Početna EVROPA/SVETSlovenija: „Vse najboljše, Igore“

Slovenija: „Vse najboljše, Igore“

od Igor Đurović
18 pregleda

Naš prijatelj i saradnik iz Ljubljane Igor Đurović javio nam se pričom o aktuelnoj situaciji u slovenačkoj košarci, ali i sećanjem na rad Igora Kokoškova, novog selektora Srbije, koji je Sloveniju doveo do evropskog trona.

***

Država koja na geografskoj mapi liči na kokošku moraće tamo nastupati bez zlatnog selektora, Srbina Igora Kokoškova za čiji dolazak na slovenačku klupu najzaslužniji je bio Goran Dragić. Gogi je sa njim radio u Finiksu i preporučio ga Savezu. Da će Kokoškov  na slovenačku klupu govorilo se još pre EP 2013. kad je kod kuće Sloveniju vodio Božidar Maljković. Bio je još veći kandidat pred EP 2015. kada je u Hrvatskoj i Francuskoj državni tim vodio Jure Zdovc, a 2017. je konačno ispunjena Dragićeva želja koju su podržali generalni sekretar  Radoslav Nesterović i predsednik Matej Erjavec. Taj je trojac najzaslužniji za dolazak Kokoškova na sunčanu stranu Alpa.

Prvi neamerički asistent u NBA, pa posle i prvi evropski trener u NBA, lani se sa Finiksom  u prvoj samostalnoj godini u NBA nije proslavio, ali posle novog iskustva u Kingsima biće on i dalje vrlo uspešan trener. Zanimljivo je da ni Sansi, ni Kingsi, nisu uzeli Luku Dončića na draftu 2018. iako su imali mogućnost, ali to je pitanje na koje ćemo odgovor čekati do vremena kada ne budu pod profesionalnim obavezama šutnje Vlade Divca (GM Sakramenta) i Kokoškova (bivši trener Finiksa).

Igor Kokoškov sada ima, kao u slučaju sa reprezentacijama, iskustvo samostalnog vođenja NBA kluba. U SAD je došao 1999. kao pomoćnik u studentskoj ligi u Misuri Tajgersima, a već 2000. prešao je u NBA, kao pomoćnik u LA Klipersima. Od 2003. do 2008. radio je  u Detroit Pistonsima sa kojima je bio šampion 2005. a te godine bio je pomočnik  Žejku Obradoviću na onom čuvenom i po Srbiju nesrećnom EP u Novom Sadu. Od 2008. do 2015. vodio je Gruziju sa kojom nije ni mogao da napravi veći rezultat, ali su i tri plasmana na završnicu EP bila uspeh. Pričao mi je potpredsednik njihovog saveza Vladimer Boisa, koji je igrao za Olimpiju, da su se u vreme Kokoškova igrači na kvalifikacije vozili kombijem i da je tek poslednjih godina, otkad je  on preuzeo dužnost u Savezu kao potpredsednik, situacija bolja. Bio je Boisa i kapiten Olimpije što je za stranca velika čast, pa mu treba verovati kad je uvek o Kokoškovu pričao sve najbolje i bio jedan od najzaslužnijih, da su ga doveli u njihovu „repku“.

Jedna od tajni uspeha Kokoškova sa Slovenijom bila je i čijenica da selektor – za razliku od njegovih prethodnika, pa sada i naslednika Rada Trifunovića – nije bio opterećen događanjima u našem „kokošinjcu“. Kao što znamo, na EP 2017. Goran Dragić je bio MVP, a Slovenija je pod dirigentskom palicom Kokoškova uzela zlato tog 17. septembra koji je od strane Saveza proglašen za zvanični praznik slovenačke košarke.

Dončić ili Roglič?

