Priča o brojevima (2)
- September 22, 2016
- 1 comments
- Vladimir Stanković
- Posted in NBA
Postoji taj lep običaj u NBA ligi da se dresovi zaslužnih igrača “penzionišu”, da ostanu da vise ispod plafona dvorane i da više niko u tom klubu ne nosi taj broj. Svaki od tih dresova, kao i baš svaki sportski dres, ima svoju priču. Ovo je specifična: priča o najslavnijim igračima NBA lige koji su nosili dresove sa brojevima od 0 do 50. Niko je dosad nije ispričao.
6 – Bil Rasel. Jedan od najvećih. Legenda Bostona i NBA. Vlasnik 11 šampionskih prstenova. Niko kao on. Verovatno nije najbolji svih vremena, ali je u najužem krugu onih koji su stvarali istoriju NBA.Udruženje američkih sportskih novinara izabralo ga je 1980. za najboljeg igrača u istoriji NBA, ali to je bilo pre Medžika i Džordana.
Imao je snažan karakter koji mu je pomogao da prevaziđe rani gubitak majke, sa samo 12 godina. Znao je da kaže da u sportu nema politike, samo brojke. Ili gubiš ili dobijaš. On je voleo ovo drugo. Bio je član američkog olimpijskog tima u Melburnu 1956. gde je lako dobio duel sa sovjetskim džinom Kruminšom. Kada je postao profesionalac njegovi dueli sa Viltom Čemberlom postali su antologijski. Legendarni trener Bostona Red Ojerbah videoje u Raselu kockicku koja je nedostajala da se složi šampionski tim. Već je na pleju imao genijalnog Boba Kuzija, kada je doveo Rasela napravio je jedan od najboljih tandema u istoriji lige.
Lična karta:
Ime: Viliam Felton Rasel
Rodjen: 12.2.1934. u Monrou, Luizijana
Visina: 2,08
Univerzitet: San Francisko
Draft : 1956 (Sent Luis, treći pik, ali su prava ustupljena Bostonu u zamenu za Eda Makulija)
NBA: Boston Seltiks (1956-1969)
Broj poena u regularnoj sezoni: 14.522 (15,1)
Broj poena u plej-ofu: 2.673 (16,2)
Broj skokova: 21.620+4.104=25.724 (22,8)
Broj utakmica: 963+165=1.128
Ol-star: 12 puta (58-69)
Priznanja: šampion NCAA 1957. i 1958, MVP NCAA 1957, šampion NBA 11 puta (57,59-66,68,69), osvajač zlatne medalje na Olimpijadi u Melburnu 1956, najbolji skakač Bostona u njegovoj istoriji (21.620), MVP lige 58,61, 62, 63, 65, u prvoj petorci NBA 59,63,65, najbolji igrač Ol-Star 1963, biran u idealne timove NBA povodom 25 i 35 godina njenog postojanja.
Kuća slavnih: od 1974.
7 – Pistol-Pit Maravić. Mađioničar među koševima, Hudini sa loptom. Ne možemo ga smatrati našim, iako je srpskog porekla, jer se rodio u Americi i tamo dostigao najviše vrhove u igri među obručima, ali nesporno je da je bio prvi igrač na “ić” koga je zapamtila košarkaška Amerika.
Svojom pojavom zatalasao je nabildani i šablonizirani svet NBA do te mere da je publika od Pacifika do Atlantske obale hrlila u dvorane da vidi vragolije košarkaškog boema. A on joj nikada nije ostajao dužan. Gledale su se njegove asistencije – a Pit je nalazio najfantastičnije načine da doturi loptu do saigrača. Ali, sa posebnom pažnjom čekan je svaki njegov dribling. To je bio njegov autogram.
Košarkaški gen nasledio je od oca Presa koji je igrao u nekadašnjoj ABA ligi. Imao je specifičan šut, nekom nadahnutom reporteru učinilo se kao da poteže revolver na divljem zapadu i otuda nadimak “Pistol”.
Period njegovog studentskog nastupanja za Univerzitet Liuizijana Stejt podjednako je znčajan za njegovu karijeru. U prvoj godini imao je prosek koševa po utakmici 43,6, u drugoj – 43,8, u trrćoj – 44,2, i u čertvrtoj – 44,5! Ukupno – 44,2 poena , i to u vreme kada trojka još nije postojala! Ilustracije radi, Čemberlenov prosek na univerzitetu je bio 29,9 koševa, a Džordanov – 17,7!
Kao 3. na draftu 1970. uzela ga je Atlanta, i odmah je uskočio u startnu petorku i postao “prva puška” ovog tima. U prvoj sezoni imao je na 81 utakmici prosek 23,2 poena, i bio izabran u najbolju debitantsku petorku. Naredne tri sezone nastavio je da zasipa koševe rafalima od 19,3, 26,1 i 27,7 (u proseku). Uz obaveznih 6-7 asistencija po utakmici, stigao je 1973. i prvi poziv u Ol star tim.
Po isteku četvorogodišnjeg ugovora sa Atlantom prelazi u Nju Orleans Džez (danas Juta Džez). U novoj sredini koševa je bilo još više! Dogurao je 1977. do “Džordanovog” proseka 31,1 i titule najboljeg strelca prvenstva. Ali, sve češći su bili Maravićevi padovi forme i povrede, kao posledica asketskog života i ekstremne vegetarijanske dijete. Možda je najbolju utakmicu karijere odigrao februara 1977. kada je Njujorku ubacio 68 koševa. U 31. godini dočekao je 1979. da zaigra za Boston, klub koji je najviše voleo
Ostaje činjenica da je sebe i svoje srce apsolutno i do kraja poklonio ovoj igri. Sudbina je htela da Pit Maravić 5. januara 1988. istrči sa svojim prijateljima u Pasadeni na ulični košarkaški teren da odigra redovnu partiju basketa. U akciji, sa loptom u rukama, pao je na beton i ostao mrtav! Infarkt, srce kao da je iskočilo iz Pitovog tela i spojilo se večno sa terenom i koševima koji su bili sav njegov život.
Lična karta:
Ime: Piter “Pistol” Maravić
Rođen: 22.6.1947. u Olkvipi (država Pensilvanija)
Visina: 197
Univerzitet: Luizijana Stejt
Draft: 1970 – odabrala ga Atlanta kao 3. pika
NBA: Atlanta (1970-1974), Nju Orleans (1974-1979), Juta (1979), Boston (1980)
Broj poena u regularnoj sezoni: 15.948 (24,2)
Broj poena u plej ofu: 487 (18,7)
Broj utakmica: 658 + 26
Ol star: pet nastupa
Priznanja: univerzitetski igrač godine u NCAA ligi (1970), triput u najboljoj NCAA petorci, dvaput u A-petorci NBA lige, dvaput u B-petorci, član najbolje debitantske petorke, najbolji strelac lige (1977)
Kuća slavnih: od 1986.
8 – Kobi Brajant. Gledali smo ga do kraja prošle sezone. Povukao se sa 38 godina ostavljajući gomilu rekorda i nezaboravnih sećanja. Zanimljivo – bio je tek 13. pik na draftu 1996. ali nije zaigrao u dresu Šarlot Hornetsa, jer je zajedno sa Šekilom O’Nilom prosleđen u Lejkerse u kojima će provesti 20 sezona. Od prvih utakmica bilo je jasno da je zvezda rođena. Preskočio je studije, direktno iz srednje škole otišao je u NBA. I on je, kao i Pit Maravić, nosio košarku u krvi, njegov otac Džoe Brajant svojevremeno je igrao u Italiji. Torontu je 2006. ubacio 81 poen, najviše poslednjih godina, drugi najbolji indidvdualni skor posle Čemberlenovih 100 poena iz 1962. Treći je najbolji strelac svih vremena, iza Džabara i Karla Melouna. Vlasnik je čak 30 individualnih rekorda Lejkersa.
Imao je sve: šut, dribling, skok, asistenciju, karakter…
Lična karta:
Ime: Kobi Bin Brajant
Rođen: 23.avgusta 1978. u Filadelfiji
Broj utakmica u regularnoj sezoni: 1.346
Broj utakmica u plejofu: 220
Ukupno poena: 33.663
Titule: 5 puta prvak NBA (2000,01,02,09,10)
MVP finala: 2009,2010
MVP regularne sezone: 2008
Najpolji strelac: 2006 (35,4 poena)i 2007 (31,6)
Ol-star -18 puta, 4 puta MVP
Olimpijski šampion sa SAD 2008. i 2012.
