Naš stalni saradnik Igor Đurović u raportu iz Podgorice sa Prvenstva Evrope za igrače do 20 godina u jednoj polurečenici napomenuo je da “Srbija nije učestvovala”. Naši mladići bili su na prvenstvu B divizije u Tbilisiju, gde su osvajanjem prvog mesta obezbedili povratak u A grupu.
Dok su se naši mladići borili za povratak u “prvu ligu” Španci su organizovali letnju berbu medalja. Već puna riznica obogaćena je sa četiri nova odličja osvojena tokom ovog leta. To je najbolji zalog za budućnost španske košarke.
Od 12 momaka koji su u Podgorici postali šampioni kontinenta devetorica su već debitovala u elitnoj ACB ligi. MVP prvenstva bio je Huan Nunjez, član Real Madrida, koji je dve godine mlađi od saigrača. Najiskusniji je Giljermo Ferando iz Valensije koji je već sakupio 24 utakmice u ACB, koliko ima i Nunjez. Novi šampioni Evrope dolaze iz osam klubova, dvojica su iz Valensije a ostali su iz Reala, Barselone, Obradoira, Estudijantesa, Saragose, Manrese i Huventuda.

Horhe Garbahosa, predsednik španske Federacije, izrazio je zadovoljstvo rezultatima mlađih ketegorija koji su garancija da će seniorska selekcija imati dostojne naslednike. Čestitao je klubovima iz čijih “kantera” (mlađih kategorija) izlaze igrači.
Španski mediji sa ponosom konstatuju da se nikada u istoriji nije desilo da sa četiri šampionata u obe konkurencije stignu četiri medalje. Uz momke do 20 godina, najbolje u Evropu su i košarkašice do 20 godina. Španija je na Mundijalu igrača do 17 godina bila druga, a mlade košarkašice istog uzrasta takođe su stigle do srebra.
Ostaje teži deo posla, onaj koji talente pretvara u prave igrače, ali prvi uslov je ispunjen jer je talenat preduslov. Nema garancije da će iz generacije ovoletnih medaljaša iskočiti neki as, ali realnija je pretpostavka da hoće nego da neće.
Teško je očekivati da se, kao 1999. na juniorskom Mundijalu u Lisabonu, istovremeno pojave Pau Gasol, Huan Karlos Navaro, Raul Lopez, Karlos Kabezas, Berni Rodrigez…Ta generacija
može se, donekle, porediti samo sa našom iz Bormija 1987 (Divac, Rađa, Kukoč, Đorđević, Ilić, Pecarski, Koprivica, Alibegović, Pavićević…). Stručnjaci kažu da je uspeh ako iz generacije izađe makar jedan budući as.

Mi smo, nažalost, ovog leta uglavnom bili posmatrači… Na Mundijalu U 17 naš tim je bio peti, što samo po sebi nije loš plasman. Prosek od 90,7 datih poena po meču bio je drugi, iza šampiona SAD (99,6). Novom Zelandu je ubačeno 120 poena, ali da li će neko od tih mladića stići do A tima?
To bi bilo vrednije od medalje. Možda treba zapamtiti imena Ognjena Stankovića (prosek 15,7 poena i 5,4 asistencije), Viktora Mikića ( 13,4 poena, 8,2 skoka)…
Vreme će, kao i uvek, biti sudija.
Photo: FIBA