Slovenija: Loš bilans u ABA ligi
- March 10, 2016
- 0 comments
- Miha Penko
- Posted in REGION, EX-YU
Slovenački klubovi nisu igrali značajnu ulogu u borbi za plejof ABA lige, zapravo sva tri su sezonu završili sa negativnim bilansom. U odnosu na prognoze pred lige, svi su znatno ispod očekivanja. Krka se u poslednjem kolu spasila ispadanja zahvaljujući pobedi Zadra protiv Sutjeske, Tajfun je ispao iz lige a Olimpija je na kraju završila u sredini tabele.
OLIMPIJA – zakasnela reakcija
Ljubljančani su na utakmici protiv Partizana pokazali sve ono što je trebalo da ih krasi tokom cele sezone. Solidna organizacija igre, dobre rotacije u odbrani, beskompromisnost i srčanost. Pobeda posle rekordna četiri produžetka 118-115 će ući u anale, ali to ne bi smelo da zamagli utisak da se dosadašnja sezona samo uslovno može okarakterisati kao pozitivna.
11 pobeda + 15 poraza = 7. mesto
Olimpija je počela ligu sa pobedom i dva poraza – najpre od Igokee, zatim sraman krah na domaćem terenu protiv debitanta Sutjeske. Momci trenera Gašpera Potočnika zatim su naređali tri uzastopne pobede, između ostalih su u sred Beograda bacili Zvezdu na kolena. U razmaku od deset dana tim je odigrao najgoru i jednu od najboljih utakmica. U prvom delu sezone Olimpija je sakupila 5 pobeda i 8 poraza, a u drugom 6 pobeda i 7 poraza. Poslednjih mesec i po dana, sa četiri pobede i dva poraza, nije bio loš period, ali je bilo kasno za popravljanje položaja na tabeli. Olimpija je pred kraj sezone u ABA ligi raskinula ugovor sa nedovoljno motivisanim Zakom Rajtom, koji je imao i neke privatne probleme. Ali će zato u borbi za nacionalnu titulu, što je osnovni cilj kluba, biti jača za Davana Robinsona i Luku Rupnika, kao i Blaža Mesičeka (protiv Partizana nije igrao zbog povrede leđa) na mestu organizatora igre.
Konačno, sedmo mesto izgleda dobro samo na papiru. Negativan odnos pobeda i poraza je bolan, kao i činjenica da je nedostajalo čak 6 pobeda za plasman u plejof. Ovogodišnji skor je isto kao onaj u sezoni 2013/14, a za 4 pobede slabiji nego prošle godine (15-11). Takođe, za čak 6 pobeda je slabiji nego kad se Olimpia poslednji put plasirala u polufinale regionalnog takmičenja (2010/11, 17-9, 3. mesto). Uzgred, po 11 pobeda imaju i osmoplasirana Cibona i deveta na tabeli Igokea. Zmajčeki su poraženi oba puta od Krke, jednom od Tajfuna. Već jedan poraz od Sutjesko je previše, a dva, koja su doživljena, su ispod svakog nivoa.
Ipak, tim je stekao iskustvo na širem planu. Gašper Potočnik je prvi put u svojoj trenerskoj karijeri tokom leta sam odlučivao kako će oformiti tim za nastup na međunarodnom planu. Angažovanje Save Lešića je bilo pun pogodak, dok je Robinson došao za manje novca nego što je dobijao Rajt. Kao i na utakmici protiv Partizana u poslednjem kolu, tako je i na mečevima sa Makabijem, Uniksom i Crvenom zvezdom bio vidljiv potencijal tima. Miha Lapornik je dobar strelac, Mitja Nikolič kao krilo sa dobrim skokom ima brojna odbrambena rešenja (njega je već otkrio i trener reprezentacije Jurij Zdovc), Ronalds Zakis iako deluje psihički nestabilno je čvrst kao stena. Na svakoj utakmici svi moraju da daju sve od sebe, uključujući i one sa klupe. Jer, sa pola snage i potcenjivačkim stavom (kao protiv Zlatoroga), pobeda jednostavno neće doći.
Tivoli
Tivoli je zaista legendarna hala gde je izuzetno dobar osećaj gledati i igrati košarku. Znam, ranije je tu i tamo Olimpija igrala poneku utakmicu u Tivoliju (poslednji put protiv Zlatoroga), i to je to. Čak i košarkaški navijači su se odazvali na pravi način. Šteta, zbog “više sile” ne može češće da se igra u Tivoliju. Olimpija uz pomoć domaćeg terena nije dobila nijednu utakmicu, osim ako se ne računaju iznenađena lica protivnika zbog čudnog osećaja suvog vazduha u Stožicama.
Krka – nestabilnost forme i rezultata
U Novom Mestu drhtali su do poslednjeg zvižduka sudija, ali sad konačno mogu da se opuste. Imali su jako “dobre” izglede da kao pretposlednji tim u ligi ispadnu iz regionalnog takmičenja. Sezonu je Krka započela najbolje od svih naših predstavnika, ali su posle nove godine zapali u veliku krizu. Samo dve pobede u poslednjih deset utakmica je drugi najgori rezultat u ovom periodu svih timova ABA lige. Krka je padala na tabeli dok je Sutjeska u međuvremenu, pobedila Partizan i Budućnost, pa trijumfovala u Novom Mestu – i to drugi put u sezoni! U poslednjim sekundama ovogodišnjeg prvenstva imao je Đoko Šalić (Sutjeska) klasičan zicer za produžetak u Zadru, ali nije pogodio i Krka je ostala u ligi. Sa 10 pobede i 16 poraza završila je na 12. mestu, sa istim brojem bodova koliko imaju i desetoplasirani MZT Skoplje i jedanaesti Metalac.
10 pobeda + 16 poraza = 12. mesto
Na mestu trenera sezonu je započeo Ivan Velić, koji je morao otići neposredno pre osvajanja Kupa. Odnela ga je serija od šest uzastopnih poraza, od toga 4 u ABA lige (Cedevita, Olimpija, Partizan i Matalac). Kup je kasnije osvojio njegov naslednik Vladimir Anzulović, koji je pobedio na dve od šest utakmica u ABA ligi. Koeficijent Velića je 2,5 (20 utakmica, 8 pobeda), a Anzulovića 3 (6 utakmica, 2 pobede). U odnosu na očekivanja pred početak sezone, u Novom Mestu nisu zadovoljni, mada su razmišljali o plasmanu u sredini tabele. Tokom sezone bilo je previše oscilacija u formi, a ostaje i taj gorak ukus jer bi se sa dve pobede više – na primer, protiv Sutjeske – našli na šestom, možda čak i petom mestu, što bi bio sasvim pristojan rezultat. S obzirom da je Krka veliku većinu pobeda – čak 9 od 10 – izvojevala protiv bolje plasiranih ekipa, očigledno je da su mogućnosti tima bile mnogo veće nego konačan položaj na tabeli nakon poslednjeg kola. Dva druga cilja su, međutim, ispunjena, Krka se plasirala u drugi krug evropskog takmičenja, a u hali Tivoli osvojen je Kup Slovenije.
Ekipa iz Dolenjske je pretrpela velike promene u igračkom kadru. Poslednji deo sezone u ABA ligi je zbog problema sa srčanim mišićem propustio Stefan Sinovec, Dušan Katnić je zamenjen u decembru, tim su na mestu organizatora igre osvežili Matić Rebec i Boban Tomić. Pre početka sezone prognoze su se pravile prema mogućnostima koje imaju mlađi košarkaši, ali skoro niko od njih nije uspeo da se posebno istakne. Rebec je sigurno oplemenio igru trojkama sa devet, deset metara “ala” Stef Kari, i pokazao najviše od te mlade generacije. Iskusni Jure Lalić igrao je na rutinu, odnedavni reprezentativac Žiga Dimec nije se uvrstio u prvu kategoriju centara, dok je Ive Ivanov je za moj ukus imao malo preveliku minutažu (30′ po utakmici). Napredak Mateja Rojca je usporen, njegove igre kretale su se u granicama onih iz prethodne sezone. Mirko Mulalić je bio izuzetno raznovrstan u svojoj šuterskoj igri a Luka Lapornik je imao razne periode – bilo je i dobrih, ali ne izvanserijskih. Njegove mogućnosti su mnogo šire, i on ih mora iskoristiti uz veće samopouzdanje.