Napomena: uz broj 8 u Lejkersima nosio je i dres sa brojem 24, dok je u srednjoj školi “Lowe Merion” imao broj 33.
9 – Bob Petit. Još jedan iz stare garde i još jedan koji je demantovao trenere. Škartirali su ga iz basketa i američkog fudbala kao netalentovanog ali to ga nije pokolebalo. Pomogao mu je otac Robert Petit senior. Napravio je specijalni program u kome je tenis imao važnu ulogu jer je pomogao Bobu da popravi koordinaciju pokreta. U drugoj godini srednje škole već je bio zapažen igrač tima a na maturi je izabran za Ol star utakmicu.
Za studije je izabrao Luizijana Stejt, univerzitet koji nije bio na glasu po košarkaškom timu ali je Bobu bilo važno da bude što bliže kući.
Igrao je na mestu centra i bio daleko najbolji skakač i strelac. Posle prve godine sreo se u jednom letnjem kampu sa Rejom Mejerom, trenerom koji je otkrio Džordža Majkana, koji mu je mnogo pomogao savetima. U dve poslednje godine studija ušao je u Ol Ameriken tim postavivši nekoliko rekorda. Prvo je Univerzitetu Džordžija Tek dao 45 poena, potom Džordžiji 50, da bi Luizijana koledžu ubacio i svih 60. Na draftu ga je dobio Milvoki Hoks, a trener Red Holcman odmah mu je rekao da će igrati krilo smatrajući da je prenizak i preslab za centra.
Tokom leta žestoko je radio spremajući se za novu ulogu što mu je omogućilo da odigra odlično i postane “debitant godine”. Štaviše, bio je izabran za Ol star što je bila posledica 20,4 poena po meču i 13,8 skokova.
U sezoni 1957/58. osvojio je titulu NBA šampiona sa Sent Luisom (u koji je bio premešten njegov klub) . U finalu su pobedili moćni tim Bostona sa 4-2. Ključni čovek šeste utakmice bio je Bob Petit, na 15-tak sekundi pre kraja postigao je svoj 50. poen za pobedu Sen Luisa od 110-109.
NBA statističari su izračunali da je sa 125 kopči kojima je bio “krpljen” tokom karijere jedan od igrača koji je dobio najviše udaraca, ali je retko kad propuštao utakmicu. Kao Majkan, znao je da igra sa gipsom, sa naprslim kostima i povredama svih vrsta. Jednom je u poluvremenu meča sa Boston Seltiksom ušiven sa 14 kopči da bi u nastavku dao 18 poena . Uoči Ol star utakmice 1958. naprsla mu je kost na ruci ali ga ni to nije sprečilo da zaigra, postigne 28 poena i uhvati 26 lopti što mu je, naravno, donelo titulu najboljeg igrača.
Ušao je u istoriju NBA kao prvi igrač sa 20.000 postignutih poena. Kada se povukao 1965. bio je vodeći strelac NBA sa 20.880 poena i drugi skakač sa 12.849 uhvaćenih lopti.
Lična karta:
Ime:Robert Li Petit Jr.
Rodjen:12.12.1932. u Baton Ružu, Luizijana
Visina: 2,05 m.
Univerzitet: Luizijana Stejt
Draft : 1954. (drugi pik, Milvoki Hoks)
NBA: Milvoki Hoks (54/55), Sent Luis (55-65).
Broj poena u regularnoj sezoni: 20.880 (26,4)
Broj poena u plejofu :2.240 (14,8)
Skokovi: 12.849+ 1.204=14.053 (16,0)
Utakmice: 880 (792+88)
Ol-star: 11 puta (55-65, 234 poena)
Priznanja: šampion NBA 56/58, najbolji igrač 1956. i 1959. debitant godine 1955, deset puta uzastopno u prvoj petorci (55-64), najbolji igrač Ol-star 56, 58. i 62. dok je 1959. titulu podelio sa Eldžinom Bejlorom, biran u idealne timove NBA povodom 25 i 35 godina NBA.
