Većina košarkaša koji su elita u američkoj srednjoškolskoj konkurenciji pred kraj posljednje godine u srednjoj školi, a nekad i mjesecima prije toga, odluče na kojem koledžu će nastaviti sa individualnim košarkaškim razvojem i obrazovanjem. Zbog pravila da se direktno iz srednje škole ne može u NBA elitni srednjoškolci dolaze u iskušenje da li uopšte ima smisla gubiti godinu dana na koledžu poštujući “one & done” pravilo, i čekati čitavu sezonu da bi se mogli prijaviti na draft ako već pred tu sezonu imaju šansu potpisati lukrativan profesionalni ugovor. Kad sam odlazeću direktoricu unije NBA igrača Mišel Roberts i novouposlenog sidikalistu Hozea Kalderona baš pred samo izbijanje koronavirusa upitao za njihov stav o “one & done” pravilu, odgovorili su mi da misle da je to pravilo prvoklasna glupost!

Adam Silver još ne posustaje i održava ovu NBA branu za srednjoškolce ustanovljenu od pokojnog Dejvida Sterna u dogovoru sa sindikatom igrača još 2006. godine. Glavni razlog je bio humanističke prirode: da se ne bi trgovalo maloljetnicima, bez obzira na nekompatibilnost takve restrikcije tržištnoj ekonomiji. Suočen sa ogromnim gubicima izazvanih pandemijom, jer samo od izgubljenih posjetilaca arena NBA gubi 40% profita, moguće je sa će Silver uskoro i revidirati svoj stav i vratiti minimalnu starosnu NBA granicu na 18 godina.

Odmah nakon uvođenja ovog starosno-diskriminirajućeg pravila 18-godišnji Brendon Dženings je prvi izabrao igranje u Rimu na godinu dana, i upoznavanje za njega do tada nepoznatog objekta u kupatilu zvanog bide, umjesto života u internatu na jednom od univerziteta koji su se otimali za njega. Nakon njega u godinama koje su sledile bilo je još mnogo sličnih slučajeva. Današnji NBA igrači, kao što su Mudije, Ferguson ili Bejzli, takođe su izbjegli amaterizam koledž košarke, a najsvježiji prominentan primjer su Lamelo Bol i Ar Džej Hempton, koji su umjesto na neki od koledža jesenas otišli u ligu ukrajinskog privatnika, u Australiju odnosno Novi Zeland, a već odavno su projektovani da budu izabrani u vrhu ovogidišnjeg drafta.

Bonaca uslovljena pandemijom je promjenila konvencionalan život širom svijeta gdje su svi u gubitku i čekaju na vjetar u jedra skidanjem administrativnih restrikcija, a NCAA je izgubila ogroman novac neigranjem ovoproljetnog završnog turnira. NBA je u jeku ove krize, uz takođe ogroman gubitak profita, odlučila da koledž asocijaciji dodatno stane na žulj i ponudila je tranzitni program srednjoškolcima preko svoje razvojne lige koji bi im plaćao preko 500 hiljada dolara za tu jednu sezonu prije drafta.

Jedan od najboljih mladih američkih košarkaša, višegodišnji reprezentativac kadetske, juniorske i U-19 selekcije Džejlen Grin brže-bolje se odlučio za ovu opciju. Prihvatio je profi platu plus prihode od reklamnih ugovora koje NCAA ne dozvoljava, umjesto amaterskog igranja za univerzitete Memfis ili Oburn između kojih se dvoumio, i zaradiće ukupno oko milion dolara prije drafta ’21. I njegovi vršnjaci Ajzeja Tod i Dejšen Niks su pogazili obećanja koje je dali svojim nesuđenim koledžima i odlučili se na isti korak. Novi tim razvojne lige baziran u južnoj Kaliforniji, u kojem će se naći ova trojica gore spomenutih mladih košarkaša, neće igrati sve utakmice sezone sa ostalim timovima razvojne lige, i odigraće samo njih 12 uz obavezan turnirski “šuokejs” razvojne lige. Ali NBA se pobrinula da ovi 18-godišnjaci budu okruženi sa ozbiljnim i odgovornim veteranima koji će im svojim primjerom ponašanja biti mentori, a taj specijalni razvojni tim biće probni balon za buduće potencijalno omasovljenje ovog tranzitnog programa. Obzirom da će malo koji evropski, kineski ili australijski klub nekom 18-godišnjaku ponuditi toliku lovu za godinu dana, ovi mladi košarkaši se apsolutno ne mogu okriviti zbog ovakvog izbora da ne odole tako visokim monetarnim ponudama. Sva trojica su manje više sigurni visoki draft pikovi ’21, a NBA je, da bi u očima javnosti opravdala ovu “krađu”, stupila u partnerstvo sa Univerzitetom Arizona Stejt koji će ovim igračima, uz G-league ugovor, omogućiti i punu studentsku stipendiju koju oni vrlo vjerovatno neće ni koristiti u edukativne svrhe. Ovim se, po riječima predsjednika NBA razvojne lige Šarifa Abdur-Rahima, domaći talentovani 18-godišnjaci zadržavaju u Americi gdje NBA skauti razvoj igrača mogu pratiti izbliza i iz prve ruke.

NCAA ovim ostaje bez nekoliko vrhunski-talentovanih i marketabilnih košarkaša u narednoj sezoni, ako uopšte sezona ove jeseni i počne na vrijeme. Ono što se već godinama iza kulisa zagovara je da i koledž košarkaši konačno prestanu da budu amateri kad već NCAA na njihov račun zgrće stotine miliona dolara. Beneficije koledž košarkašima ispod stola su javna tajna, razlog mnogim skandalima, zabranama, otpuštanjima i ostavkama u NCAA, i sjajno su opisane u nedavno izašlom dokumentarnom filmu HBO-a “The Scheme”. Preporučujem ga svim košarkaškim fanovima koji ga nisu pogledali, a rečenica glavnog aktera filma na samom kraju objašnjava sve što se ove problematike tiče.

Otopljavanje klime u javnosti za promjenom nelogičnog NCAA amaterskog sistema je nešto što je dobro pogurano ovim zadnjim NBA postupkom preko razvojne lige, i napravljen je još jedan ogroman korak bliže da profesionalizam koledž sportista postane realnost. Po prijedlogu lobista koji su potplatili kalifornijske političare ova ideja o mogućnosti zarade koledž sportista je već prošla kroz sudsku proceduru kojom je kompenzacija koledž atleta reklamnim ugovorima legalizovana u Kaliforniji. Odmah iza “Zlatne države” i masa drugih američkih saveznih država je krenula istim legistlativnim putem, a prije koji dan i čelnici NCAA su najavili da će od januara 2021. mladi košarkaši konačno moći da zarađuju od reklamnih ugovora. Ovim će slovo ‘A’ koje decenijama stoji u NCAA akronimu (p)ostati samo mrtvo slovo na papiru.

Konzekventno kapitalističkom modelu utrke za dobrima, očekuje se omasovljavanje ovog “professional path” programa u NBA razvojnoj ligi u narednim godinama, i proširenje sa ovog jednog elitnog razvojnog tima na više njih. Elitizam i klasno raslojavanje svih sfera američkog društva će zbog uticaja pandemije, a najviše zbog Trampove tvrdo-kapitalističke politike, biti još naglašenije u naredne četiri godine, pa će se to sasvim sigurno preliti i u košarkaški biznis. 

Stoga bi i neka naša djeca, kao Tristan Vukčević, Roko Prkačin ili Matija Belić, već ljeta ’21 mogli za pola miliona dolara u razvojnu ligu ili, ako ništa, za nešto manje pare na koledže. Ostaje da se vidi kakve sume će se tržišno uspostaviti za reklamne ugovore za patike i još štošta na nekim od elitnih koledž programa. Ovim bi mnogi mladi košarkaši mogli pohrliti preko bare, umjesto da ostanu na starom kontinentu potpisujući dugoročne robovske ugovore u evropskim klubovima sa velikim NBA izlaznim klauzulama. Ako se brzo iskorijeni koronavirus, i kad se sistemi pravljenja prihoda sportista od reklama na stotinama američkih koledžima uhodaju, za koju godinu broj odlazaka naših najboljih 18-godišnjih košarkaša u Ameriku, ali i iz ostatka svijeta, bi mogao da se uveća i eksponencijalno.

Photo: YouTube printscreen