Iza nas ostade nedelja, 15. jul 2018. godine, upamćena kao dan finala. Na ponos Srbije! Nacija se obradovala veličanstvenom povratku Novaka Đokovića, dok smo fudbalski megdan za svetski tron posmatrali sa tradicionalne „bezbedne“ distance, ali nam je zato, logično, još jedan razlog za radost priuštila naša košarka! I to ženska!
A kada je reč o damama, gde drugo, nego u Mađarskoj, tamo gde je pre tri godine osvojeno istorijsko zlato na EP seniorki (Budimpešta)!
Dakle, mlade srpske reprezentativke, izborile su srebro na EP u Šopronu! Bio je to povratak na mesto uspeha, jer gro ovog sjajnog tima čine devojke, koje su se prošlog leta, na juniorskom EP, okitile odličjem istog sjaja u istom gradu…
I sad bih mogla da nastavim o ovom grandioznom rezultatu iz milion uglova, da napravim milijardu preseka… Pa, recimo, da krenem kako pamtim trofejne početke mladog trenera Miloša Pavlovića u mlađim selekcijama Radivoj Koraća, preko seniorskih klupskih titula, do članstva u zlatnom stručnom štabu A reprezentacije…
Ili o ekstratalentovanim igračicama, poput dve Ivane, Race i Katanić, ili o sestrama Katanić i Radulović, koje su prošle kroz sve te sjajne “niže” nacionalne selekcije, a mlađi “primerci” tih tandema su u ovom najnovijem srebrnom sastavu… Pa i o svim ostalim, kako se to s pravom kaže, mladim nadama iz naših klubova, domaćih uporišta ženske košarke, koji se stojički bore i uz pomoć KSS rađaju talente…
Ili da “skočim” na stručni stab, u kojem “sede” legende poput Vesne Despotović, vlasnice bronze sa OI u Moskvi (1980.) i dr Mome Jakovljevića, koji je od osvajanja KEŠ sa Partizanom (1992.) i brojnih medalja sa muškom reprezentacijom, ostao sinonim za stručnjaka, prijatelja i oslonac naše velike uspešne košarkaške porodice…
A šta tek reći za Anu Joković, potpredsednicu KSS, koju eto, poslednju spominjem, a pokretač je, lider i baza svih podviga naše reprezentativne ženske košarke u novijoj istoriji… Zašto poslednju? Zato što se i ovom prilikom nije eksponirala, već “samo” radila svoj posao. Uz pomoć desne ruke, Katarine Protić, službenice kancelarije za žensku košarku u Savezu i članice gorespomenutog srebrnog stručnog štaba…
Da sve bude lepše i slađe, najnovije ostvarenje za anale dogodilo se uoči Aninog rođendana, a na dar je dobila, ni manje ni više, nego srebro zlatnog sjaja!
I mogla bih tako u nedogled da nabrajam i gađam tu mađarsku srebrnu metu iz “svih” dimenzija. A ne bi trebalo zaboraviti da ove devojke tipičnog našeg košarkaškog stila, šarma i vaspitanja, ponosno nose simpatični nadimak “Jadranke” (zbog hit pesme – parodije na internetu, koju izvodi virtuelna pevaljka, a našem timu je bila motivaciona). Ali, kad pogledamo realno, možda to može da bude i asocijacija na Jadransku ligu, što im je (osim Ivani Raci, koja igra na američkom univerzitetu), najjače klupsko takmičenje, na kojem su igrale.
Naši mali, veliki, ne jadranski, već evropski biseri… Visoke, vitke, elegantne, ali dečjih lica, još pomalo nejake, krhke, od kojih trener Pavlović očekuje da se tek razgoropade. Naravno, dočekaćemo i to, jer iz ove perspektive, vidljiv je nagoveštaj budućih seniorskih slavlja…
– Ispisali smo novu stranicu istorije, prevazišli smo sebe u svim segmentima. Najveće zasluge pripadaju devojkama. Bilo je teško, posle malo slabije igre na startu, napredovali smo korak po korak. Cilj je bio plasman među osam najboljih, a stigli smo do srebra. Takav sam, kakav sam, uvek želim više i ubedih devojke da možemo da napravimo čudo. Zasitili smo se borbe za opstanak u diviziji, ovo je generacija koja je od dna stigla do postolja – ne krije zadovoljstvo selektor Miloš Pavlović.
