Svaka čast Svetislavu Pešiću i generaciji iz 1993. koja je za Nemačku osvojila prvu titulu prvaka Evrope (što je tada bila senzacija), Dirku Novickom i njegovoj ekipi, ali današnji tim je sigurno najbolji i najtaletovaniji koji je igrao košarku na ovim prostorima. Nakon što su u Manili postali prvaci sveta, Šruder, braća Vagner, Tajs, Bonga i ostali momci zatvorili su krug osvajanjem evropske titule u Rigi.
I dok su na Filipinima glavnu rolu imali najboolji igrači ove selekcije Denis Šruder i Franc Vagner, u Finskoj i Letoniji , Nemci su pokazali da su prava ekipa. Ne mogu se oteti ličnom utisku da je ovo trijumf „tihih heroja“. Pre svega tu mislim na MVP igrača velikog finala Isaka Bongu. Košarkaš Partizana bio je X faktor u duelu sa Turcima. Dao je 20 poena, prosek na turniru do tada mu je bio 8,6. Ovaj vrhunski defanzivac za tri poena u finalu šutirao je perfektnih 4 od 4. O njegovom doprinosu u defanzivi glupo je trošiti tastaturu. Sjajan učinak imao je i Tristan da Silva, nadolazeća zvezda i NBA igrač Orlanda. Mnogi će zanemariti doprinos momka koji sada igra u Japanu Johanesa Timana, koji je obavio veliki posao u odbrani čuvajući Šenguna, jer je Danijel Tajs imao problema sa ličnim greškama. U vrlo bitnim momentima finala, trojke je pogađao i Andreas Obst.

Isak Bonga
Posebnu priču zaslužuje i Alan Ibrahimagić koji je sticajem okolnosti na klupi zamenio Aleksa Mumbrua. Španac je pred put u Tampere, dobio upaliu pankresa, pa je skromni momak iz Zvornika, preuzeo ulogu glasvnog trenera. Nakon što je završena prva faza Evrobasketa, Mumbru je izašao iz bolnice, i napravio je šmekerski potez, vratio se na klupu, ali kao asistent Ibrahimagiću. Koliko dobro je radio čovek koji poseduje pasoše Bosne i Hercegovine, Nemačke i Australije, a pride je i diplomirani ekonomista, reći će vam činjenica da je do titule stigao sa čistih 9-0. Na konferenciji za štampu nakon finala, Alan je bio skroman, hteo je da svu slavu prepusti svom šefu Aleksu Mumbru, ali je odreagovao Denis Šruder i rekao, citiraću ga „da je vreme da se prekine sa tim s……, i da je Alan trener koji ih do titule”. Ovaj jedan od „tihih heroja“, nije pao sa neba. Gordon Herbert ga je doveo u Albu 2012. U stručni štab nacionalne reprezentacije uveo ga je Henrik Redl. Ibrahimagić je bio juniorski prvak Evrope sa Nemačkom 2024. i vicešampion sveta sa U-19 selekcijom ove godine u Švajcarskoj. Odlično poznaje braću Vagner i braću da Silva, Holaca, Obsta , Bongu i on ima zasluge za karijere koje su napravili.

Alan Ibrahimagić
Pred predsednikom Saveza Ingo Vajsom je sada teška odluka. Javnost je na strani trenera koji se rodio u Beogradu, Mumbru ima problema sa zdravljem, i ne bi me iznenadilo da Ibrahimagić u budućnosti bude glavni trener „Pancera“.
Kad sam već pomenu Savez i njihova uloga u osvajanju ove titule je ogromna. Mudro su preko media plasirali priču da je Srbija apsolutni favorit za zlato. Radili su u miru kao aktuelni svetski šampioni i spremali strategiju. Svoju moć pokazali su na parketu. Bilo je kruiznih situacija, pogotovo u četvrtfinalu gde ih je dugo fantastični Luka Dončić sa svojom Slovenijom „držao u šahu“, i u finalu kada je Turska velikog rivala imala „na konopcima“. Međutim još jednom se potvrdilo da je tim uvek i daleko ispred jednog pojedinca. Treba se imati u vidu da je Nemačka na ovom prvenstvu igrala oslabljena. U sastavu zbog povrede nije bilo Morica Vagnera i Davida Kremera. Reprezentaciji zbog umora nije mogao da pomogne ni Ajzeja Hartenštajn koji je sa Oklahomom osvojio NBA titulu.
Što se tiče javnosti ovaj uspeh nije proslavljen kako dolikuje. Jasno je da se finale igralo u nedelju, a da je ponedeljak prvi radni dan. Ali, kada je slična situacija bila na fudbalskom Svetskom prvenstvu u Brazilu, gde je „Elf“ u finalu savladao Argentinu tek nakon produžetaka u kasnim večernjim satima, poslodavci su se hvatali za glavu, jer je većina radnog sveta prijavila raznorazne zdravstvene probleme zbog burne proslave osvajanja „boginje“.
Svoje slobodne dane iskoristio sam da skoknem do Rige i pogledam mečeve polufinala. Prijatno me je iznenadilo da se na letu našlo puno nemačkih navijača koji su krenuli put Baltika, ali je ipak u avionu najzastupljeni jezik bio srpski. Veliki broj navijača je iskoristio priliku da poseti „oronulu damu“, kako zovu glavi grad Letonije. Rekli su mi da su mnogo ranije kupili karte i obezbedili smeštaj, te bi ih mnogo skuplje izašlo otkazivanje aranžmana.
Novi prvaci Evrope po tradiciji sleteće u Frankfurt. Još nema informacija o dočeku. Ovdašnje novine, portali i TV stanice posvetili su veliku pažnju osvajanju titule evropskog prvaka. Tiražni „Die Welt“ konstatuje da je ovo najbolja generacije nemačke košarke koja je u finalu nakon krimi završnice pobedila Tursku. „Bild Zetung“ preneo je i radost Tomasa Milera koji sada igra fudbal u Americi zbog uspeha košarkaša, konstatujući da je tim izneo neizvesnu završnicu i doveo Nemačku do druge titule evropskog prvaka.
Kakav je ovo poduhvat u objedinjavanju titule pravaka Evrope i sveta, reći će vam podatak da je Nemačka uspela da udje u društvo takvih košarkaških velesila kakve su SSSR, Jugoslavija i Španija. U tom društvu nisu Francuska, Italija i Grčka.
Photo: FIBA