Početna DOMAĆA KOŠARKAŠćepanović: Japanac koji citira Čerčila

Šćepanović: Japanac koji citira Čerčila

od Aleksandar Ostojić
21 pregleda

Čini se da dilema da li će Vlado Šćepanović naslediti Andreu Trinkijerija na klupi Partizana nikada nije ni postojala. Logično je bilo Trinkijev tim dati u ruke njegovom prvom asistentu, i to je i uradjeno. Drugo je pitanje, a na to samo vreme može dati odgovor, da li je pametno poveriti Partizan praktično treneru-debitantu, sa samo osam samostalno vodjenih ABA utakmica u svom portfoliju. Čini se da je Šćepanović dovoljno zreo za taj zadatak. A kad će biti zreo ako ne u svojoj 45. godini, pa sad je u naponu snage…

Popularni Japanac, kako ga zovu navijači od rodnog Kolašina do Beograda, na svom predstavljanju obećao je “krv i znoj”, citirajući Vinstona Čerčila. Istina, Čerčil je to rekao u jednoj doista specifičnoj prilici, u predvečerje Drugog svetskog rata, a usput je svojim sunarodnicima obećao i suze. Šćepanović ih nije pominjao. optimista je on, uvek je takav i bio, suze je ostavljao za neke druge. Uglavnom je tokom igračke karijere uplakane ostavljao svoje protivnike.

Ne mogu da zaboravim koliko je bola i tuge naneo navijačima Partizana krajem devedesetih kad je igrao za tada neprikosnovenu podgoričku Budućnost. Bio je to “drim tim” u čijem sastavljanju je učstvovao i sam predsednik Crne Gore, a jedini način da mu se preotme primat bilo je dovesti Japanca u sopstvene redove. Partizan je to uspeo 2001. i u naredne dve godine Šćepanović je, prema našem saradniku i statističaru Draganu Martinoviću, u crno-belom dresu postigao ukupno 604 poena. Doneo je Partizanu titulu 2002, a potom je mogao mirno da ode u bolonjski Skiper. Proveo je tamo jednu sezonu, pa se opet vratio u Beograd, u klub čiji je sada trener.

Treći povratak Vlade Šćepanovića u Partizan datira 2018. godine, kad je stigao u “paketu” sa Andreom Trinkijerijem kao njegov prvi pomoćnik. U medjuvremenu je mnogo toga postigao kao igrač – po dva grčka prvenstva i kupa sa Panatinaikosom, a ogroman trag ostavio je i u reprezentaciji koja se u to vreme zvala Jugoslavija. Pre svega na Evropskom prvenstvu 2001. u Istanbulu, koje se smatra Vladinim vrhuncem prebogate karijere. U finalu, 9. septembra 2001. protiv Turske, postigao je 19 poena šutirajući 7 od 7 za dva, 1 od 2 trojke i 2 od 4 penale. Bio je nezaustavljiv, leteo je po terenu, bio je ubedljivo najbolji igrač novog evropskog šampiona koji je sa klupe predvodio Svetislav Pešić.

Taj isti Pešić grdno se ogrešio o tog istog Šćepanovića godinu dana kasnije. Nije ga poveo na Svetsko prvenstvo u Indijanapolis, uz obrazloženje da je “star, sa manjkom ambicije i energije”. Koliko je “star i bez ambicija” Šćepanović je pokazao u godinama koje su sledile, a koje su zapravo bile njegov igrački vrhunac. Nastupao je za Skiper, Panatinaikos, PAOK, Granadu (dok je tamo igrao preporučio je Partizanu saigrača Aleksa Marića), Mursiju, Panelinios… Ukupno još punih devet godina posle Indijanapolisa! Karijeru je okončao sa punih 36 godina.

Nije odmah postao trener, dugo je u sebi preslagao sve što je naučio od velikih trenerskih magova sa kojima je radio. A medju njima su, pored već pomenutog Pešića, bili i Željko Obradović, Duško Vujošević, Duda Ivković, Ergin Ataman…

Konačno, pet godina posle igračkog penzionisanja, eto Japanca ponovo u košarkaškoj dvorani. Predstavljen je kao prvi trener podgoričke Budućnosti. Na to mesto postavljen je 24. juna 2016, a datum je bitan zato jer je ostavku dao iste godine, 13. novembra. U medjuvremenu Budućnost je odigrala osam utakmica u ABA ligi, svih osam dobila, bila lider na tabeli i igrala atraktivnu košarku. Očigledno da sve to nije bilo dovoljno da se Šćepanović duže zadrži u Podgorici.

Ipak, nije ostao nezapažen. Njegov trenerski instinkt prepoznao je Italijan Andrea Trinkijeri, i uzeo ga svog pomoćnika u nemačkom Bambergu. Tamo su zajedno radili sezonu i po, sve do februara 2018. kad su Trinkijeri i ceo njegov stručni štab dobili otkaze neposredno pre evroligaške utakmice sa Crvenom zvezdom. Presudni su bili neuspesi u nemačkoj ligi, gde je Bamberg u tom trenutku zauzimao deseto mesto.

Nekako u senci Trinkijerija obreo se Vlado Šćepanović ponovo u Partizanu novembra 2018. Sve oči bile su uprte u harizmatičnog Italijana, koji je umeo da šarmira, ali i da pripremi tim za velike uspehe. Svima je bilo jasno da to nije mogao sam, i da je udeo Šćepanovića u Patizanovim uspesima prošle sezone bio zaista veliki.

U narednom periodu Vlado će se naći pod reflektorima, on će biti krivac za svaki poraz, a kad Partizan pobedi pominjaće se igrači, on – tek uzgred. Svestan je toga, pa je na predstavljanju rekao:

– Velika mi je čast i zadovoljstvo, ali i velika obaveza da sedim ovde, gde su sedeli mnogi veliki treneri. Mogu da obećam onu Čerčilovu “samo krv i znoj”. U sportu je nezahvalno obećavati rezultate ali zna se ko je i šta je Partizan i gde treba da bude. Velika su očekivanja i sa moja strane. Istina je najveća koju je rekao naš pisac Meša Selimović: “Ono smo što radimo, a ne ono što mislimo”. Nisam čovek od velikih reči, više sam od onih što može da pokaže na terenu.

U startu ima nepodeljenu podršku. Apsolutno ju je zaslužio celom svojom karijerom.

Photo: KK Partizan

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar