Danas, u subotu, 28. septembra 2019. počinje 28. po redu profesionalno prvenstvo Grčke.
Pompezno, po pravilima mašne, tašne, zalizane kose, najnovijeg Iphone 11, sve sa širokim osmesima, izvršni odbor ESAKE (Zajednice profesionalnih klubova Grčke) na prezentaciji je najavio med, mleko, svetlu perspektivu, novu sjajnu generaciju grčkih košarkaša, procvat poslova…
Opšte zadovoljstvo je iskazano zbog novog generalnog sponzora u vidu EKO-Helenih petroleuma, najveće grčke kompanije za distribuciju goriva.
Sve je bilo divno i krasno, osim što je bilo užasno nakrivljeno na jednu stranu. Ona pirejska, crvena, zjapila je prazna, i to je skup lišilo svake draži, a može se slobodno reći i značaja. Prvi put od kada se igra ozbiljan basket na Egeju Olimpijakos nije deo ovog društva.
Ako je “društva” ikada i bilo?
Jer, Olimpijakos i Panatinaikos su svet za sebe – moćni suparnici, evropski značajni šampioni, a svi ostali su manje-više promenljivi, nevažni svatovi!
Zato je narativ mora da “zveči”.
Najjača poruka sa prezentacije je bila da su svi “danas, posle izazova iz prošle sezone, jači i mudriji”, pa će i najzahtevniji ljubitelji košarke dobiti zasluženu nagradu!
Nije naročito teško sagledati gabarite, vrednost i efekte “nagrade” koju najavljuju ljudi koji samo rade svoj birokraratski posao i nije im u opisu radne obaveze da vole košarku i plaćaju ulaznice.
Dakle, kakva bi mogla da bude “nagrada”?!
Dobiće neizvesno, zanimljivo, prvenstvo punih dvorana, koje će promovisati nove zvezde, vratiti sponzorima uloženo, zbog TV prenosa visokih rejtinga, pa će se ciklus uspešno nastavljati i narednih sezona?
Ništa od toga!
Prvenstvo nije ni počelo a sve se već zna.
Panatinaikos će, sa igračima koji mašu peškirima u Evroligi, osvojiti titulu, AEK i Promiteas iz Patre će se “pobiti” oko drugog mesta, solunski trio Paok, Aris i Iraklis će najviše razmišljati o tome kako da zadrže neplaćene igrače, dok o ostatku “elitnog” društva nije vredno trošiti reči. Daviće su u finansijskim mukama, boleće ih uši od prejakog eha u praznim dvoranama i pitaće se uvek iznova – šta nam ovo treba?
Da ne bude zabune, nema ovde trunke nipodaštavanja ili osude ljudi koji vode ovdašnje klubove.Oni rade ono što mogu i koliko mogu, i zaslužuju svako priznanje. Niko u Grčkoj ne može da vrati uloženo u košarku pod ovakvim uslovima, načinu rada i aktuelnom sistemu takmičenja. Tako da ti ljudi zarad košarke lišavaju sopstvenu decu nekretnina koje su mogli da im kupe za te pare.
To je realnost jednog apsolutno nebitnog takmičenja u kome se decenijama unazad zna da su zanimljive, važne, gledane, isplative, samo utakmice Panatinaikosa i Olimpijakosa.
U tih 5 do 8 utakmice u sezoni, ne računajući Evroligu, smešten je bio sav smisao postojanja grčkog košarkaškog šampionata.
Toga više nema!
Olimpijakos je ignorisao niz pravila ESAKE-a i prosto naterao Zajednicu da ga kazni i preseli u A2.
Da li su Pirejci bili naterani na to, drugo je pitanje?
Po nekim ekspertima iz popularnih košarkaških kafića, postalo je nepodnošljivo trpeti “zeleni teror”.
Drugi će ponuditi argumente da gazda Panatinaikosa Dimitris Janakopulos nije radio ništa ni više ni manje od onoga što je svojevremno bio “poslovni koncept” legendarnog predsednika Olimpijakosa Sokratisa Kokalisa. Košarkaške sudije su ustajale kada na TV-u pomenu Kokalisovo ime. Čovek koji ti familiju hrani mora da se poštuje.
Teško je tvrditi, a sigurno je da ima preterivanja, priča se da je danas slična situacija sa mladim Janakopulosom. Razlika je samo u medijskom konceptu i transparentnosti epohe u kojoj živimo.
Nekad se šaputalo, a danas momentalno i bombastično zveči na svim mogućim ekranima. Ono što su nekada eventualno mogli da čuju privilegovani i diskretni, danas je dostupno milionima i stav se formira uglavnom prema “prvoj bombi”. Sve što sledi je uglavnom “pišanje uz vetar”.
I, tako će se onih preostalih 7% interesovanja za košarku u Grčkoj, jer 93 je usmereno ka Evroligi, podeliti na A1 i A2.
Armija “crvenih” će pratiti Olimpijakos B (razvojni tim), jer ih apsolutno neće zanimati prvenstvo u kome će PAO po četvrti put u nizu osvojiti titulu.
“Najveći basket derbi u Evropi”, kako Grci vole da pišu o utakmicama OLY – PAO, igraće se u okviru Evrolige.
I, tu, na samom kraju,valjda i dolazimo do najbitnije činjenice.
Danas se u Evropi ozbiljna i u svakom smislu isplativa košarka igra samo pod kapom ozbiljne poslovne institucije.
Ona se trenutno zove Euroleague Basketball.
Photo: Printscreen