U utorak 17. decembra Igor Kokoškov napuniće 49 godina. Tog dana će Društvo slovenačkih sportskih novinara, kao i obično u Cankarjevom domu, izabrati spotrtaša godine. Prošle godine Luka Dončić je preuzeo štafetu od Gorana Dragića, kome je to uspelo godinu dana pre, a sad je izgleda, mrtva trka Dončića sa biciklistom Primožem Rogličem, najboljim na listi Svetske biciklističke federacije – UCI. Na prvi pogled, čini se da bi najbolji ponovo mogao biti Luka, ali ne glasaju  samo košarkaški novinari. Pošto odlučuju svi poslenici „sedme sile“ čini se da je u prednosti Roglič. U pitanju je odličan momak, bivši vrhunski skijaški skakač iz Zagorja kod Save, koji je na biciklu  osvojio špansku Vueltu. Bio je kandidat za svetskog  biciklistu godine, ali nije bio izabran za najboljeg u izboru svetskih biciklističkih novinara, ispred njega su bili Francuz Žilien Alafilip i Kolumbijac Egan Bernal. Kako god da bude, i bez obzira na (ne)izbor  Dončića, neće se promeniti utisak o ekstra-godini mladog superstara o kome se ovde u Sloveniji priča na svakom koraku. Ujutro na ulici, na poslu, po prodavnicama…. Umesto pozdrava: “Dobro jutro“, možete često čuti pitanje: „A kako je igrao Luka“?

Dan posle utakmice sa Majamijem, za koju se još pre početka znalo da zbog povrede noge neće igrati Dragić, svi su se brinuli kako je Lukin desni gležanj. To je bila prva košarkaška tema. Izgleda da, srećom, nije nije bilo ništa ozbiljnije. Viša sila je zaustavila njegov rekordan uzastopni niz 20/5/5 (više od 20 koševa i po 5 skokova i asistencija na utakmici) u čemu  je ispred njega samo Oskar Robertson. Od 1976. Luka je jedini kome je to uspelo. 

A klubovi grcaju…
Oko najboljeg rukija u prošloj sezoni u Sloveniji se prašina ne sleže. Naprotiv, stalno se podiže uporedo sa njegovim rekordima kojima nema kraja. Njegove su partije deo najave svakog dnevnika na svim televizijama. Veoma daleko od  „fenomena Dončić“ je trenutna  situacija u slovenskoj klupskoj i reprezentativnoj košarci. Cedevita Olimpija je, usprkos spasitelju u liku hrvatskog biznismena Emila Tedeskog, opet totalno podbacila u Evropi. Primorska se i pored odličnih rezultata u prvenstvu i ABA ligi nalazi pred finansijskim kolapsom. Kako se čuje, posle nove pobede u Laktašima slede prvi odlasci. Već je otišao najbolji igrač Heris, a otišao je (u Solnok) i Marjan Čakarun, u redu su i ostali ako se ne desi neko (finansijsko) čudo u vremenu poklona pred Božič.

U Kopru je stanje alarmantno,  u sledećim danima sve će biti poznato jer se grad trudi da ipak pomogne klubu koji se prošle sezone zvao Sixt, a od ove u naslovu nosi ime grada. Igrači su, nezvanično, posle Laktaša upravi dali 7 dana da reši krizu pre nego što počnu koristiti klauzule o odlascima.

Krka poslednjih godina i nema većih ambicija osim golog igranja u Jadranskoj ligi, što od njih traži stabilni sponzor. Sve ostalo je šaka jada. Posebno je kritična situacija u nacionalnoj ligi u kojoj klubovi tavore u totalnoj besparici. A Savez nema snage da im pomogne, makar dogovorom o stalnim terminima na TV.  U lošem je stanju i reprezentacija koja bez kapitena Gorana Dragića, nakon njegovog povlačenja iz „repke“ i posle neigranja u kvalifikacijama Luke Dončića i naturalizovanog Antonija Rendolfa, ne liči na sebe, odnosno na  evropskog prvaka. Od  ispadanja u kvalifikacijama za SP u Kini još se nije došlo k sebi, pa se ne zna ni ko će u julu igrati u Litvaniji na kvalifikacijama za OI gde treba pobijediti sve, pa i domaćina da bi se plasirali u Tokio.  Neke insajderske informacije govore da se Luka raduje i jedva čeka taj nastup, a upravo od toga (čitaj njegovog nastupa) zavise i slovenačke šanse da se u Litvaniji dokopa vize za OI.

I da se za kraj ovog raporta iz Ljubljane vratim na početak, odosno Igora Kokoškova. On je tokom rada sa slovenačkom reprezentacijom stekao mnogo prijatelja ovde. Svi oni žele mu uspeh i sa Srbijom. Kada je imenovan za selektora Slovenije, bilo je i skeptika. Kada je otišao, ostavivši Sloveniju na evropskom vrhu, svima je bilo žao. Zato će svaki iskreni ljubitelj košarke u Sloveniji pred novi izazov Igora Kokoškova sa Srbijom iskreno poželeti:

„Vse najboljše, Igore“.

Photo: Instagram

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar