
O Merlinsima je skoro sve rečeno. Pokazali su još jednom da se David može nositi sa Golijatom. Svima nama koji nismo imali tu čast da se rodimo u Beogradu, Berlinu, Zagrebu, Madridu pokazali su da se košarka igra i u manjim gradovima. I da se može napraviti rezultat. Lično bih voleo da njihovim primerom krenu Borac iz Čačka, Metalac, Sloga, Užice… Tim iz Krajlshajma živi svoju bajku, čeka ih završnica prvenstva, a danas su saznali da u četvrtfinalu FIBA Evrokupa igraju sa holandskim Lajdenom

Finale: Merlins-Alba 76-86.
Photo: Twitter