Iskreno, ne bih da sam u koži selektora Saše Đorđevića. Razmenili smo pre neki dan par mejlova, nije mi nagovestio da se neki igrači neće odazvati da igraju na kvalifikacionom turniru. Možda ni on tada nije znao na koga sve može da (ne)računa. Sad je poznato da Nemanja Bjelica ne dolazi zbog povrede, Boban Marjanović zato što nema ugovor u NBA a Nikola Milutinov zato što mu se tako hoće. Od teoretske početne petorke – bar u mojoj glavi -Teodosić, Bogdanovic, Bjelica, Jokic, Marjanovic- faliće dvojica. U košarci je mnogo kad nedostaje jedan bitan igrač, kad nema dvojice situacija je mnogo teža.
Panici nema mesta, mislim da i sa momcima koji su se odazvali možemo da pobedimo Angolu i Portoriko, i posle u odlučujućem meču onoga ko bude prvi u drugoj grupi u kojoj su Češka, Letonija i Japan. Tipujem na Češku, sa Satoranskim, Veselim, Šilbom…
Muči me, a verujem i Sašu, dilema šta posle predolimpijskog turnira, pod uslovom da se on završi kako treba, odnosno našim plasmanom u Rio. Kako nekom momku koji se odazvao, ušao u 12 i pomogao koliko je mogao da odemo na Olimpijadu reći da u avionu za Brazil za njega nema mesta? Ako je u “slučaju Bjelica” u pitanju viša sila, a povreda svakako to jeste, ako taj koji uđe u tim umesto njega zna da je u statusu „prve rezerve“, možda dilema i neće biti tako velika. Ali, šta sa Bobijem Marjanovićem? Kako reći, recimo, jednom Vladimiru Štimcu da je dobar za pre-olimpiko a nije za Rio jer je Bobi u međuvremenu potpisao novi ugovor u NBA? Ne osuđujem Bobana, daleko od toga, možda bih i ja na njegovom mestu postupio isto. U pitanju je dalja karijera, visok ugovor i sve što uz to ide, ali se stavljam u ulogu selektora koji treba da nađe zamenu za startnog centra a onda da se tom istom igraču, eventualno, zahvali… Dilema nije ni laka ni mala, i ne znam kako će je razrešiti. Da sam selektor, znao bih šta mi valja činiti, ali, na sreću, nisam.
Šta tek reći za Milutinova? Đorđević ga je prošle godine poveo na Evropsko prvenstvo, dao mu prednost nad Štimcem, gledajući napred. Milutinov je mlad, talentovan, treba ga čekati i Sale je u najboljem maniru nekadašnje prakse o postepenom i planskom uvođenju mladih igrača u nacionalni tim išao tim putem. Isto bi se moglo reći i za Ognjena Kuzmića kome je, osim u reprezentaciji, šansu dao i u Panatinaikmosu, a nešto nemam utisak da mu je ovaj uzvratio igrom. Ženidba nije mala stvar u životu svakog mladog čoveka, ali ako se nešto jako želi uvek ima mogućnosti da se napravi prioritet obaveza. Ne bih sada da nabrajem slučajeve kada su reprezentativci, u raznim sportovima, oblačili državni dres dan posle smrti oca ili majke, možda su i neka venčanja bila planirana za period u kome nije bilo reprezentativnih obaveza.
Šta reći za Bogdanovića i Kalinića, koji su koliko u ponedeljak završili klupske obnaveze a od danas su u reprezentaciji? U istoj situaciji je i Milan Mačvan. Zvezdini reprezentativci i Zagorac iz Mege imali su samo neki dan više za predah, o pravom odmoru nije moglo biti reči. U sličnoj situaciji su Stefan Marković i Nemanja Nedović, nije se naodmarao ni Miloš Teodosić, ali svi su došli i daće sve od sebe da odu na Olimpijadu.
Da li će igrati i za neke od odsustnih ostaje da odluči selektor. I to mu je u opisu radnog mesta.
Photo: MN press
1 komentar
[…] http://kosmagazin.com/saletove-muke-i-moralne-dileme/ […]