Krka odaje utisak kao da ne mare previše za svoje rezultate. Verovatno nije tako, ali u njihovoj igri ne oseća se želja “za krvi i mesom”. Prebrzo su se zadovoljili samo opstankom u ligi. Bio sam više puta na utakmicama u dvorani “Leon Štukelj”, uvek je sve proteklo mirno, bez ijednog incidenta. Ali, ako želite da probudite uspavano okruženje morate smisliti nešto. Dovesti nekog harizmatičnog i temperamentnog igrača, koji će biti interesantan za fanove, košarkaške navijače širom Dolenjske i na drugim mestima u državi, koji će imati pod svojom kontrolom i protivničke igrača, i publiku, i sudije… Aleksandru Džikiću je ta uloga bila napisano na čelu. Umeo je ponekad i da odbrusi večnim nezadovoljnicima na tribinama. Ukratko, Krki treba varnica koja će zapaliti emocije. Dobro dođe i video materijal, razni PR i marketinške kampanje pre i za vreme utakmice, ali potrebno je još nešto. Ekipa Tajfuna, na primer, je gostovala u zabavnoj TV emisiji “Slovenački pozdrav”. Ukratko, tako nešto, čak po cenu i mini-afera. Važno je da ljudi po nečem pamte tim za koji navijaju.
Tajfun – debitant u crvenim brojevima
Rukovodstvo Tajfuna se u završnici prošlogodišnje sezone najviše bavilo pitanjem mogućeg nastupa u ABA ligi. Na parketu je bilo sve jasno, jer je Tajfun osvojio titulu državnog prvaka. Posle administrativnih komplikacija, menjaja i različitih tumačenja pravila, Tajfun je konačno dobio svoje mesto na Jadranu. Debitantska sezona nije protekla u željenom smeru. Još prošlog leta bilo je jasno da ima više pitanja nego odgovora, tako da konkretne prognoze nismo ni čuli. “Mi ćemo igrati utakmicu po utakmicu, i videćemo na kraju gde će nas to odvesti”, u više navrata govorili su Šentjurčani. Nema im se šta zameriti, pogotovo jer su se istovremeno borili i u FIBA Ligi Evrope. Brojna i logistički zahtevna putovanja na utakmice uzela su svoj danak, nekoliko domaćih mečeva igrali su na gostujućem terenu u Celju, u međuvremenu desile su se neke povrede i praktično bez većeg otpora u poslednjih nekoliko meseci Tajfun je ispao iz ABA lige. Mihevc je ostao trener iako su u upravi kluba sredinom sezone razmišljali o njegovoj smeni.
7 pobeda + 19 poraza = 14. mesto
Uspešan početak sezone, u derbiju debitanata pobeda protiv Sutjeske, a zatim poraz sa jednim košem razlike od Cibone, i pobeda protiv Krke. Ritam igranja početkom sezone je bio iscrpljujući, prvih sedam kola ABA lige su se igrala svaka dva ili tri dana, i ubrzo je usledio pad Tajfuna sa četiri uzastopna poraza. U međuvremenu, tim Dejana Mihevca prvi put je zaigrao na evropskoj sceni i sa češkim Nimburkom (neuspešno) se borio da prođe u drugi deo takmičenja. Prvih pet pobeda u ABA lige je izvojevano na domaćem terenu, dok je dva puta trijumfovao na gostovanjima – u Aleksandrovcu i Nikšiću. Takođe, zahvaljujući Tajfunu, koji je dva puta pobedio Sutjesku, u ligi su ostali Olimpija i Krka, koji su od iste te Sutjeske izgubili svaki po dva puta. Period od kraja novembra do početka decembra je za Tajfunčane bio izuzetno plodan, jer su dobili pet od šest mečeva, ali pobeda 11. decembra protiv Sutjeske im je bila poslednja u sezoni. Od tada su imali seriju od 12 uzastopnih poraza. Mečeve su gubili sa prosečnom razlikom od 15 poena.
Sastav tima se u odnosu na prošlu sezonu nije drastično promenio. Jezgro je ostalo isto, umesto prošlogodišnjeg prvog strelca Đorđa Lelića u svoj matični klub se vratio Sandi Čebular. On je odmah najavio da će se igrati po njegovim notama. Solidno je asistirao, uzimao je teške odlučujuće šuteve, ali mu trojka nije bila na najvišem nivou (29%). Metalac i Partizan su mu bili najbolje “mušterije”, na utakmicama protiv tih timova je imao indeks uspešnosti 45 i 44 poena. Protivnici su brzo otkrili odakle im preti najveća opasnost kad igraju protiv Tajfuna, i na Čebulara obratili posebnu pažnju. Džejkob Parker nije bio na nivou, nije preuzimao odgovornost u igri, iako je imao najbolju statistiku šuta za tri poena u timu (38%). Na spoljnim pozicijama veliki potrošač lopti je Domen Bratož, koji je često posle skoka u odbrani kretao preko celog terena u “coast to coast” akciju. On mora poboljšati selekciju šuta i slobodna bacanja (samo 67%). Siola Klark III nije imao sreću sa povredama, tako da je propustio 9 utakmica. Mnogo je doprineo pobedama samo u prvom kolu protiv Sutjeske i desetom protiv Metalca (17 poena, 5/9 za 3). Emir Zimič nije igrao u svim utakmicama, uglavnom je korektno obavljao zadatke ali nedostaje mu odlučnost, on je previše jednodimenzionalni igrač. Najiskusniji igrač u timu je Dragiša Drobnjak, koji je uprkos 38. godine igrao skoro 25 minuta na svakoj utakmici. Ne manjka mu motivacije, posebno kada je protivnik slovenački klub. Protiv Olimpije i Krke je imao najbolje partije. U poslednja dva meseca i on je pao.
Trener Dejan Mihevc je imao pre početka sezone realan pogled na izazove koji su ga čekali. Iako je krajnji skor negativan, mislim da su Tajfunčani na kraju imali pozitivno iskustvo. Manje od 14 dana imaju da se pripreme za šampionat države. I u slučaju da ponove uspeh iz prošle sezone – nemaju pravo nastupa u ABA ligi naredne sezone zato jer su osvojili poslednje mesto. Imajući u vidu da se najverovatnije preko nacionalnih prvenstava otvara mogućnost igranja barem u kvalifikacijama za Ligu šampiona FIBA, ovo je opcija za Šentjurčane da ponovo zaigraju u Evropi. Mihevc i ekipa sada moraju pronaći dobitni ritam iz prošle sezone, i pobedničku atmosferu bar od septembra prošle godine kad su osvojili Superkup Slovenije.
ABA League ispod linije
Olimpija jednostavno mora težiti da smanji razliku prema timovima koji su se plasirali u plejof.
Krka sa više emocija u boj.
Tajfun možda opet za dve godine.
Slovenački košarkaški savez je pre samo nekoliko minuta (u vreme pisanja ovog teksta) potvrdio saradnju i podršku Ligi šampiona FIBA, koja će biti zvanično predstavljena 21. marta u Parizu. Gde će igrati najbolje rangirane ekipe iz ABA lige još nije jasno. Kako će to izgledati u narednoj sezoni – takođe. Slovenci moraju imati dva predstavnika, i s obzirom na superiorne partije Rogaške tokom regularnog dela sezone, ambicije Zlatoroga Laško, koji su doveli Krisa Bukera i dobar tim Helios Suns, ima osnova da očekujemo dobar nastavak sezone u domaćem šampionatu. I, između ostalog, borbu za FIBA Champions League.
Photo: ABA, penkalis