Danas je 49. rođendan najboljeg argentinskog košarkaša svih vremena Emanuela Đinobilija.
Levoruki Argentinac igrao je u NBA ligi od 2002. kada je sa 25 godina nakon SP u Indijanapolisu preselio u San Antonio sve do aprila 2018. godine kad je već zagazio u petu deceniju njegovog života, pre svega zahvaljujući svom rođaku i fiozioterapeutu Paulu Makariju. Zajedno su bili čak 18 godina, iako ne u fizičkom smislu. Makari u Fuenlabradi pored Madrida ima svoj centar za fizioterapiju koji posećuju mnogi sportisti, a Manu Đinobili je dok je igrao 16 sezona u dalekom San Antoniju poštovao sve što mu je Makari priopisao: hrana bez glutena, bez belog brašna, bez paste…
Makari je bio uz Đinobilija od njegovih dana u Kinderu iz Bolonje. Kasnije su im se putevi razišli, ali na svakih 40-ak dana Makari je odlazio u SAD da radi sa Đinobilijem. Fizioterepaeut kaže da je njegov posao više sprečavanje povreda nego njihovo saniranje. Što bi se reklo kod nas, bolje sprečiti nego lečiti. Zanimljivo je da Makari ne koristi led, ni hladnu vodu. Posebnu pažnju Makari poklanja ishrani, umesto zabranjenih jela forsira ribu i sve što pomaže obnovi energije. Dodaje da trening i ishrana nisu dovoljni za dugovečnost sportiste ako privatni život nije u redu, isto kao i okruženje u timu. „U dobroj atmosferi u timu uvek je manje povreda“, tvrdi Makari.
Manua Đinobilija prvi put sam video na Mundijalu u Atini 1998, onom na kome je Jugoslavija postala prvak sveta. Na putu do titule morali smo u četvrtfinalu da savladamo jednu veoma nezgodnu Argentinu. Čitavih 30-ak minuta bilo je „gusto“, na kraju smo pobedili 70-62, možda i zato što Manu Đinobili nije igrao taj meč. Ne sećam se više zašto, ali i bez njega Argentina je sa Nikolom, Skonokinijem, Obertom, Espilom, Volkovickim… bila krajnje neugodan rival. Đinobili je u to vreme bio član Ređo Kalabrije u koju je došao iz Estudijantesa Baia Blanka. Na draftu 1999. San Antonio ga je izabrao u drugom krugu, kao pik broj 57, ali pokazaće se da je to bio jedan od najboljih poslova kluba iz Teksasa. Pre nego što će otići u NBA, Đinobili je proveo dve godine u Kinderu iz Bolonje (2000-2002). Sećam se da sam radio sa njim intervju za sajt Evrolige. Tokom pet utakmica finala plejofa 2001. Kinder-Tau često smo pričali. Kinder je pobedio 3-2, a on je bio MVP. Kasnije sam ga pratio na Mundijalu u Indijanapolisu 2002. kada nas je samo čudo u finalu odvelo u produžetak, i kasnije do titule, pa na „Dajmond bolu“ u Beogradu 2004, zatim Olimpijskim igrama u Atini 2004. gde je sjajna argentinska generacija dotakla nebo osvajanjem zlatne medalje a on nam ubacio 27 poena – uključujući i koš za pobedu (83-82) Argentine, sa sirenom…
Na istom takmičenju Amerikancima je u polufinalu (89-81) dao 29 poena, u finalu protiv Italije (84-69) 16. Gledao sam ga i na Olimpijskim igrama u Lonodnu 2012. Na povratku iz Londona sreli smo se na aerodromu i „ubili“ vreme ćaskanjem…
Manu Đinobili spada u sam vrh južnoameričkih košarkaša. Argentinci i Brazilci sporiće se da li je bolji Manu ili Oskar Šmit, ali nema potrebe da se porede. Obojica su veliki. Đinobili je za Argentince „košarkaški Maradona“, idol masa, predvodnik generacije koja je bila olimpijski šampion i svetski vicešampion. Đinobili je levak, „dvojka“, ali je lako igrao i na poziciji pleja, imao odličan šut i pregled igre, lako probijao „jedan na jedan“, mogao da pogodi sa bilo koje distance, bio tvorac ‘Eurostepa’ koji se do njegovog dolaska u San Antonio nije koristio u NBA ligi … Kompletan igrač koji je za 16 sezona u NBA odigrao 1057 utakmica, i koji je sa teksaškim klubom u svih 16 sezona koje je proveo u San Antoniju ušao u plej-of. U njih 4 je osvojio šampionske prstene i 2022. ušao u Kuću slavnih u Springfildu, a 2025. je proglašen za jednog od 25 košarkaša koji su ostavili najveći trag u Evroligi u ovom milenijumu.

Osim 4 titule prvaka NBA, ima i jednu Evroligu (2001), jednu italijansku ligu sa Kinderom (2001), dva italijanska kupa (2001,2002)… Sa Argentinom ima svetsko srebro iz 2002, olimpijsko zlato 2004, bronzu iz Pekinga 2008, dve zlatne medalje sa šampionata FIBA Amerika (2001, 2011) i niz individualnih priznanja. Posle prve sezone u NBA bio je izabran u drugu najbolju petorku debitanata, igrao je All Star 2005 i 2011, bio je član najbolje petorke na OI 2004, kao i na mundijalima 2002 i 2006, najbolji šesti čovek u NBA 2008, najbolji sportista Argentine u prvoj deceniji 21. veka.
Photo: AP Photo/Jessica Hill, ESPN Youtube, NBCSports YouTube, printscreen