“Kuća slavnih”: od 1970.
10 – Volt Frejzer.Vilis Rid, Bil Bredli, Dejv Debušer, Dik Barnet i Volt Frejzer – to je bila “razbijačka družina iz 50. ulice”. Tako su zvali jednu od najboljih postava NBA lige svih vremena, kvintet šampionskog Njujorka iz sezone 1969-70. Igrali su takvu odbranu da je to bila prava noćna mora za sve protivnike, a ključar tog njujorškog “katanca” bio je Volt Frejzer. Po mnogima, najbolji odbrambeni igrač u istoriji NBA lige.
Rođen je u Atlanti, a kasnije, kad je stasao za fakultet, upisao se na malo poznati Južni Ilinoij. Bio je pravi fanatik košarke, toliki da je vrlo lako zaboravljao na školske obaveze. Zato su mu na drugoj godini studija zabranili da igra za univerzitetsku ekipu – jer je imao loše ocene! Trener mu je ipak dozvolio da trenira, ali je služio kao sparing partner ostalim igračima. Obavljao je samo defanzivne zadatke.
Ipak, nije ostao nezapažen sakutima iz NBA. Briljirao je na univerzitetskom pozivnom NIT turniru u njujorškom Medison Skver Gardenu 1966. Frejzerov Ilinoj je osvojio prvo mesto, a Volt je bio proglašen za najboljeg igrača turnira. Skauti Njujork Niksa su čitko i jasno zabeležili njegovo ime u svoje teftere, i par meseci kasnije ga biraju u prvoj rundi drafta. U prvoj sezoni imao je prosek od 9 poena, u drugoj ga je duplirao i nastavio da napreduje.
Volt Frejzer je beskrajno mnogo zadužio Njujork, ali kraj njegove karijere je ispao prilično neslavan. Posle jedne decenije provedene u dresu Niksa, novi trener Vilis Rid (njegov dugogodišnji saigrač) je u leto 1977. odlučio da iskusnog Frejzera proda Kavalirsima iz Klivlenda. Tamo su ga snašle brojne povrede, više se lečio nego igrao, i 1979. je okončao karijeru. Ostao je upamćen kao bek koji je bio perjanica možda najjačeg kvinteta u istorji ove igre, i kao sinonim košarke u Njujorku.
Biografija:
Ime: Volter Frejzer Jr.
Rođen: 29.3.1945. u Atlanti
Visina: 193
Univerzitet: Južni Ilinoij
Draft: 1967- Odabrao ga Njujork kao 5.
NBA: Njujork (1967-1977), Klivlend (1977-1980)
Broj poena u regularnoj sezoni: 15.581 (18,9)
Broj poena u plej-ofu: 1.927 (20,7)
Asistencije: 5.040 (6,1) + 599 (6,4)
Skokovi: 4.830 (5,9) + 666 (7,2)
Broj utakmica: 825 + 93
Ol star: sedam nastupa
Priznanja: Član šampionskog tima dva puta (1970, 1973), četiri puta u A-petorci šampionata i dva puta u B-petorci, sedam puta u defanzivnom A-timu, MVP Ol star meča (1975)
“Kuća slavnih”: Od 1986
Photo: NBA
Veoma zanimljiv blog. Eto, legendarni Pistol Pit sa onakvim prosjekom poena na Univerzitetu, tek 3. pik na draftu. Legenda Bostona Bil Rasel, 5 puta MVP prvenstva a samo 3 puta u idealnoj petorci prvenstva. Zanimljivo koliko je tadasnjih desavanja, danas gotovo nezamislivo! Mozda ne bi bilo lose da u ovom blogu neki dresovi dobiju duplikate. Eto, na 6-ici da se pomene i legendarni Doktor Dzej, pa i Lebron Dzejms, jer znamo da na broju 23 nece biti mjesta. Kakva ce tek guzva biti na broju 33. Jer, u suprotnom ostajemo uskraceni za neku od legendi, samo zato sto mu se poklopio broj sa drugom legendom!