Strateg mlade ženske nacionalne selekcije se ukratko osvrnuo trijumfalnom stazom takmičenja u Šopronu:
– U grupi smo savladali vrlo dobre timove Slovačke i Nemačke, uz poraz od Rusije. U hodu smo korigovali igru, podizali samopouzdanje. U osmini finala protiv Slovačke je bila rapsodija, a onda smo igrali sa selekcijom domaćina, našim dužnicima i posle velikog minusa uspeli da to iznesemo i plasiramo se u polufinale. Tamo nas je čekala fenomenalna selekcija Italije, sa kojom smo vodili tešku bitku, igrali produžetak i prošli u finale.
Pavlović naglašava da je tim u finalnom susretu sa Španijom podbacio na planu samopouzdanja.
– Sve smo probali, vrteli sastav, ali se neki strah uvukao. U drugom poluvremenu je bilo bolje, ali nedovoljno za preokret. Meni je to trenerski teško palo, ali pre finala smo se mnogo potrošili, voljom žreba, za razliku od Španije. Međutim, to ne umanjuje značaj našeg uspeha. Sve potvrđuje činjenica da su iza nas ostale selekcije poput Francuske, Italije, Rusije… Naše igračice samo da pojačaju veru u sebe, moći će u perspektivi da pruže mnogo više.
Poraz u finalu nosi rizik od upadanja u zamku žala, jadikovki ili nezadovoljstva, ali Pavlović je s valjanim razlogom izbegava.
– Osvajanje srebra je neverovatan uspeh. Čudo! Još jednom sve čestitke ekipi i stručnom štabu. Devojke su bile sjajne, kao i svi članovi stručnog štaba, svako od njih je besprekorno obavio svoj deo posla. Da spomenem i kako je Bojan Ivanović marljivo spremao podatke o protivnicama, sve brižljivo skautirao.
I lepa poruka selektora Miloša Pavlovića za kraj:
– Ništa se ne događa slučajno. Bitan je karakter. Pobednički.
I šta dodati kao zaključak? Nepodeljeno mišljenje svih aktera EP mladih u Šopronu je da su Srpkinje plenile na svakom koraku, kako ponašanjem, tako i igrom. Da su osvojile srca svih, svedoči i primer kako su ih posle izborenog plasmana u finale, dočekale u hotelu koleginice, drugarice iz hrvatske reprezentacije.
E, to je ta (naj)lepša strana (srebrne) medalje. Devojke za primer! Srpske ratnice pod obručima…
Naše Jadranke, prave Spartanke!
ZLATNI PUT DO SREBRA
Naše devojke su do srebra na EP stigle fantastičnim skorom 5-2. Uz impresivnih pet pobeda, zabeležile su dva poraza, u grupi od selekcije Rusije i u finalu, od Španije, koja u svojim redovima ima dve snažne tamnopute igračice.
Zlatni put do srebra je izgledao ovako: Srbija – Slovačka 72:65, Srbija – Nemačka 71:64, Srbija – Rusija 63:75 (u grupi A), Srbija – Slovačka 100:61 (osmina finala), Srbija – Mađarska 73:61 (četvrtfinale), Srbija – Italija 64:58 (polufinale), Srbija – Španija 50:69 (finale).
DVE IVANE BOGOM DANE
Dve Ivane, Raca i Katanić, sjajno su predvodile naš tim i potpuno zasluženo se našle u idealnoj petorci šampionata. Pored njih u najboljoj postavi su Lara Vesterik (Holandija), Satou Sabali (Nemačka) i Iris Džunio Mbulito (Španija), koja je ponela MVP titulu EP.
– I to što su naše dve igračice u najbojoj postavi šampionata dovoljno govori kakav smo utisak ostavili na EP – zadovoljan je selektor Pavlović.
SREBRNA DRUŽINA
Kako moćna ekipa, kakvih 12 srpskih srebrnih gracija! To su: Nevena Naumčev, Mina Đorđević, Vladana Vujisić, Tamara Jovančević, Lara Radulović, Marijana Zukanović, Teodora Turudić, Milica Bojović, Ivana Raca, Nevena Vučković, Ivana Katanić, Marija Stojanović.
I naravno, vrhunski stručni štab: selektor Miloš Pavlović, prvi pomoćni trener Vesna Despotović, drugi asistent Bojan Ivanović, dr Momčilo Jakovljević, fizioterapeut Marko Đurković i tim lider Katarina Protić.