Sašin izbor

od Aleksandar Ostojić
16 pregleda

 

Da se razumemo: svakom ko nešto radi treba dati podršku sve dok ne prokocka poverenje. Pa i Saši Đorđeviću. Njemu pre svega, jer je toliko puta do sada pokazao i dokazao da poverenje njemu ukazano je dobro plasiran kapital. Saša sve vraća sa kamatom od koje decenijama svi u ovoj zemlji živimo bolje.

Naravno, selektora naše reprezentacije ne smatram bogom i bezgrešnim, i kritikovaću ga svaki put kad pogreši. To sam i činio posle utakmice sa Litvanijom na poslednjem Evropskom prvenstvu jer mislim da je moglo i trebalo bolje. Ali nikako se ne pridružujem klupski ostrašćenim učesnicima raznoraznih foruma i diskusija na društvenim mrežama, koji komentarišu Sašin izbor 16 reprezentativaca, odnosno precrtavanje osmorice sa spiska od 24. Da budem potpuno jasan: u pljuvanju našeg selektora takmiče se navijači Partizana i Zvezde, povod je da li je trebao biti precrtan Dragan Milosavljević, odnosno da li su trebali u reprezentaciji da ostanu Marko Gudurić i Simonović. Zapravo,  od toga sve krene, a vrlo brzo pljuvanje ode u tri lepe…

Sećam se, slično je bilo i pre dve godine, pre nego što je Sašina reprezentacija osvojila srebrnu medalju na Svetskom prvenstvu u Španiji. Samo je tada povod bilo izostavljanje Bobana Marjanovića. Ma nije ni važan povod, uvek će se naći i svaki će biti dovoljno dobar da se oplete po selektoru. A šta će se dogoditi ako taj isti Saša Đorđević sa svojim momcima ode na Olimpijske igre u Riju, i tamo osvoji neku medalju? Hoće li ga i tada kritikovati? Neće, znam šta će biti: zavući će se u mišju rupu i javiće se ponovo prvom sledećom prilikom.

Uspeh se u ovoj zemlji teško prašta, to je poznato. Lepo je na ovom našem portalu to opisao Dugi Damnjanović, u jednoj kolumni u kojoj je pomenuo Novaka Đokovića. Ono kad je izgubio jedan meč, a „stručnjaci“ su odmah počeli da se javljaju tvrdeći da su oduvek znali da on pojma nema… Ko zna šta bi ti isti o Saši Đorđeviću pričali da je slučajno promašio sve one važne trojke. Na sreću, pogodio ih je i obezbedio sebi mesto u istoriji bez obzira šta ko misli o njemu.

Ko prati istorijske tekstove na ovom portalu mogao je pročitati svedočenja o brojnim sjajnim košarkašima koje Aca Nikolić, Ranko Žeravica, Mirko Novosel i drugi nisu pozivali u reprezentaciju. Moka Slavnić je godinama bio višak u nacionalnom timu, Vladimir Cvetković nije igrao u Ljubljani jer ga nije želeo Ivo Daneu, o tome šta su mogli Radmilo Mišović i Srećko Jarić napisane su knjige… Bez njih reprezentacija je osvajala medalje, što je dokaz da treba verovati selektoru i njegovoj viziji. Tako je i u ovom slučaju: šta to znači da je među 16 trebao da ostane Milosavljević, a da otpadne Gudurić? Po meni – znači da je 15 igrača sa Đorđevićevog spiska nesporno! A ko će biti šesnaesti, i da li će taj uopšte kasnije putovati na Olimpijske igre, koliki bi mogao biti, ili će biti njegov doprinos reprezentaciji – pa to su toliko nebitne stvari.

Još da dodam da je Saša Đorđević izdanak (nadam se ne poslednji) jedne plemenite škole koju smo nekada zvali „jugoslovenska košarka“, a sada pokušavamo da ovu srpsku vratimo tim korenima. A ta košarkaška škola oduvek se bazirala na poverenju u mlade igrače i davanju šanse upravo njima. Uostalom, pa pre neki dan smo na Koš magazinu pustili tekst o Svetskom prvenstvu u Španiji, ali onom iz 1986. Tadašnji selektor Krešo Ćosić je odveo ekipu u kojoj je polovina igrača imala 21-22 godine, i uzeo bronzu. Đorđević je na tom tragu, spaja u reprezentaciji velike zvezde, iskusne igrače i mlade nade. Da sad ne nabrajam kome je sve ukazao poverenje otkad je selektor, i zato ću uvek dati svoj glas i njemu, i svakom ko u nacionalni tim pozove Gudurića, Zagorca, Dangubića, Milutinova, Jokića…

I, da ponovim: hajde da sačekamo i vidimo kako će Saša i srpska reprezentacija proći u kvalifikacijama za OI, kasnije i u Riju, pa da ga hvalimo ili kritikujemo. Budimo, kako reče naš kolumnista Dejan Grbović, „Englezi“, mada smo Srbi.

Photo: MN press

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar