Završilo se onako kako je bilo očekivano (mada nije moralo, bar ne sa 3-0) ali sad kad je zavesa pala, kad je odigrana poslednja scena košarkaške bajke koja je imala čak 27 epizoda, ostaje samo da košarkašima Crvene zvezde kažemo jedno veliko „hvala“. Sjano su predstavljali klub i srpsku košarku, u trećem učešću u Evroligi otišli su treći korak napred i ako je po logici stvari dogodine bismo mogli da ih očekujemo na Fajnal Four turniru.
Kada je posle druge moskovske utakmice moj prijatelj Danilo Šotra napisao komentar pod naslovom „Porazi nisu za ponos“ hteo sam, kao i mnogo puta tokom našeg dugogodišnjeg poznanstva, da izrazim svoje neslaganje sa (nekim) njegovim stavovima, ali reših da sačekam i treću utakmicu. Zvezda je (opet) izgubila ali – bez obzira na generalno tačnu konstataciju da porazi nisu za ponos – ima poraza i poraza. Zvezda nam je u svom sazrevanju ove sezone ponudila nekoliko „vrsta poraza“, od onih kada te protivnik „prebije“, kao Real u Madridu ili protiv Himkija u Moskvi, i posle kojih samo možeš da analiziraš sopstvenu igru i slabosti. Ima i „poklonjenih“ poraza, poput onog u Istanbulu protiv Efesa i (manje) protiv Darušafake. Ima i časnih, poput ovog večerašnjeg protiv CSKA sa kojim Zvezda, osim po veličini imena i tradiciji, danas ni u čemu ne može da se poredi. Ima i nesrećnih, poput onog prošle nedelje u drugom meču u Moskvi, kad se Jović okliznuo. Čini mi se da bi svima bilo lakše da je šutnuo i promašio nego ovako, bez pokušaja i bez šanse da ikada saznamo da li bi „ušla“, da li bi Zvezda sa budžetom 8 puta manjim od CSKA a sa 8 puta više publike pobedila ruskog giganta… Ima i poraza na koje utiču okolnosti, recimo odsustvo najboljeg igrača, rano ispadanje nekog bitnog košarkaša sa 5 ličnih grešaka, ili loše suđenje. Ne kažem da su sudije kumovale porazu u trećem meču sa CSKA, ali gde videše one korake Štimca za -6 kada je Zvezda bila u naletu?
Kao što ima raznih poraza, ima i raznih pobeda. Velikih, ubedljivih, srećnih, poklonjenih… Crvena zvezda je ove sezone odigrala 27 utakmica u Evroligi i do plejofa imala bilans 12 poebada i 12 poraza. Sada je, sa 0-3 u plejofu, prešla u rezultatski minus, ali niko nema pravo da bude nezadovoljan. Možemo da budemo tužni, da nam bude žao, ali ne možemo, jer nemamo pravo, da se ljutimo. Zvezda je igrala časno, pošteno, dobro… Moj unuk Pavle bio je u nedelju nezadovoljan jer je na takmičenju u plivanju bio slabije plasiran nego što je očekivao. Ja sam bio prezadovoljan jer je posle mesec dana bez treninga zbog bolesti isplivao lični rekord na 100 prsno. Znači, dao je trenutni maksimum. Čini mi se da taj kriterijum treba da važi i za Zvezdu: ako se složimo da je dala maksimum (u globalu, pustimo sad pojedine utakmice na kojima nije bilo dovoljno nerava, sreće ili boljeg suđenja) moramo biti zadovoljni. Biti u 8 sa najmanjim budžetom, sa igračima o koje se otimaju evropski bogataši, sa mladima koji dolaze, sa perspektivom zdravog, saniranog i u svakom pogledu stabilnog kluba, razlozi su za zadovoljstvo.
Razlog za zadovoljstvo mora da ima i selektor Saša Đorđević. Zvezda mu je vratila izvrsnog i za godinu iskusnijeg Stefana Jovića, ponudila (u perspektivi) Marka Gudurića, reafirmisala Marka Simonovića kao specijalca za konkretne zadatke (trojke), nagovestila sazrevanje Nemanje Dangubića i (možda) najavila povratak u reprezentaciju velikog borca Vladimira Štimca.
Dogodine neće biti lako jer priče o napadu na nekoliko Zvezdinih igrača nisu bez osnova. Ako se i zadrži nacionalni sastav, teško će biti naći tako kvalitetne strance kakve je ove godine imala, ali zašto unapred sumnjati? Menadžment kluba je ove godine pokazao da se razume u svoj posao i treba se nadati da će to ponoviti i u narednoj.
Zato, još jednom: hvala Zvezdo za 13 magičnih večeri u „Pioniru“ i „Areni“, za svih 12 pobeda i nekoliko više nego časnih poraza. Ostaje samo da se, kao u „Kazablanci“, kaže:
-Sviraj to ponovo, Sem. (Čitaj:Odigraj to ponovo, Zvezdo).
Photo: Euroleague
5 komentari
Sjajan clanak g. Stankovicu. Kao i uvek zadovoljstvo vas je citati.
Zasto toliko ulizivanja Covicu ? Zasto tolika snishodljivost ? Jos se hvali po celom gradu kako ce da ucutka Sotru ? Jel zbog toga ? Koji mendzment ? Pavlovic i Ristovic ? Ili onaj drugi koji ispravlja i placa odlaske Sofoa, Mekela, Tompsona i Vilijamsa ? Koji placa ne igranje nasti;a, takodje skupo placenog ? Smete li o tome da napisete, ili ce Nebojsa opet da zove, kako se hvali i da sredi nepodobne, kao Sotru i Tegija ? Kakava reprezentacija ? Sem Jovica niko je nece videti. Kakava skloa kluba, sve su pokupovani domaci igraci od Miska, niko nije napravljen iz toliko hvaljenih mladjih selekcija, ukljucujuci i Gudurica. Gdes su Rebic i Tejic sinoc,gde je kupljeni Simanic ?
Koliko se srozavate ovim ulizivanjem Covicu
Tacno tako. Bili su stvarno sjajni. Iako sam Partizanovac sinoc u areni smo svi bili ponosni na Zvezdu. Nadam se za nasu kosarku, za moje prijatelje Zvezdase, i naravno za sebe, da se sledece godine obistini ta logika 4-og koraka! (ako FIBA da!) 🙂
Tako je!
“Menadzment kluba pokazao da se razume u svoj posao”?! Da li se to razumavanje ogleda u lutanju, brzo se zaboravlja da su stranaca s pocetka sezone – Mekel, Sofo, Tompson, Vilijams brzo pokazali promasenim, naknadno dovedeni Miler, Kinzi, Simonovic, Micic, Stimac”, mladi, koji su trebali dobiti sansu ove sezone – Radanov i Simanic, gurnuti u drugi plan, pa s toga tu ne vidim bilo sta dobro. Samim tim, teza o “siromasnoj” Zvezdi apsolutno ne drzi vodu, tokom sezone su se prakticno formirala dva tima, a svi otpusteni stranci dobili prilicne “otpremnine”